Nakon decenija tokom kojih je Saudijska Arabija važila za ključnog američkog saveznika na Bliskom istoku, rat između Izraela, SAD-a i Irana pokazao je koliko su se odnosi između Washingtona i Rijada promijenili.

Odluka saudijskog rukovodstva da odbije zahtjev Donalda Trumpa da američka vojska koristi saudijske baze i vazdušni prostor za operaciju „Project Freedom“ postala je simbol mnogo dublje promjene: Saudijska Arabija više ne želi biti američki vojni instrument u sukobu s Iranom, već pokušava izgraditi sopstvenu regionalnu strategiju, čak i po cijenu otvorenog sukoba s Washingtonom.

Kako je objavio „Guardian“, upravo je saudijsko odbijanje da dozvoli korištenje baze „Princ Sultan“ bilo ključni razlog zbog kojeg je Trump praktično preko noći suspendovao operaciju čiji je cilj bio vojna pratnja tankera kroz Hormuški moreuz. Rijad nije popustio čak ni nakon direktnog razgovora Trumpa i prestolonasljednika Mohameda bin Salmana. Time je Saudijska Arabija prvi put veoma jasno stavila do znanja da ne želi novu američko-iransku eskalaciju na svojoj teritoriji.

Ovaj potez predstavlja veliki zaokret u odnosu na period prije početka rata, kada je Saudijska Arabija bila među najglasnijim zagovornicima oštrog obračuna s Teheranom. Tada je Rijad podržavao Trumpovu politiku „maksimalnog pritiska“, prekid diplomatskih odnosa s Iranom i agresivnu antiiransku koaliciju u regionu. Međutim, rat je pokazao koliko bi direktna konfrontacija s Iranom mogla biti opasna po same zaljevske monarhije.

"SAD ne može lako pobijediti"

Prema pisanju „Guardiana“, Saudijci su zaključili da Washington nema jasnu strategiju i da SAD nisu u stanju niti pobijediti Iran niti izaći iz sukoba bez ogromnih posljedica. Jedan saudijski diplomata rekao je britanskom listu da je bilo očigledno da su se Amerikanci uvukli u konflikt iz kojeg „ne mogu ni eskalirati ni izaći“.

Posebno važan razlog za saudijski zaokret jesu iranski raketni i dron napadi na energetska postrojenja i američke baze u Zaljevu. Iako su zapadne vlade pokušavale umanjiti razmjere štete, sve više informacija ukazuje na to da su infrastruktura i ekonomija zaljevskih država pretrpjele ozbiljne posljedice. Saudijska Arabija zato više ne želi biti prva linija američkog rata s Iranom.

Rijad se danas vodi potpuno drugačijom logikom nego tokom prethodne decenije. Prioritet Mohameda bin Salmana postao je projekat „Vizija 2030“ – ogromna transformacija saudijske ekonomije koja zahtijeva stabilnost, strane investicije i mir u regionu. Dugotrajni rat s Iranom direktno ugrožava taj plan. Zbog toga Saudijska Arabija sada pokušava balansirati između SAD-a, Kine i Irana, umjesto da slijepo prati američku politiku.

Analiza portala „Atlantic Council“ pokazuje da se zaljevske države sve više razilaze u odnosu prema Iranu. Dok su Ujedinjeni Arapski Emirati zauzeli mnogo tvrđi stav prema Teheranu i dodatno produbili sigurnosnu saradnju s Izraelom, Saudijska Arabija pokušava sačuvati otvorene kanale komunikacije s iranskim režimom. Rijad je čak učestvovao u diplomatskim inicijativama zajedno s Egiptom, Turskom i Pakistanom, pokušavajući pronaći širi regionalni dogovor.

Fokus na sprečavanju haosa

Saudijska strategija danas nije usmjerena na rušenje iranskog režima, već na kontrolisanje sukoba i sprečavanje potpunog haosa u regionu. U Rijadu vjeruju da bi kolaps Irana mogao izazvati još opasniju destabilizaciju – širenje milicija, talase izbjeglica i dugoročnu ekonomsku katastrofu za čitav Perzijski zaljev.

Zbog toga Saudijci odbacuju ideju da Hormuški moreuz bude mjesto direktnog američko-iranskog vojnog obračuna. Prema „Guardianu“, Rijad je strahovao da bi „Project Freedom“ mogao lako prerasti u otvoreni pomorski rat između SAD-a i Irana, što bi automatski pretvorilo saudijsku teritoriju u metu iranskih napada. Poseban strah izaziva mogućnost uključivanja Huta iz Jemena, koji bi mogli zatvoriti rute kroz Crveno more i dodatno ugroziti globalno snabdijevanje naftom.

Ovakav razvoj događaja pokazuje i koliko je oslabio američki uticaj u Zaljevu. Nekada bi bilo gotovo nezamislivo da Saudijska Arabija odbije strateški vojni zahtjev Washingtona tokom velike regionalne krize. Danas, međutim, Rijad vodi mnogo samostalniju politiku i sve otvorenije pokazuje da više ne vjeruje u američke sigurnosne garancije.

Rad na popravci imidža

Istovremeno, Saudijska Arabija pokušava popraviti međunarodni imidž i predstaviti se kao sila koja može posredovati, a ne samo učestvovati u ratovima. Rijad zajedno s Francuskom pokušava obnoviti ideju dvodržavnog rješenja za Palestinu, što predstavlja dodatno udaljavanje od izraelske strategije totalne konfrontacije s Iranom.

Rat je tako otkrio duboke pukotine među američkim saveznicima u Zaljevu. Emirati smatraju da Saudijci pokazuju previše opreza prema Iranu, dok Rijad vjeruje da Abu Dhabi previše rizikuje zbog bliskosti s Izraelom. Prema „Guardianu“, tenzije između dvije zemlje dodatno su pojačane nakon što su Emirati napustili OPEC i počeli razmatrati čak i izlazak iz Arapske lige.

Sve to pokazuje da Bliski istok ulazi u novu eru u kojoj Saudijska Arabija više ne želi biti samo oslonac američke politike. Umjesto toga, pokušava postati samostalni centar moći koji sarađuje s Washingtonom kada mu to odgovara, ali istovremeno održava odnose s Kinom, Iranom i drugim regionalnim akterima.

Za SAD to predstavlja ozbiljan geopolitički problem. Bez saudijske podrške, američke opcije za vojni pritisak na Iran postaju mnogo ograničenije. Upravo je rat pokazao da Washington više nema apsolutnu kontrolu nad svojim tradicionalnim saveznicima u Zaljevu.