Izjava hrvatskog europarlamentarca Tomislava Sokola o “trećem entitetu” otvorila je novo poglavlje političkih prijetnji prema Bosni i Hercegovini, ali i staro pitanje odgovora domaćih institucija. Dok se iz susjedstva šalju poruke koje prizivaju opasne političke projekte, reakcija iz Sarajeva gotovo da ne postoji. Upravo ta šutnja, upozorava kolumnista Dragan Bursać, predstavlja najveći problem i najopasniju poruku.

Dok Tomislav Sokol prijeti, bh. politički vrh, kako se čini, više razmišlja o tome hoće li reakcijom naljutiti nekog ambasadora nego o zaštiti državnog integriteta. U tekstu za Hayat.ba, Dragan Bursać upozorava da problem nije samo u jednoj izjavi, već u obrascu koji se godinama ponavlja bez posljedica.

Prijetnja koja miriše na devedesete

"Postoje rečenice koje ne treba analizirati, nego ih treba upisati u crnu knjigu političke sramote", piše Bursać, osvrćući se na Sokolovu izjavu da će se "Muslimani jednog jutra probuditi s trećim entitetom".

Autor podsjeća da ta poruka nije ni nova ni originalna, već opasno poznata, jer priziva retoriku i politike iz devedesetih godina. Takav diskurs, upozorava, dolazi iz usta čovjeka koji se formalno poziva na Evropu, pravo i demokratiju, dok u suštini ponavlja stari kolonijalni rječnik u novom, evropskom pakovanju.

Posebno problematičnim Bursać ocjenjuje činjenicu da Sokol, poput Milorada Dodika, Bošnjake uporno naziva "muslimanima", svodeći ih na vjersku oznaku, a ne priznajući ih kao narod ili politički subjekt.

"To nije lapsus. To je politika. To je poruka", naglašava autor.

Kada Sokol tvrdi da je "muslimanska politika" prepreka evropskom putu BiH, on, prema Bursaću, ne govori o reformama ili zakonima, već šalje poruku da Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jeste, nije prihvatljiva.

Šutnja Sarajeva kao saučesništvo

Ipak, kako ističe Bursać, najstrašniji dio cijele priče nije Sokol, već izostanak institucionalne reakcije iz Bosne i Hercegovine.

"Šuti zvanično Sarajevo. Šuti bh. diplomatija. Šute oni koji bi morali reagirati momentalno, jasno i glasno", piše autor, upozoravajući da se time normalizira politička prijetnja teritorijalnom preustroju države.

Jedini jasan i dostojanstven odgovor, navodi Bursać, došao je izvan institucija – od građanke i apelantice Azre Zornić, koja je Sokolu postavila jednostavno, ali suštinsko pitanje: "Kome vi prijetite."

U tom pitanju, ocjenjuje autor, ogoljena je bijeda zvanične političke elite, jer šutnja pred prijetnjama znači prihvatanje narativa, a time i saučesništvo.

Bursać podsjeća da politika Hrvatske prema BiH decenijama funkcioniše kao politika tutorstva i ucjena, od Tuđmanovih planova podjele, preko Herceg-Bosne, do današnjih pokušaja političkog pritiska kroz evropske institucije.

"Sokol je samo glasnogovornik te politike. Ni prvi, ni posljednji", piše Bursać, upozoravajući da svaka neizrečena reakcija samo pojačava takve glasove.

Zaključuje da treći entitet nije administrativno, već duboko političko i destabilizirajuće pitanje, koje podrazumijeva novu etničku podjelu i novu nepravdu.

"Šutnja nije neutralna. Šutnja je strana. I uvijek je na strani napadača", poručuje Bursać, dodajući da se Bosna i Hercegovina neće probuditi u trećem entitetu zato što je to neko najavio, već zato što mu niko nije rekao "ne".