Medicinska sestra iz Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, s više od 30 godina radnog iskustva, uputila je otvoreno pismo vlastima Hercegovačko-neretvanskog kantona. U potresnoj ispovijesti ona optužuje zvaničnike za sistemsko urušavanje dostojanstva zdravstvenih radnika, manipulacije statistikom i zastrašivanje onih koji traže svoja prava, piše Hercegovina.info.

Pismo je upućeno direktno ministru Milenku Bevandi i premijerki Mariji Buhač, kojima autorica poručuje da više ne prolaze pokušaji uvjeravanja kako je "crno zapravo bijelo". Medicinska sestra navodi da vlasti uporno plasiraju podatak o razlici u plati između ljekara i sestre od svega 158 KM, što smatra grubom neistinom. Prema njenim riječima, plata medicinske sestre sa srednjom stručnom spremom iznosi oko 1.382 KM, što je iznos koji se nije mijenjao godinu dana uprkos inflaciji.

Manipulacija koeficijentima i platama ljekara

U pismu se ističe da su vlasti iskoristile lažne argumente kako bi povećale plate isključivo ljekarima, i to prvenstveno specijalistima koji već imaju najveća primanja u sistemu. Autorica tvrdi da pojedini ljekari specijalisti, uz dežurstva i dodatke, ostvaruju mjesečna primanja od 5.000, 6.000 pa čak i 7.000 KM. S druge strane, medicinskim sestrama se kao dostignuće servira povećanje od 70 KM, dok im se istovremeno oduzimaju ranije stečena prava.

Poseban gnjev izazvale su izjave premijerke Buhač da medicinske sestre mogu zaraditi 2.000 KM ako rade noćne smjene. Autorica pisma pita zašto bi žena s 25 godina staža i više od 50 godina života morala raditi noću da bi imala dostojanstvenu platu. Također, naglašava da putni troškovi od maksimalno 100 KM ne pokrivaju ni osnovne troškove goriva za zaposlenike koji putuju na posao.

Zastrašivanje i borba za dostojanstvo

Radnica mostarske bolnice priznaje da pismo piše anonimno zbog straha od odmazde sistema i gubitka posla, naglašavajući da je majka dvoje djece. Optužuje vlasti da su namjerno unijele razdor u zdravstveni sistem povećanjem satnice sa 2,45 KM na 3,10 KM uz istovremeno ukidanje dijela ranijih prava, sve s ciljem lakšeg vladanja nad nezadovoljnim radnicima.

Uprkos prijetnjama i pokušajima podjela, ona poručuje da medicinsko osoblje ostaje jedinstveno. Ističe da mnogi ljekari, posebno mlađe generacije, kao i sami pacijenti, pružaju podršku sestrama u njihovoj borbi. Pismo završava jasnim zahtjevom za istinom, poštovanjem i pravednim odnosom prema onima koji čine kičmu zdravstvenog sistema.