Piše: Andrej Nikolaidis (CdM)

Ana Brnabić je ovih dana, kako bi to rekla glas zvanične Srbije Jovana Jeremić, izneverovala da će Crnu Goru primiti u EU. Pominjala je onaj tunel do suda, koji je iskopan za zemana Dritana Abazovića, Vučićeve lutke na koncu i kuma Karađorđevića, dakle baš u vrijeme kada je Beograd imao apsolutnu vlast nad Crnom Gorom.

Veli Brnabić kako ne može da vjeruje da Srbija ne ide ka EU. Doista, kako je to moguće? Kako u EU još nije zemlja koja je u deset godina pokrenula 4 – slovima: četiri – rata (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Kosovo) i u sva četiri poražena – što je svjetski rekord koji teško da će biti nadmašen, pa i izjednačen, osim ako Lihtenštajn ne pokuša stvoriti Veliki/Prirodni Lihtenštajn ili Lihtenštajnski svijet, pa pokuša anektirati komade Švajcarske, Njemačke, Austrije i Italije? Ima li neko racionalno objašnjenje: kako u EU nije zemlja u kojoj je, nakon serije izgubljenih ratova, ubijen pro-EU premijer, a vlast zaposjeo autoritarni vladar pod čijom čizmom je Srbija postala najkorumpiranija država u ovom i svim drugim prostorno-vremenskim kontinuumima?

Sad, ako neko iz Beograda ima primjedbu na to što su Milo i Crna Gora pomogli Vučiću da dođe na vlast, da se razumijemo: da, to vam je za 1918. Sad vam još dođemo, i nećemo zaboraviti, jer dug je da se vraća, i za litije.

Nego, natrag na temu: kako to da u EU nije zemlja čiji građani ne žele u EU? Po istraživanjima javnog mnenja sa kraja 2025, samo 33 posto građana Srbije želi u EU. Što je i logično, jer Vučićevi mediji, oduševljeni Moskvom i Pekingom, svakodnevno povraćaju po Evropi.

Šta Crnu Goru čeka ove godine nije tajna ni za bijele brave, što niz Komove jave. Budući da Srbija ne želi u EU, tamo ne može ni Crna Gora. Knežević je povukao naprijed i to je tek početak: čekaju se Mandić i Demokrate. Pritisak će biti jak i vrlo neprijatan. U međuvremenu, cilj je Crnu Goru prikazati kao propalu/raspalu državu. Radiće ista ona BIA/medijska mašinerija koja je pumpala litije i „Bitku za Nikšić“. Sad od predstavnika vlasti, kako državne, tako i podgoričke, slušamo o miješanju Beograda u unutrašnje stvari Crne Gore. Sreća pa se nisu miješali kad ste trebali pobijediti 2020. i onomad u Nikšiću. Tako da: sretno sa obaranjem faustovskog ugovora. Nije da je nemoguće: Đukanović je onaj iz 1989. oborio godine 1997.

Sad je lakše nego onda. A i odluka je, pravo govoreći, nobrainer: birate između diktatora pred padom i EU, koja će biti tu i kad Vučić bude u zatvoru ili u Bjelorusiji.

Da biste učinili pravu stvar, velim, nije potreban mozak.

Ali malo muda jeste.