U zapadnoj je Njemačkoj nekoć svako znao što mu je činiti u slučaju rata. Danas general-pukovnik Gerald Funke osmišljava sličnu strategiju, ali prilagođenu dobu kibernetičkih napada i dronova, pripremajući zemlju za mogući ruski napad na NATO u roku od samo dvije godine.

Scenarij predviđa sveobuhvatni rat u kojem bi njemačke oružane snage bile u središtu zbivanja od prvog sata, a Njemačka bi postala ključno logističko središte za saveznike, ali i meta ruskih napada, piše The Times.

Pripreme za hiljadu ranjenika dnevno

Najgori scenarij za koji general-pukovnik Gerald Funke, zapovjednik Zapovjedništva za podršku njemačkih oružanih snaga (UstgKdoBw), priprema svoju zemlju uključuje napad mehanizirane pješačke brigade od 4800 vojnika iz baze u Litvi, nakon čega bi se na ratištu u roku od nekoliko dana prebacilo još 15.000 pripadnika snaga za brzo djelovanje.

U sedmicama koje bi uslijedile deseci hiljada savezničkih vojnika stizali bi u njemačke luke na Sjevernom moru kako bi bili prebačeni na istok, dok bi ključne prometne rute bile izložene ruskim sabotažama, kibernetičkim napadima i mogućim udarima dalekometnih projektila. Istovremeno, stotine ranjenika dnevno vraćale bi se na liječenje, preplavljujući njemačke bolnice u razmjerima usporedivim s najcrnjim danima pandemije.

"Dok smo u Afganistanu imali, nažalost, velik, ali podnošljiv broj ranjenika, sada moram planirati za mogućnost od hiljadu povrijeđenih dnevno. Što dublje ulazite u to, sve postaje složenije i teže za zamisliti", izjavio je Funke.

Njemačka kao logističko srce NATO-a

General Funke zapovijeda s 55.000 pripadnika, što je snaga veća od vojski većine europskih država. Njegovo je zapovjedništvo zaduženo za sve pozadinske operacije nužne za vođenje rata - od evakuacije i liječenja ranjenika, preko rekvizicije resursa iz privatnog sektora, do dopremanja zaliha i pojačanja na ratištu, prenosi Index.

Ključni je zadatak osigurati da Njemačka kao logističko čvorište u središtu europskog NATO-a ostane funkcionalna unatoč rastućem broju žrtava, nestancima struje, paraliziranim željeznicama i ruskim agentima koji bi sijali haos.

"Ono što me trenutno brine jest hibridna, prikrivena strana. Ne mogu isključiti ni upotrebu dalekometnih projektila, ali smatram da je hibridna prijetnja vrlo visoka", rekao je Funke. "Važno je održati Njemačku kao logističko čvorište i upravljati opskrbnim pravcima što je duže i lakše moguće, što znači da ako jedna ruta otkaže, moramo imati mogućnost korištenja drugih."

Povratak na hladnoratovske planove

Funke (61) se pridružio vojsci 1983. godine, u vrijeme posljednjeg velikog vala napetosti Hladnog rata. Iako se mnogo toga promijenilo - bojišnica se pomaknula gotovo 1500 kilometara na istok, a tehnologije poput dronova i kibernetičkog oružja transformirale su ratovanje - iznenađujuće velik dio posla ulaže se u oživljavanje iskustava i obrazaca iz tog razdoblja.

Poseban naglasak stavlja se na mobilizaciju stanovništva, civilnih vlasti i privatnog sektora. "Mora se jasno reći da se bez civilne podrške unutar koncepta totalne odbrane ne bismo mogli obraniti", istaknuo je Funke.

Prije 1990. Zapadna Njemačka imala je opću vojnu obvezu za muškarce, pola miliona ljudi pod oružjem i iznimno detaljne planove za slučaj rata. "Tada je svako od nas doslovno znao gdje bi bio raspoređen u odbrambenom ratu, sve do razine rova. Bilo je nevjerovatno precizno, ne samo neka maglovita ideja poput 'negdje kod Kassela', već u tačno određenom selu i kutku šume", prisjetio se Funke.

"Već smo započeli razgovore o sličnom pristupu kako bismo se što temeljnije pripremili. Svoje jedinice obučavam u Litvi, uvijek s istim jedinicama, kako bi znale kakva je luka Klaipeda, kakav je teren i gdje se nalaze ključne kompanije."

