BBC Verify potvrdio je, na temelju satelitskih snimaka, lokaciju američkog nosača zrakoplova USS Abraham Lincoln u blizini Irana, dok Washington nastavlja pojačavati pritisak na Teheran zbog njegova vojnog programa i nedavnog krvavog obračuna s demonstrantima.

Američki i iranski dužnosnici trebali bi se u utorak sastati u Švicarskoj na drugoj rundi razgovora. Iran tvrdi da će fokus biti na nuklearnom programu i mogućem ukidanju američkih sankcija, dok je Washington ranije dao do znanja da želi otvoriti i druga pitanja.

USS Abraham Lincoln, koji predvodi udarnu skupinu s tri razarača naoružana vođenim projektilima, nosi oko 90 zrakoplova – uključujući lovce F-35 – te ima posadu od 5680 ljudi. Prema dostupnim informacijama, raspoređen je u područje Perzijskog zaljeva krajem januara, no tek je sada uočen na satelitskim snimkama. Nalazi se uz obalu Omana, oko 700 kilometara od Irana.

Sjedinjene Države navodno su prema Bliskom istoku uputile i USS Gerald R. Ford, najveći ratni brod na svijetu, koji bi u regiju mogao stići u iduće tri sedmice.

Dolazak Abrahama Lincolna uklapa se u širu sliku američkog vojnog jačanja na Bliskom istoku posljednjih dana. BBC Verify pritom bilježi rast broja američkih razarača, borbenih brodova i lovačkih zrakoplova u regiji.

Javno dostupne snimke europskih satelita Sentinel-2 pokazuju Abraham Lincoln u Arapskom moru, oko 240 kilometara od obale Omana. Brod nije bio viđen od ulaska u regiju u januaru jer se kretao otvorenim morem, gdje je satelitsko pokrivanje ograničeno. Za razliku od toga, vojne snage na kopnu lakše su uočljive i češće snimane.

Satelitskim praćenjem do sada je evidentirano 12 američkih brodova na Bliskom istoku: Abraham Lincoln, nosač na nuklearni pogon klase Nimitz, koji s tri razarača klase Arleigh Burke čini udarnu skupinu nosača; zatim dva razarača sposobna za dalekometne raketne udare te tri specijalizirana broda za borbena djelovanja u priobalju, trenutačno raspoređena u bahreinskoj pomorskoj bazi u Zaljevu. Dva dodatna razarača viđena su u istočnom Sredozemlju, u blizini američke baze Souda Bay, a još jedan u Crvenom moru.

Praćena su i kretanja američkih zrakoplova. Zabilježen je porast broja lovaca F-15 i EA-18 u bazi Muwaffaq Salti u Jordanu, kao i povećan promet američkih transportnih, zrakoplova za dopunu gorivom i komunikacijskih letjelica koje iz SAD-a i Europe stižu prema Bliskom istoku.

Vojno-obavještajni stručnjak Justin Crump izjavio je za BBC Verify da aktualne američke pripreme na Bliskom istoku pokazuju „veću dubinu i održivost“ od manevara koji su prethodili zarobljavanju bivšeg venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura u jnauaru, kao i od operacije zračnih udara na iranska nuklearna postrojenja prošlog juna.

U svim slučajevima radilo se o udarnoj grupi nosača i nekoliko razarača, no okolnosti su bile bitno različite.

Uoči udara na Venezuelu, SAD je rasporedio Gerald R. Ford u Karipsko more, uz još sedam ratnih brodova. No korišten je manji broj zrakoplova jer su lovci mogli brzo pristizati iz baza na američkom kopnu ili iz baze u Portoriku. Raspoređeni su i amfibijski jurišni brodovi, korišteni kao platforme za helikopterske operacije – kakve su viđene prilikom Madurovog hapšenja. Venecuelanska vojska pritom se smatra znatno slabijom i manje sposobnom za ozbiljan odgovor.

U operaciji „Midnight Hammer“, usmjerenoj na iranska nuklearna postrojenja, SAD je napao državu s daleko snažnijim vojnim kapacitetima. Iran je sposoban pogoditi američke baze diljem Bliskog istoka. Tada su u regiji bile dvije udarne skupine nosača, pet razarača u Sredozemnom i Crvenom moru te tri borbena broda u Zaljevu. Eskadrile lovaca i zrakoplova za dopunu gorivom premještene su iz SAD-a u Europu, dok su bombarderi B-2, koji su gađali nuklearne lokacije Fordo, Isfahan i Natanz, poletjeli iz baza u američkoj saveznoj državi Missouri.

Crump, izvršni direktor obavještajno-sigurnosne kompanije Sibylline, procjenjuje da bi aktualno gomilanje američkih brodova i zrakoplova, uz osam postojećih zračnih baza u regiji, omogućilo „intenzivan i dugotrajan tempo operacija“ od oko 800 letova dnevno, s ciljem da svaki iranski odgovor postane neučinkovit.

„Ne gledamo samo pripremu za udar, nego šire odvraćajuće raspoređivanje snaga koje se može po potrebi povećavati ili smanjivati“, zaključuje Crump. „Ova konfiguracija ima veću dubinu i održivost od onih korištenih u Venezueli ili tokom operacije ‘Midnight Hammer’. Dizajnirana je da izdrži dugotrajan angažman i neutralizira svaki mogući odgovor na američke ciljeve u regiji – i, naravno, u Izraelu.“