Iscrtani obris ruke pronađen na indonezijskom otoku Sulawesi najstariji je dosad poznati primjer špiljskog slikarstva na svijetu, tvrde znanstvenici, a javlja BBC.

Riječ je o crvenom negativu ljudske ruke čiji su prsti naknadno preoblikovani – suženi i izduženi – kako bi podsjećali na kandžu. Upravo taj zahvat, ističu istraživači, upućuje na rani skok u simboličkoj mašti i apstraktnom razmišljanju.

Otkriveno slikarstvo u špilji Sulawesi je datirano na najmanje 67.800 godina starosti, što je oko 1.100 godina starije od dosadašnjeg rekorda – kontroverznog otiska ruke iz Španjolske, čija se starost još uvijek osporava.

Otkriće dodatno jača tezu da je naša vrsta, Homo sapiens, do šireg kopnenog područja Australije i Nove Gvineje – poznatog kao Sahul – stigla i do 15.000 godina ranije nego što dio znanstvenika još uvijek tvrdi.

Tokom posljednjih desetak godina niz otkrića na Sulawesiju srušio je staru ideju da su se umjetnost i apstraktno mišljenje kod ljudi naglo pojavili u ledenodobnoj Europi, a zatim se odande proširili svijetom.

Špiljska umjetnost smatra se jednim od ključnih pokazatelja trenutka kada su ljudi počeli razmišljati istinski simbolički – onako kako to zahtijevaju jezik, religija i znanost. Rani crteži i gravure ne prikazuju samo reakciju na svijet, nego njegovo predstavljanje: dijeljenje priča, identiteta i značenja na način koji nijedna druga vrsta ne poznaje.

Buđenje čovječanstva nije se dogodilo u Europi?

Profesor Adam Brumm sa Griffith Universityja, jedan od voditelja istraživanja, rekao je za BBC News da novo otkriće, objavljeno u časopisu Nature, dodatno potvrđuje sve jasniju sliku: nije postojalo nikakvo “buđenje čovječanstva” u Europi. Kreativnost je, kaže, bila urođena našoj vrsti od samih početaka, a njezini tragovi sežu do Afrike, gdje smo i evoluirali.

„Kad sam studirao sredinom i krajem devedesetih, učili su nas da se kreativna eksplozija dogodila u malom dijelu Europe. Danas, međutim, vidimo obilježja modernog ljudskog ponašanja – uključujući narativnu umjetnost – u Indoneziji. Taj eurocentrični argument sve je teže održiv“, kaže Brumm.

Najstarija španjolska špiljska umjetnost – crveni otisak ruke iz špilje Maltravieso – datirana je na najmanje 66.700 godina, no dio stručnjaka osporava tu starost. Na Sulawesiju su još 2014. pronađeni otisci ruku i prikazi životinja stari najmanje 40.000 godina, potom ocrtana lovačka scena stara barem 44.000 godina, a zatim i narativna scena s prikazom svinje i ljudi stara najmanje 51.200 godina. Svako novo otkriće, objašnjava profesor Maxime Aubert, pomicalo je granice sofisticiranog slikovnog izraza sve dalje u prošlost.

Najnovije otkriće dolazi iz vapnenačke špilje Liang Metanduno na otoku Muna, jugoistočno od Sulawesija. Tehnika je jednostavna, gotovo grafiterska: drevni umjetnik prislonio je dlan uz stijenu i raspršio pigment oko njega, vjerovatno puhanjem ili pljuvanjem, ostavljajući otisak ruke.

Jedan fragment tog otiska prekriven je tankim mineralnim slojevima koji su analizom datirani na najmanje 67.800 godina, čime je isti postao najstariji pouzdano datirani primjer špiljske umjetnosti na svijetu.

Ključna je, međutim, činjenica da autor nije stao na samom otisku. Nakon što je ruka bila oslikana, konture prstiju pažljivo su izmijenjene kako bi dobile kandžasti oblik. Brumm taj čin opisuje kao nešto „izrazito ljudsko“ – svjesnu, kreativnu transformaciju simbola.

Zanimljivo je da takva eksperimentiranja nema u špiljskoj umjetnosti neandertalaca u Španjolskoj, staroj oko 64.000 godina – čak i ako se prihvati ta, još uvijek osporavana, datacija.

Dosad su svi sulaveški crteži dolazili iz krškog područja Maros Pangkep na jugozapadu otoka. Pojava znatno starijeg otiska na suprotnoj strani Sulawesija, i to na zasebnom satelitskom otoku, upućuje na to da špiljsko slikarstvo nije bilo lokalni eksperiment, nego duboko ukorijenjena kulturna praksa raširena širom regije.