Mobilizacija civilnog društva

Funkeovo zapovjedništvo, osnovano prošle godine u sklopu potpune reorganizacije njemačke vojske, sada radi na modernoj verziji složenog hladnoratovskog sistema za rekviziciju kamiona, vagona, hrane i osoblja u golemim razmjerima. "Ako bi britanske snage morale proći kroz Njemačku, stigle bi preko luka poput Emdena ili Bremerhavena i odatle bi bile upućene na istočni bok. Na putu im treba gorivo, odmor, hrana i medicinska pomoć. Uvelike ćemo se oslanjati na civilne organizacije i kompanije. Trenutno radimo na ugovorima", objasnio je.

Nekoć je Deutsche Bahn, nacionalni željeznički operater, imao "ugovore o pripravnosti" prema kojima je u roku od tri dana morao osigurati vozove za prijevoz vojne opreme. "To nije bilo potrebno tokom dugih godina 'dividende mira' od 1990. do danas, pa je cijeli sistem pao u zaborav. Mislim da se tome moramo vratiti i već radimo na tome", rekao je Funke. Dodao je kako su neke kompanije svjesne problema, no mnoge druge ne znaju ni koliko bi rezervista bilo pozvano iz njihovih redova. 

Medicinski i pravni izazovi

Medicinsko planiranje još je složenije. Iako NATO tek treba razraditi kako bi se ranjenici raspoređivali među saveznicima, pretpostavlja se da bi Njemačka preuzela značajan dio tereta. Bundeswehr ima pet vlastitih bolnica s 1800 kreveta, što bi se brzo popunilo. Stoga su Funkeovo zapovjedništvo i ministarstvo zdravstva podijelili civilnu bolničku mrežu u četiri regije, po uzoru na djetelinu s četiri lista, pri čemu bi svaka imala grupu klinika rezerviranih za ranjenike.

Glavni kirurg Johannes Backus, načelnik sanitetske službe Bundeswehra, upozorio je da bi većina žrtava imala prostrijelne i eksplozivne rane, što je potpuno drugačije od povreda s kojima se civilni liječnici inače susreću. Jedan visoki dužnosnik iz ministarstva zdravstva priznao je da je to "vrlo izazovan zadatak" koji postavlja goleme zahtjeve pred zdravstveni sistem. "Ne mogu obećati da nećemo doći u vrlo teške situacije", rekao je.

Dodatnu poteškoću predstavlja njemački pravni sistem, koji zahtijeva da dvije trećine zastupnika proglase "stanje napetosti" ili "stanje nacionalne odbrane" kako bi se aktivirale određene vojne mjere. To je velik izazov u parlamentu u kojem više od trećine mjesta zauzimaju radikalna ljevica i krajnja desnica sklona Rusiji. Funke smatra da je kruta podjela između mira i rata zastarjela, ali je uvjeren da zakon ipak omogućuje brzo djelovanje jer Bundestag može retroaktivno odobriti vojne aktivnosti u slučaju neposredne opasnosti.

Vojne vježbe postaju svakodnevica

Obični Nijemci sve češće svjedoče velikim vojnim vježbama u svojim gradovima. Prošlog septembra u Hamburgu je održana vježba "Red Storm Bravo", a ovog februara i marta uvježbavat će se medicinske evakuacije iz Litve i zaštita opskrbnih ruta. Ponekad se događaju i nezgode, kao prošlog oktobra u Bavarskoj, kada je policajac, koji nije bio dovoljno informiran, ranio vojnika tokom vježbe. Funke kaže da su takvi incidenti dio procesa navikavanja društva na prijetnju rata.

"Primijetili smo da komunikacijski kanali još nisu na razini", rekao je. "Lokalno stanovništvo se pita: 'Što se ovdje događa?'. Tek kroz taj proces razmišljanja mnogi će shvatiti da se pripremamo za nešto i da moramo misliti na vlastitu odbrambenu spremnost." Funke je zaključio da su simulacije ruskih hibridnih napada već dio svakodnevice na vježbama.

"Ključno je da u vojsci nemamo krute planove. Moramo biti sposobni improvizirati. Predsjednik Putin neće reći: 'Znamo da vam brod nije stigao, pa ćemo vam dati dva dana mira da sve sredite, a onda ćemo nastaviti'."