Damir Lenart je prije desetak godina napustio Kutinu sa suprugom i dvojicom sinova u potrazi za boljim životom i preselio se u Njemačku. Kao profesionalni vozač brzo je našao posao, a zatim napredovao do pozicije koordinatora prijevoza u jednom transportnom preduzeću. Iako je bio uspješan, na svoj 50. rođendan odlučio je dati otkaz. Kaže da odlazi na lakši posao s manjom platom, ali s ponosom ističe da je u dogovoru s direktorom zaposlio 80 ljudi koji će mu “zauvijek ostati u lijepom sjećanju”.

“U toj sam firmi napravio puno dobrih stvari. Puno ideja, puno inovacija koje su koristili. Zaposlio sam 80 ljudi u dogovoru sa šefom, koje sam izabrao i za koje sam vidio da ispunjavaju sve kriterije. To je moj tim. To su moji ljudi. Imam empatiju prema ljudima, pomagao sam i pomažem i dalje. Moje srce ostaje tu. Najviše bih volio da jedan dan mogu raditi ovdje, a jedan dan u novoj firmi”, rekao je Lenart, piše Dnevno.hr.

Objašnjava i specifičan njemački sistem isplate plata: “Kad odradiš cijeli mjesec, zna se tačno koliko si sati radio – dnevnih, noćnih, jer postoji neoporeziva noćna olakšica. Plata za, recimo, osmi mjesec legne krajem osmog mjeseca. Kod nas, zbog satnica i varijacija, prvo dobijemo 1.000 eura. Svi dobijemo prvo 1.000 eura, a onda, kad izračunaju cijeli mjesec, isplate ostatak.”

Pokazao plate “crno na bijelo”

Pošto su mu mnogi ispod videa na YouTube kanalu prigovarali da “uljepšava” život u Njemačkoj, Lenart je odlučio pokazati stvarne platne liste. Najniža neto plata ove godine bila mu je u maju – 2.845,03 eura, jer nije radio prekovremeno. Najvišu je dobio u junu – 3.841,83 eura, kada je već stigla povišica. Prosjek isplaćene plate bez regresa iznosio mu je 3.255,46 eura.

“Ovo je sve bez povišice koja je sad bila. To dobijam kao koordinator. Da sam samo vozio, imao bih nekih 300 eura manje. I to je sve što se ovdje vozi – u krugu firme ili na kratkim rutama. Do proizvodnje u Rastattu ima 12 kilometara i 12 nazad. To je sve. Rheinmünster je na 15 kilometara, iz Muggenstruma još bliže – devet kilometara. To je posao za oko 3.000 eura”, objasnio je.

Dodaje da je razlika u plati između vozača kamiona i koordinatora upravo tih oko 300 eura i da “svaki kvalifikovani radnik može zaraditi puno više nego što se priča”.

Foto: YouTube/Obitelj Lenart

Podijeljeni troškovi i prava matematika

Zbog čestih priča o povratku ljudi iz Njemačke i propasti mnogih firmi, Lenart je odlučio pokazati i tačnu strukturu troškova. Napravio je program u koji unosi sve prihode i rashode.

“U online bankingu se vidi svaka kupovina. Ako sam otišao na šišanje, vidi se koliko je skinuto. Htio sam da to bude na šestomjesečnoj bazi – tačno se vidi koliki je ulaz i koliki izlaz svakog mjeseca”, kaže.

Mnogi su se čudili kako može imati “samo” oko 100 eura troška za stanarinu, ako mu je plata 3.000 eura. Lenart je tada objasnio ključ: troškovi se dijele.

“Koliki su moji troškovi za kuću? 333 eura, ajmo zaokružiti na 350. Kako to može biti? Jednostavno. U kući živim ja, moja žena – ona radi, moj sin – on radi, njegova zaručnica – ona radi, i Luka kojem još pomažemo jer ne radi puno radno vrijeme pa ima i dječiji doplatak. Nas je pet u kući, pa troškove dijelimo na pet. Ukupni troškovi kuće, režije, osiguranja i svega su oko 1.750 eura – i ne šparamo ni vodu ni struju. To podijelite na pet i dobijete moj dio.”

I hranu računa isto: “Nas pet, kupuje se svašta, recimo 1.000 eura mjesečno. Neko će reći da je to puno, ali to je oko 250 eura po osobi. Mogu li pojesti za 250 eura? Mogu. Ali za 100 eura teško.”

Lenartov zaključak je jednostavan: u Njemačkoj se može pristojno živjeti, ali ne zbog čarolije – nego zbog hladne matematike, podjele troškova i stabilnih prihoda.