O širem kontekstu američke intervencije u Venezueli i geopolitičkim posljedicama za HRT su govorili Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica i stručnjakinjom za međunarodno pravo, te Juraj Butorac, umirovljenim brigadirom Hrvatske vojske.

Podsjetimo, nakon što su bivši venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro i njegova supruga izvedeni pred američki sud, gdje su poricali krivnju po svim točkama optužnice, politička scena u Caracasu dodatno se zakomplicirala. Nova predsjednica Delcy Rodríguez položila je prisegu, dok je čelno mjesto parlamenta preuzeo Madurov brat. Američki predsjednik Donald Trump pritom je poručio da se ne zaboravi tko je „glavni u Caracasu“, istodobno nastavljajući s prijetnjama Grenlandu i otvarajući nova pitanja globalne sigurnosti.

Politička logika američke intervencije

Vesna Škare Ožbolt smatra da američka vojna akcija u Venezueli ni u kojem slučaju nije bila improvizacija. Riječ je, ističe, o dugotrajno planiranom potezu.

Dodaje kako reakcije dijela međunarodne javnosti govore više o neupućenosti nego o stvarnom iznenađenju.

– Amerika je kroz povijest više puta intervenirala pod krinkom spašavanja demokracije. To smo vidjeli u Vijetnamu, Iraku, Iranu, a paralelno su i druge sile činile isto u svojim interesnim zonama, podsjeća.

Venezuela kao obračun s Kinom i utrka u naoružanju

Prema ocjeni umirovljenog brigadira Juraja Butorca, ključ razumijevanja američke intervencije leži u jačanju Kine.

– Jačanje kineske gospodarske i vojne moći dovelo je do toga da SAD mora reagirati. Najlakše je to učiniti u vlastitom susjedstvu, a Venezuela se u tom trenutku nametnula kao pogodna meta, kaže.

Posebno ističe važnost venezuelanske nafte u toj jednadžbi: "Oduzimanjem pristupa venezuelanskoj nafti Kina slabi, a američka pozicija se jača. To je suština ove operacije".

Naglašava da je vojna dimenzija intervencije bila presudna i vremenski uvjetovana.

– Američka administracija pomno je pratila jačanje venezuelanskih oružanih snaga. Procijenjeno je da je trenutak za djelovanje optimalan, prije nego što ti kapaciteti dosegnu višu razinu spremnosti, objašnjava Butorac.

Prema njegovim riječima, jedan od razloga za hitnu intervenciju bila je i sve intenzivnija vojna suradnja Venezuele i Kine.

– Postoje informacije da su kineski tankeri, uz odvoz jeftine nafte, u Venezuelu dopremali suvremene protuzračne sustave i radarsku opremu. Integracija tih sustava značajno bi povećala obrambene sposobnosti Venezuele, kaže.

Butorac ističe da je američka akcija imala i snažnu demonstracijsku komponentu: "Intervencija je bila preventivna. Njome je spriječeno potpuno povezivanje kineskih i venezuelanskih sustava, a istodobno je demonstrirana američka vojna nadmoć u vlastitom dvorištu".

Dodaje da je izbor trenutka omogućio minimiziranje gubitaka na američkoj strani, što potvrđuje da je operacija bila vojno precizno planirana.

Me000ksiko kao crvena linija

Govoreći o mogućim novim žarištima, Vesna Škare Ožbolt posebno ističe Meksiko kao državu s kojom Washington nema prostora za eskalaciju.

– SAD ima najdužu granicu upravo s Meksikom. Destabilizacija Meksika bila bi štetna i za američke interese. Zato ne vjerujem da će se ondje išta zaoštravati, kaže.

Ipak, naglašava da cijela situacija potvrđuje ono što je već postalo očito: "Ovo je djelovanje suprotno međunarodnom pravu, ali međunarodno pravo za velike sile očito više ne vrijedi".

Juraj Butorac upozorava da je kineska strategija dugoročna i znatno suptilnija od otvorenih vojnih intervencija.

– Kina je iznimno snažno prisutna gospodarski u Južnoj Americi i Africi. Njezin cilj su rijetki metali, energenti i dugoročna ovisnost država kroz kredite, objašnjava.

Nesrazmjer snaga: Venezuela na papiru, SAD u stvarnosti

Govoreći o vojnom odnosu snaga, Juraj Butorac ističe da se kapaciteti Venezuele i Sjedinjenih Američkih Država zapravo ne mogu ozbiljno uspoređivati. Prema dostupnim podacima, venezuelanska vojska raspolaže s oko 2.500 aktivnih vojnika, 12 ratnih brodova, 20 jurišnih bespilotnih šamaca te 22 borbena zrakoplova ruske proizvodnje tipa Suhoj-30, uglavnom opremljena protubrodskim raketama.

– S druge strane, Amerikanci su u regiju Karipskog mora doveli oko 15.000 marinaca i pripadnika bespilotnih i specijalnih postrojbi. Već ta brojka dovoljno govori, kaže Butorac.---

Iako se formalno navodi da Venezuela ima oko 100 tisuća pripadnika oružanih snaga, on upozorava da je riječ o brojci koja ne odražava stvarnu borbenu sposobnost.9

– Ako nemate motiviranu, uvježbanu i suvremeno opremljenu vojsku, ta brojka ostaje mrtvo slovo na papiru. Posebno kada govorimo o integraciji rodova vojske, zapovjednim sustavima i logistici, ističe.

'Moć je postala pravo'

Vesna Škare Ožbolt upozorila je da se Europska unija nakon prekida oslanjanja na ruske energente snažno vezala uz Sjedinjene Američke Države, ali bez stvarnih vlastitih kapaciteta za energetsku samostalnost.

Istaknula je da će proći još mnogo vremena prije nego što bi EU, ako uopće ostane u sadašnjem obliku, mogla postati energetski neovisna. Prema njezinoj ocjeni, današnji svijet sve se više udaljava od međunarodnog prava na kojem EU temelji svoj pravni poredak i ulazi u novu paradigmu u kojoj vrijedi načelo „moć je pravo“.

U tom okviru, naglasila je, globalni poredak oblikuju tri sile – Sjedinjene Američke Države, Rusija i Kina – od kojih svaka nastoji učvrstiti dominaciju u vlastitom geopolitičkom prostoru.

Europske snage između ambicije i realnosti

Govoreći o ideji europskih vojnih snaga izvan okvira NATO-a, umirovljeni brigadir HV-a Juraj Butorac ističe da su nacionalne vojske pojedinačno relativno dobro opremljene, ali da je ključni problem njihova međusobna integracija.

-Svaka država razvija vlastite vojne sustave, a na političkoj razini dodatni problem predstavljaju posebni interesi pojedinih članica, što otežava zajedničko zapovijedanje i operativne postupke.

Butorac upozorava da europske snage ne bi trebale imati jednu formalno vodeću državu, no realnost pokazuje da se kao središnje figure nameću vojne i nuklearne sile.

U tom kontekstu Francuska i Velika Britanija prirodno preuzimaju ključnu ulogu u eventualnom oblikovanju ozbiljne europske odbrambene sposobnosti.