Ruski rat protiv Ukrajine donio je pomak u politici proširenja Europske unije koja je prethodno stagnirala, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung i navodi koje su zemlje trenutačno izgledni, a koje manje izgledni kandidati. Tako su Turska i Gruzija kandidati "samo na papiru".

Kada je riječ o Srbiji, "Europska komisija nedavno je uputila snažnije kritike", te da u toj zemlji "više ne postoji većinska podrška za pristupanje EU". Međutim, postoji ozbiljna prepreka koja nema nikakve veze s kandidatima, a to je "pravo veta i pitanje funkcionalnosti EU", koje je, s obzirom na geopolitičku situaciju, postalo "važnije nego ikad".

Jer "Europska unija je i sada često ograničena vetima ili prijetnjama vetom, često iz Budimpešte, ponekad iz Bratislave, Nikozije ili drugih prijestolnica", navode.

"Zamislimo EU u kojoj bi i Kišinjev, Kijev, Tirana ili Podgorica imali mogućnost blokade, a da i ne govorimo o Beogradu, Sarajevu ili Tbilisiju.  Kako Unija u takvim okolnostima može odgovoriti na geopolitičke nužnosti, a da pritom ostane sposobna djelovati?"

Mogućnosti blokade EU

"Budući da je ukidanje načela jednoglasnosti u EU već samo po sebi malo vjerovatno, jer bi za to bila potrebna jednoglasnost koja se ne nazire, već nekoliko godina kruži jedna ideja koja je u posljednje vrijeme dobila znatno veću pozornost: EU bi mogla primiti nove članice, ali da im uskrati pravo veta."

Albanski premijer Edi Rama već se s tim složio za svoju zemlju, ali također smatra da i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokazuje otvorenost za uvjetni prijem.

"Za Srbiju je članstvo u EU bez prava veta prihvatljivo. Najvažniji aspekt za nas su jedinstveno tržište, kao i slobodno kretanje robe, ljudi i kapitala. To su ključne vrijednosti koje želimo ostvariti članstvom u EU", rekao je Vučić.  "Druge zemlje, poput Crne Gore, zasad javno strogo odbacuju taj model".

"Iza zatvorenih vrata, međutim, slika nije tako jednoznačna", kaže Anton Hofreiter (Zeleni), koji od 2021. predvodi odbor Bundestaga za pitanja EU. Iz zemalja Zapadnog Balkana, kako navodi, dobiva signale da se taj prijedlog ocjenjuje kao konstruktivan i realističan. "Javno postoji cijeli niz vlada koje to odbacuju s gađenjem i ogorčenjem. U četiri oka je drukčije."

Odricanje od veta

Hofreiter jasno daje do znanja da "ne podržava ideju da se pravo veta privremeno suspendira, a da potom, primjerice deset godina nakon pristupanja, automatski prijeđe i na nove članice".

"Ali bi li trajno isključenje iz prava veta uopće bilo u skladu s europskim pravom?" i navodi da se "u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova to negira, ne samo pozivanjem na članak 4. Ugovora o EU, kojim je utvrđena jednakost svih država članica."

Hofreiter tvrdi da je "proširenje automatski izmjena ugovora. Zato se odricanje od veta može unijeti u pristupni ugovor", te da su mu "pravnici to potvrdili". Hofreiter je također rekao da "i u CDU/CSU i u SPD postoje zastupnici, čija imena ne navodi, koji smatraju da je pristupanje bez prava veta održivo rješenje."

EU treba reformu

Predsjednik zastupničke skupine CDU/CSU Jens Spahn, u intervjuu za portal Politico ukazuje na skepsu koja vlada u najvećoj parlamentarnog skupini Bundestaga prema svakom proširenju, s vetom ili bez njega. "Europa najprije mora postati bolja, brža i snažnija u donošenju odluka, prije nego što se ponovno treba širiti."

Prema mišljenju Hofreitera, "ako se država kandidat na kraju procesa pristupanja suoči s teškim izborom, da uđe bez prava veta ili da trajno ostane izvan EU i time se odrekne svih ostalih privilegija članstva, uključujući ogromne ekonomske prednosti, izbor neće biti težak.

Naravno, to rješenje nije lijepo, jer bi doista postojale dvije klase članica. Ali situacija je takva kakva jest: "Jedan od glavnih razloga za veliko oklijevanje u vezi s proširenjem, osobito u Francuskoj i Nizozemskoj, ali i u drugim zemljama, oduvijek je bio argument da nam ne trebaju dodatni igrači s pravom veta.

Postoje i drugi argumenti, ali se uvijek radi o vetu. Sve dok veto formalno postoji, nemamo šanse za proširenje."