Čak i prema vlastitim, često nepredvidivim standardima, Trumpovo kolebanje oko Grenlanda posljednjih sedmica bilo je iznimno i znakovito, piše New York Times. Trump je u kratkom razdoblju insistirao na najvećem teritorijalnom proširenju u američkoj historiji, potom bez jasnog objašnjenja odustao, prijetio saveznicima pa se povlačio.

Trump je, kao i obično, krenuo s maksimalističkim zahtjevom. Ovoga puta tražio je da mala europska država prepusti golemo i ledeno područje u ime američke nacionalne sigurnosti. Očito je testirao granice atlantskog saveza, sugerirajući da je predaja teritorija mala cijena koju bi "manje sile" trebale platiti za nastavak američke zaštite.

Tržišta naglo pala, saveznici se otvoreno pobunili

Riječ je o obrascu poznatom svima koji prate Trumpov odnos prema moći, izgrađen još u njujorškom svijetu nekretnina i prenesen u Bijelu kuću - oslanjanje na zastrašivanje i stalno držanje suparnika u neravnoteži.

"Želimo komad leda za zaštitu svijeta, a oni nam ga ne žele dati", požalio se Trump na Dansku u govoru svjetskoj eliti u Davosu, u Švicarskoj, dodajući s dozom prijetnje: "Možete reći da, i bit ćemo vam jako zahvalni. Ili možete reći ne, a mi ćemo zapamtiti."

Ove sedmice, međutim, Trump naišao i na granice svoje prisilne moći. Nakon što je zaprijetio novim carinama, tržišta su naglo pala, što je uvijek nešto što privlači njegovu pozornost. Saveznici su se pobunili, ovaj put otvoreno. A kada se predsjednik u četvrtak navečer vratio u Washington, bilo je jasno da je iza sebe ostavio znatnu štetu za zapadni savez.

Trump dao nejasno objašnjenje

Kada je došlo do povlačenja, Trump je ponudio tek vrlo nejasno objašnjenje. U srijedu navečer na društvenim mrežama objavio je da je postignut "okvir budućeg dogovora", koji ne podrazumijeva potpuno američko vlasništvo.

Dan kasnije, u razgovoru u predsjedničkom avionu, iznio je ideju nalik dugoročnom najmu za proširene vojne baze na Grenlandu, pri čemu bi "rok trajanja bio beskonačan" i SAD bi mogao "raditi što god želi".

Upitan kako bi takav aranžman proširio američka prava u odnosu na postojeći sporazum iz 1951., koji SAD-u već daje gotovo neograničene ovlasti za stacioniranje vojske, projektila, aviona i mornarice na Grenlandu, Trump ga je opisao kao "puno velikodušniji dogovor".

Naravno, postoji mogućnost da je Trumpovo odustajanje od zahtjeva za vlasništvom samo privremeno. No dugoročna cijena već je vidljiva, iako ju je teže izmjeriti. Iako se Trump povukao, nanio je ozbiljnu štetu poretku uspostavljenom nakon Drugog svjetskog rata, koji je Washington sam osmislio.

Washington je Europi počeo izgledati kao unutarnji neprijatelj

Taj je sistem, uza sve svoje mane, tri četvrtine vijekaa pomagao spriječiti direktne sukobe supersila i pritom Sjedinjenim Državama donosio goleme prednosti, šireći njihov doseg i jačajući njihovu moć, navodi New York Times.

Nakon Grenlanda, atlantski savez više neće biti isti. Percepcija načina na koji Amerika namjerava koristiti svoju vojnu i ekonomsku moć promijenila se, možda trajno.

Prvi put od završetka Drugog svjetskog rata, zemlja koja je stvorila savremeni sistem međunarodnih odnosa sedmicama je prijetila upotrebom vojne i ekonomske sile radi proširenja vlastitih granica. Europljanima je Washington iznenada počeo izgledati kao unutarnji neprijatelj.

"Načelo koje stoji iza tih prijetnji duboko je uznemirujuće. Zabrana osvajanja ključna je značajka svijeta nakon 1945. i pomogla je održati mir među velikim silama. Žudnja za Grenlandom i prijetnje njegovim preuzimanjem, možda i silom, to ruše", naveo je Richard Fontaine, direktor Centra za novu američku sigurnost i bivši savjetnik pokojnog senatora Johna McCaina.

Do kraja sedmice europski saveznici postavljali su ista pitanja: zašto je Trump izazvao toliku dramu samo da bi se povukao? Je li potencijalna dobit uopće vrijedila rizika? I kako je, u vremenu brojnih prijetnji - od kineskog pritiska na Tajvan do ruskih ambicija u Europi - Grenland postao najhitnije sigurnosno pitanje Washingtona?

"Otuđivanje saveznika je cijena", rekao je Fontaine, dok se korist od vlasništva nad Grenlandom "čini minimalnom".

Kanadski premijer bio direktan

Otuđenje je stvarno, ističe New York Times. Saveznici su počeli govoriti o strategijama preživljavanja u svijetu u kojem se Washingtonu više ne može vjerovati. "Sada smo deeskalirali. Ali očito, ovo još nije gotovo", priznao je finski predsjednik Alexander Stubb za CNN.

Neki su oprezno govorili o očuvanju "poretka utemeljenog na pravilima", izbjegavajući izravni sukob s Trumpom. No jedan je čelnik bio iznimno direktan: kanadski premijer Mark Carney, bivši guverner središnje banke, koji je u Davosu šokirao publiku otvorenošću.

"Svakog dana podsjećaju nas da živimo u eri rivalstva velikih sila. Da poredak temeljen na pravilima blijedi. Da jaki čine što mogu, a slabi trpe što moraju", izjavio je Carney.

Američki saveznici sebi ne mogu priuštiti samostalan put

Američki saveznici ostaju pred neugodnim izborima. Jedno je zaključiti da se SAD-u više ne može vjerovati, ali drugo je pronaći zamjenu. Teško je tvrditi da su najveći američki saveznici, uključujući Britaniju, Francusku i Njemačku, mogu priuštiti samostalan put.

Nemaju zamjenu za sistem u kojem SAD stoji u središtu njihove odbrambene strategije, potkrijepljen američkim nuklearnim arsenalom. Trump ih rijetko propušta podsjetiti na tu stvarnost. NATO je, kako često kaže, "ništa" bez američke moći u svojoj srži.

No nakon Grenlanda, europski čelnici imaju opravdan razlog pitati se gdje će Trumpovi zahtjevi sljedeći put pasti. Prošlog proljeća tvrdio je da Kanada mora postati 51. američka savezna država. Taj zahtjev zasad nije obnovio, ali je otvoreno zaprijetio Carneyju, prenosi Index.

"Kanada živi zahvaljujući Sjedinjenim Državama. Zapamti to, Mark, sljedeći put kad budeš davao izjave", poručio je Trump.