Izvoz nafte i plina održavao je ruske finansije tokom rata protiv Ukrajine, ali kako se približava četvrta godišnjica sveobuhvatne invazije, ti novčani tokovi su se iznenada smanjili na najniže nivoe u posljednjih nekoliko godina. Ovo je rezultat novih kaznenih mjera SAD-a i Evropske unije, carinskog pritiska američkog predsjednika Donalda Trumpa na Indiju, te pojačanog suzbijanja "flote u sjeni" – tankera koji izbjegavaju sankcije prevozeći rusku naftu, piše AP.

Pad prihoda prisiljava predsjednika Vladimira Putina na zaduživanje kod ruskih banaka i podizanje poreza, čime državne finansije zasad ostaju stabilne. Međutim, te mjere samo povećavaju pritisak na ratnu ekonomiju, koja je sada opterećena usporavanjem rasta i upornom inflacijom.

Sankcije kompanijama

U januaru su ruski državni prihodi od oporezivanja naftne i plinske industrije pali na 393 milijarde rubalja (5,1 milijardu dolara). To je osjetan pad u odnosu na 587 milijardi (7,6 milijardi dolara) u decembru i 1,12 biliona (14,5 milijardi dolara) u januaru 2025. godine.

Prema Janisu Klugeu, stručnjaku za rusku ekonomiju pri Njemačkom institutu za međunarodna i sigurnosna pitanja, ovo je najniži nivo od pandemije COVID-19. Kako bi prisilila Kremlj na prekid borbi u Ukrajini, Trumpova administracija je 21. novembra uvela sankcije dvjema najvećim ruskim naftnim kompanijama, Rosneftu i Lukoilu.

To znači da svako ko kupuje ili prevozi njihovu naftu rizikuje isključenje iz američkog bankarskog sistema, što predstavlja ozbiljnu prijetnju za svako multinacionalno poslovanje. Uz to, Evropska unija je 21. januara počela zabranjivati gorivo proizvedeno od ruske sirove nafte, što znači da se ona više ne može prerađivati u trećim zemljama i slati u Evropu kao benzin ili dizel.

Ograničenje cijena

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen predložila je u petak potpunu zabranu pomorskih usluga za rusku naftu, istakavši da sankcije služe kao ključna poluga pritiska na Rusiju.

Najnovije sankcije idu korak dalje od ograničenja cijene ruske nafte koje je, za vrijeme Bidenove administracije, uvela grupa G7. Ograničenje od 60 dolara po barelu, provođeno preko osiguravajućih i brodarskih kuća iz G7 zemalja, imalo je za cilj smanjenje ruskog profita bez potpunog prekida uvoza, kako bi se izbjegao skok cijena energije na globalnom tržištu.

Iako je Rusija uspjela djelimično zaobići ove mjere koristeći "flotu u sjeni" i preusmjeravajući prodaju u Kinu i Indiju, novi pritisci ponovo stežu obruč.

Pritisak na Indiju

Trump je 3. februara pristao sniziti carine Indiji sa 25% na 18%, nakon što je, prema njegovim riječima, premijer Narendra Modi pristao zaustaviti uvoz ruske sirove nafte. U petak je Trump ukinuo i dodatnu carinu od 25% koja je ranije uvedena upravo zbog nastavka tog uvoza.

Indijska strana je ostala suzdržana u komentarima, ističući strategiju "diverzifikacije izvora energije". Ipak, podaci pokazuju da su isporuke ruske nafte Indiji pale sa 2 miliona barela dnevno u oktobru na 1,3 miliona u decembru. Trenutno je pod sankcijama SAD-a, UK-a i EU ukupno 640 tankera povezanih s Rusijom.

Prodaja uz popust

Zbog rizika od sankcija, kupci sada traže ogromne popuste. U decembru se popust proširio na oko 25 dolara po barelu, dok je cijena ruske mješavine Urals pala ispod 38 dolara, što je drastično manje u odnosu na međunarodnu referentnu naftu Brent koja se kretala oko 62,50 dolara. Pošto se ruski porezi obračunavaju prema cijeni nafte, ovo direktno pustoši državnu kasu.

Usporavanje rasta i odgovor Kremlja

Ekonomski rast Rusije stagnira jer su efekti ratne potrošnje dostigli svoj maksimum, a manjak radne snage koči širenje firmi. BDP je u trećem kvartalu porastao za svega 0,1%.

Kremlj na ovo odgovara povećanjem poreza (PDV je podignut sa 20% na 22%) i pojačanim zaduživanjem kod domaćih banaka. Iako Rusija još uvijek ima rezerve u Nacionalnom fondu bogatstva, analitičari poput Klugea smatraju da bi ovi ekonomski pritisci u narednih šest mjeseci do godinu dana mogli natjerati Moskvu da "uspori" intenzitet rata jer on postaje preskup.