Premijeru Andreju Plenkoviću može se spočitnuti niz pogrešnih ili barem diskutabilnih poteza na domaćem planu, ali u vanjskoj politici pliva poput ribe u vodi. I ovih se dana, tijekom zagrebačkog posjeta glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea, u vanjskopolitičkim krugovima moglo čuti kako se hrvatski premijer u ovim teškim vremenima na globalnoj političkoj sceni mudro ugurao između proeuropskih i američkih interesa.

Upućeni kažu kako je odigrao vrlo mudru igru izlazeći izvan svojih prirodnih okvira, onih europskih, prema SAD-u, kako bi od obje strane izvukao najbolje. Da je na dobrom tragu, za vrijeme Rutteova posjeta Zagrebu moglo se vidjeti i iz njihove neverbalne komunikacije i načina na koji su se izgrlili. Plenković je euforično dočekao Ruttea, no mnogi su zaključili kako je taj posjet svojevrsni performans kojeg je Plenković svjestan, pa je svjesno prihvatio i Rutteovu igru, igrajući utakmicu za njegov tim isključivo zato što je to sada potrebno.

Rutteovo oduševljenje hrvatskim naoružanjem, kažu kritičari, odlično je izrežirano, a ta dobra režija i prosječna gluma glavnog tajnika NATO-a opet su pokazali Plenkovićevu nadmoć i dominaciju u međunarodnim vodama, piše Dnevno.hr.

Znatno bolji

Euforija je, međutim, učinila svoje pa je premijer tijekom tog uzbudljivog posjeta otkrio možda i više nego što je trebao, rekavši kako je dron koji je svojedobno pao u Zagrebu doletio iz Ukrajine preko Mađarske, odakle nam nisu najavili da ide prema nama jer ga nisu vidjeli, a nisu ga vidjeli zato što ga nisu očekivali.

Premijer je i tijekom ovog posjeta odbacio kritike o tome da su Hrvatskoj francuski Rafalei uvaljeni kao stari, rekavši da su kupljeni po cijeni koja odgovara namjeni za koju su nabavljeni. U tom mu se uvjeravanju nacije u kvalitetu francuskih aviona pridružio i ministar obrane Ivan Anušić, tvrdeći da su polovni avioni znatno bolji od novih koje je Francuska poslala Srbima. Ono što nacija nije mogla čuti jesu razgovori koje su Rutte, Plenković i nekoliko premijerovih najbližih suradnika vodili iza zatvorenih vrata. Osim što su se protokolarno dotaknuli financijskog doprinosa od 15 milijuna eura u sklopu programa PURL u kojem se novcem članica EU-a puni fond za naoružavanje Ukrajine američkom vojnom opremom, na sastanku je Plenković glavnom tajniku NATO-a pozornost skrenuo na zbivanja u regiji, posebno na snažan ruski utjecaj u susjednoj Srbiji i Bosni i Hercegovini kroz Republiku Srpsku. U tom pogledu dotaknuo se i Crne Gore, članice NATO-a koja se priprema i za ulazak u EU.

Nagađa se da bi Crna Gora mogla biti prva zemlja iz našeg okruženja koja će ući u EU, kao i da će u crnogorskim pripremama za ulazak u Uniju snažnu ulogu odigrati hrvatski premijer koji na ovim našim prostorima i slovi kao produžena ruka Bruxellesa.

Pod povećalom

Ruttea i jesu najviše zanimali odnosi u regiji, a tek usputno dotaknuli su se i Grenlanda, ali Plenković je ionako već javno rekao kako smatra da američke intervencije na tom danskom teritoriju ne bi trebalo biti. No glavnom tajniku NATO-a hrvatski je premijer jasno i glasno rekao da su intervencije međunarodne zajednice još nužne u susjednoj BiH kako bi se zaštitila prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, te se i pred Rutteom založio za izmjenu izbornog zakona u Bosni i Hercegovini.

Da je Plenković na Ruttea uspio utjecati, jasno je i iz njegovih važnih i snažnih poruka izrečenih nakon susreta s hrvatskim premijerom, kada je rekao da NATO neće dopustiti nikakve nestabilnosti u regiji, što je, tumače iz premijerova kruga, važna sigurnosna poruka koja jamči mir i stabilnost u cijeloj regiji. Tim je riječima Rutte, kažu Plenkovićevi suradnici, srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i njegovu banjolučkom kolegi Miloradu Dodiku između redaka dao do znanja da su još pod povećalom NATO-a i da se ne bi trebali poigravati vatrom kao što sada čine.

Takav stav produkt je Plenkovićeva razgovora s Rutteom, kojemu je hrvatski premijer očito detaljno i uvjerljivo objasnio sve što se događa u našem okruženju, počevši od višemjesečnih studentskih prosvjeda i ruskog utjecaja u Beogradu pa sve do separatističkih prijetnji iz Banje Luke te bošnjačkog, odnosno Komšićeva gušenja prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.