Donald Trump ponovo je uzdrmao međunarodnu scenu tvrdnjom da Sjedinjene Američke Države iz "sigurnosnih razloga" razmatraju aneksiju Grenlanda, autonomne teritorije Danske. No, prema riječima arktičkog eksperta Michaela Paula, ti razlozi su uglavnom izgovor – jer se sigurnosna situacija oko ostrva gotovo uopće nije promijenila, dok se stvarni interes krije u pristupu ogromnim prirodnim bogatstvima.

Trump tvrdi da u vodama oko Grenlanda već plove "ruski i kineski brodovi" koji predstavljaju prijetnju SAD-u. No, Paul to odbacuje, piše njemački N-tv.

"Ratni brodovi koje Trump navodno vidi posvuda su besmislica. Ruski i kineski brodovi već dugo mogu ulaziti u Arktik. Malo se toga promijenilo", kaže Michael Paul.

On podsjeća da su Rusi "oduvijek prisutni u tim vodama", a da je jedina novost to što se prošle godine prvi put desilo da je više kineskih ledolomaca istovremeno boravilo u Arktiku – ali bez ikakvog dramatičnog uticaja na Grenland.

Prema njegovim riječima, Trump "ponovo pokušava oblikovati svijet prema vlastitim željama".

"On iznosi tvrdnju kako bi mogao izvući zaključak da mora anektirati Grenland. To je bilo pogrešno 2019. i jednako je pogrešno danas", naglašava Paul.

Kina, Rusija i prava pozadina interesa

Paul ističe da ne postoji nikakva stvarna vojna ili sigurnosna potreba da SAD mijenja status Grenlanda.

"Sporazumi koje SAD već imaju s Grenlandom i Danskom omogućavaju sve što je trenutno potrebno za sigurnost. Za to nije potrebna aneksija", kaže on.

Kina je još od 2013. godine posmatrač u Arktičkom vijeću, a u svom Bijelom dokumentu iz 2018. sama sebe je nazvala "bliskom arktičkom državom". Peking Arktik vidi kao dio "Polarne svilene ceste" u okviru inicijative Pojas i put.

Rusija, s druge strane, kontroliše više od 50 posto arktičke obale. Predsjednik Vladimir Putin proglasio je Arktik ključnom resursnom bazom Rusije, gdje se nalazi ogroman dio njenih naftnih i plinskih rezervi, koje se danas sve više izvoze u Aziju.

"Za te resurse zainteresovan je i Donald Trump", kaže Paul, podsjećajući da u Beringovom moreuzu, između Azije i Amerike, također postoje značajna nalazišta.

Ipak, eksploatacija na Grenlandu je izuzetno skupa, a ni Rusija ni Kina nemaju realnu potrebu da tamo kopaju – jer u Sibiru već imaju obilje resursa.

Klimatske promjene mijenjaju Arktik, ali ne onako jednostavno kako se često misli.

"Pristup resursima se mijenja jer se led topi, ali ledolomci su i dalje nužni. Kako Kanađani kažu: 'Less is more ice' – manje leda znači više problema", objašnjava Paul.

Zbog nestabilnog, jednogodišnjeg leda, Sjeverozapadni prolaz bi u budućnosti mogao biti čak i teže prohodan, a ne lakši. Već su se desili slučajevi da su kruzeri i teretni brodovi morali okrenuti nazad, a jedan brod se čak i nasukao.

Rusija ima dodatni problem jer zbog zapadnih sankcija teško dolazi do tehnologije za ledolomce. Prije sankcija, ključne dijelove nabavljala je preko Finske, gdje je izgrađeno više od 50 posto svih ledolomaca na svijetu.

Bivši američki predsjednik Joe Biden je 2024. s Finskom i Kanadom potpisao tzv. ICE-pakt o zajedničkom razvoju ledolomaca, a Trump sada najavljuje da SAD mora izgraditi šest novih ledolomaca.

"Kod Trumpa je sve moguće"

Na pitanje da li je realna američka aneksija Grenlanda, Paul odgovara bez zadrške:

"Nažalost, kod Trumpa se sve mora smatrati mogućim. On je nepredvidiv i vodi politiku u kojoj se više ništa ne može isključiti."

Iako šest evropskih država već upozorava SAD da ne ide tim putem, Paul smatra da Evropa nema stvarne poluge pritiska.

"Možemo se pozivati na međunarodno pravo i poredak zasnovan na pravilima, ali vojno smo – kao i Ukrajina – i dalje zavisni od Amerikanaca", kaže on.

Njemački kancelar Friedrich Merz i ministar vanjskih poslova Johann Wadephul zasad, prema njegovim riječima, ispravno djeluju diplomatski.

Ako bi SAD ipak anektirao Grenland, to bi otvorilo ogroman niz problema.

"Trump bi tada učinio upravo ono što je u svojoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji tvrdio da neće – miješao bi se u tuđe poslove. Morao bi se upustiti u 'nation building', odnosno brinuti se o 56.000 stanovnika Grenlanda."

To ne bi bila samo geopolitička kriza, već i direktan udar jedne NATO sile (SAD) na drugu (Dansku).

"To bi bio eksploziv za NATO, koji je i osnovan da spriječi upravo takvo ponašanje među saveznicima", upozorava Paul.

Ni Evropska unija ne bi ostala netaknuta. Iako su se neke velike članice već svrstale uz Dansku, pitanje je da li bi sve zemlje zaista ostale jedinstvene.

"Trump želi podijeljenu EU, jer su tada pojedinačne države slabije u pregovorima", kaže Paul.

Ipak, u svemu vidi i jednu priliku: da se Evropa brže vojno osamostali. Zanimljivo, upravo je Trump tražio da Njemačka preuzme vodeću ulogu u NATO-u u Evropi.

Njemačka, zajedno s Danskom, Kanadom i Velikom Britanijom, već gradi sigurnosnu mrežu koja bi ubuduće mogla mnogo bolje nadzirati Arktik, Sjeverno i Baltičko more – čime Berlin postaje sve važniji faktor i za Washington.