Turska daje prioritet Africi, gdje se strateška konkurencija ubrzava, izjavio je u utorak direktor Nacionalne obavještajne službe Ibrahim Kalin, rekavši da Ankara koristi "afrički pristup" za rješavanje izazova kontinenta.

"Kao Nacionalna obavještajna organizacija, naše aktivnosti na kontinentu, od našeg stabilizirajućeg i uravnotežujućeg stava u Libiji do našeg doprinosa borbi protiv terorizma u Somaliji i naših operacija u Sudanu, privukle su pozornost mnogih zemalja“, rekao je Kalin u članku objavljenom na službenoj web stranici Anadolu Agency.

"Pozitivni rezultati obavještajne diplomatije postižu se širom Afrike, od Čada do Nigera, od Toga do Burkine Faso, od Tanzanije do Kenije", dodao je. 

Novi angažman Turske s Afrikom započeo je prije više od desetljeća, šireći se od ekonomskih ulaganja do pojačanog diplomatskog zastupanja.

Obim trgovine između Turske i Afrike porastao je gotovo osam puta od 2003. godine, dostigavši 40,7 milijardi dolara u 2022. godini. Broj turskih ambasada na kontinentu porastao je s 12 u 2002. na 44 danas.

Prema Murithiju Mutigi, programskom direktoru za Afriku u Međunarodnoj kriznoj grupi, "Turska je danas jedan od najznačajnijih vanjskih aktera na kontinentu".

"Njen pristup je zanimljiv jer obuhvaća tvrdu moć, kroz sigurnosnu podršku; meku moć, kroz prijem hiljada studenata na turske univerzitete; i trgovinu, koju simbolizira Turkish Airlines, koji ima vidljivu prisutnost širom Afrike“, rekao je.

Oživljavanje starih veza

Međutim, posljednjih godina turski angažman postao je više vojno i sigurnosno orijentiran, budući da je Ankara počela isporučivati ​​naoružane dronove nekoliko subsaharskih zemalja i potpisivati ​​sporazume o sigurnosnoj obuci s nacijama poput Nigera.

Stručnjaci primjećuju da turske obavještajne operacije u Africi datiraju iz vremena dominacije Osmanskog Carstva u Sjevernoj Africi, gdje su služili brojni turski oficiri i vojno osoblje, među njima i Mustafa Kemal Ataturk, koji se borio u Tripoliju 1911. prije osnivanja moderne Republike Turske.

Međutim, tokom sljedećih desetljeća interes Ankare za Afriku je opao jer je Ankara slijedila proevropsku agendu i sigurnosne prioritete usmjerene na NATO sve do ranih 2000-ih.

Ebuzer Demirci, nezavisni stručnjak za Afriku s jakom mrežom širom kontinenta, tvrdi da je turska vlada pod predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom provodila proaktivnu i višedimenzionalnu politiku prema Africi koja zahtijeva obavještajno izvještavanje i aktivnosti "vođene terenom".

"Praktični i operativni izraz ove transformacije jasno je vidljiv u višeslojnim aktivnostima Nacionalne obavještajne službe u Libiji, Somaliji i Sudanu“, rekao je.

"Jedan od najupečatljivijih primjera, u smislu operativnih poteškoća i strateškog utjecaja, bilo je spašavanje italijanske humanitarne radnice Silvije Romano, koju je nakon gotovo dvije godine zatočeništva oslobodila teroristička organizacija al-Shabaab u Somaliji 2020. godine.“

Demirci je istaknuo da je operacija, provedena u izuzetno nestabilnom i rizičnom okruženju, pokazala naprednu razinu terenskih sposobnosti koju je postigao samo ograničen broj obavještajnih službi širom svijeta.

Pragmatičan pristup u Sahelu

Ankarino pružanje podrške Nigeru, Burkini Faso i Maliju, bivšim francuskim kolonijama koje su nedavno doživjele državne udare i uspostavile vojnu vlast, odražava pragmatičan pristup Turske.

Kao srednja sila, turska vlada često djeluje u područjima gdje postoji vakuum moći.

Clifford C. Omondi Okwany, istraživački saradnik u Institutu za istraživanje mira na putu sa sjedištem u Mogadišu, primijetio je da su, kako su Sjedinjene Države smanjivale svoju prisutnost u Africi, zemlje poput Rusije, Kine i Turske proširile svoj utjecaj, posebno nakon 2014. godine.

Dodao je da je Turska razvila zaseban sigurnosni model u Somaliji, naglašavajući izgradnju države i odbrambene kapacitete, a ne oslanjanje na vanjsku intervenciju.

Turska - rastući globalni akter

Za razliku od mnogih zapadnih sila, Ankara ulaže u institucije koje omogućuju somalijskim vlastima da se brane.

Štoviše, Turska nastoji izbjegavati zauzimanje strane u afričkim sukobima, od Sudana do Etiopije i Demokratske Republike Kongo, radije igrajući posredničku ulogu.

"Turska kaže: kao srednja sila, dovoljno sam jaka da pokušam donijeti mir između različitih zemalja u Africi i vidjeti što će se dogoditi ako ne uspije“, rekao je Okwany.

"To je drugačiji pristup od onoga što Zapad radi. Turska također želi biti sila; ona je rastući globalni akter.“

Mali, kojem je Ankara prodala nekoliko naoružanih dronova, jedan je od ključnih primjera. Izvještaji sugeriraju da je Turska 2024. godine Maliju isporučila šest naprednih dronova za velike visine, vrijednih oko 210 miliona dolara.

U Nigeru se saradnja u području sigurnosti proširila i na ekonomiju. Turski ministar energetike Alparslan Bayraktar prošlog je mjeseca najavio da Ankara planira započeti proizvodnju zlata u Nigeru u prvom tromjesečju 2026. godine.

"Činjenica da šef Nacionalne obavještajne službe otvoreno artikulira tako širok geografski doseg sugerira da su turske obavještajne sposobnosti dosegle razinu institucionalne zrelosti i odvraćanja na kojoj se ta prisutnost više ne mora skrivati, već priznavati“, rekao je Demirci.

"Ova poruka usmjerena je posebno protiv suparničkih obavještajnih službi i izvanregionalnih sila, signalizirajući da Turska više nije pasivni promatrač u Africi, već akter sposoban utjecati na dinamiku na terenu i, kada je to potrebno, poremetiti konkurentske strategije", dodao je Demirci.

(SB / MEE)