Piše: Andrej Nikolaidis (CdM) 

Sjetićete se kako je u javnosti često pominjan „maligni ruski uticaj“. Da bi, kada je Tramp ponovo postao predstednik SAD pa stao promovisati politiku po kojoj ruski uticaj nije maligni, nego je dobro da ga ima što više, jer slabi Evropu koju on vidi kao neprijatelja na čijoj fašizaciji treba raditi – odjednom gotovo nestao iz javne upotrebe.

Da bi ga, u nešto drugačijoj formi doduše, tu vratio ni manje ni više nego predsjednik Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta, gospodin Dejvid Mekalister.

On je juče u Podgorici, tokom posjete delegacije Odbora kojim predsjedava, govorio o Srbiji i Rusiji koje koriste medijske, političke i vjerske kanale kako bi u Crnoj Gori ostvarile svoje ciljeve. Evo: https://www.cdm.me/politika/mekalister-srbija-i-rusija-koriste-vjerske-i-medijske-kanale-kako-bi-ostvarile-svoje-strateske-ciljeve/

Ma šta kažete? Može li to biti? Pa ko bi rekao…

Ukratko: EU je spremna da primi Crnu Goru u članstvo, a Rusija i Srbija, preko svojih organizacija i ljudi u medijskoj, političkoj i vjerskoj sferi, to pokušavaju spriječiti, jer je suprotno onome što vide kao svoj interes.

Za Evropu govore svašta – i ovo i ono, te onakva je, te takva je. Znate što ću vam reći? Evropa je prije svega galantni džentlmen čijem osjećaju za fer plej i sposobnosti praštanja niko ne može parirati. U Evropi, zapravo, ima nešto rusko – jer politika EU prema Crnoj Gori nalik je na kneza Miškina, glavnog lika „Idiota“, slavnog romana F.M. Dostojevskog.

Samo takva, veličanstveno širokogruda Evropa mogla je Moskvi i Beogradu dati 10 golova prednosti u meču za Crnu Goru.

Samo Evropa je bezbjednosni sektor zemlje koju želi u članstvu, a koju Rusija i Srbija sprječavaju u tome, mogla dati mladim staljinistima koji do dana današnjeg nisu svjesni anahronosti, antietičnosti i pogubnosti velikosrpske ideje, nego kroz usta svog viđenog člana javno fantaziraju o ujedinjenju svih srpskih zemalja u Evropskoj uniji. Samo najveći od svih džentlmena, samo Evropa, mogla je istim ljudima, javno deklarisanim fanovima Vladimira Putina, dati na upravljanje i crnogorsku vojsku. Doista: zašto putinovcima ne dati šansu da ojačaju crnogorsko članstvo u NATO?

Miškin je, sjetićemo se, kombinacija Isusa i Don Kihota: samo takav je, sklon praštanju i vjeri u dobro u čovjeku, mogao povjerovati da će upravo Putinov aset, onaj koji ima više zajedničkih fotografija sa Putinom nego Forest Gamp sa svim poznatim ljudima, čovjek koji je praktično živio na relaciji Podgorica-Moskva, onaj koji je u parlamentu pozivao na oružje, kada ga dovedete na čelo Skupštine, a koliko sutra na čelo Vlade, biti ključna osoba za ulazak Crne Gore u EU. Jer: ko ne bi povjerovao u iskrenost čovjeka koji je navodnim prihvatanjem proevropske i NATO politike izdao sve za šta se ikad zalagao? Ko bi bi mogao biti bolji evropski aset od Putinovog aseta?

Ali to nije bilo dovoljno. U svojoj veličanstvenoj širokogrudosti, na čelo Univerziteta doveden je strateg i filozof rusifikacije Crne Gore, osnivač ruskog propagandnog punkta, jednog od onih na koji upozorava cijenjeni gospodin Mekalister. Jer ako si putinovcima dao policiju, vojsku i zakonodavnu vlast, a nisi obrazovanje, to možda nije dovoljno golova prednosti.

Dao si im, doduše, i izvršnu vlast, onda kada si na čelo vlade doveo Vučićev aset, Dritana Abazovića. Ali svejedno, to se stiže za jedno poluvrijeme.

Da bi se Beogradu i Moskvi dala istinska šansa da pobijede, bilo je nužno ojačati SPC, osnovnu, najjaču, najotporniju polugu njihovih politika u Crnoj Gori. Valjalo je prije 2020, a i poslije, uticati na takozvani civilni sektor i takozvane nezavisne medije, finansirane dobrim dijelom tvojim parama, da stanu u službu SPC, a time beogradsko-moskovskih politika; valjalo je te ljude natjerati da pričaju o „emancipatorskom potencijalu SPC“ i tako se popišaju na sve što su u životu radili. Kažem vam: to je Dostojevski, to je Miškin, to je „Idiot“.

Bilo bi prelako pobijediti Moskvu u Crmoj Gori da joj prije toga nisi dao sve što joj treba za pobjedu.

No to je, ako mene pitate, sama suština Evrope, ono zbog čega sa ponosom kažemo: mi smo Evropljani.

Lako je napisati remek-djelo. Ali samo evropski duh može stvoriti nešto što je remek-djelo i kada ga sviraš unazad. Objašnjenje: „Tubular Bells“ Majka Oldfilda je Bahova „Tokata i fuga“ odsvirana s kraja ka početku.

Sir i šunku je lako staviti na hljeb, ali samo evropski duh je to mogao nakititi filozofijom fermentacije tijesta, kuvanja pamidore i savršene peći, pa od toga stvoriti najpopularnije jelo na svijetu – pizzu.

Lako je primiti Crnu Goru u EU, ali hajde je ti primi nakon što su Moskva i Beograd od nje napravili svoju utvrdu.

Kao što kaže stara kineska poslovica: ima mnogo načina da se odere mačka.