Karta koja se posljednjih dana širi društvenim mrežama nosi dramatičan naslov: "Jugoistočna Evropa se prazni". Na njoj su ružičastom bojom označena područja pada broja stanovnika, zelenom rast, a sivom nenaseljeni prostori u razdoblju od 2000. do 2025. godine. Vizual je snažan – gotovo cijeli prostor Balkana obojen je u tonove demografskog minusa, piše Dnevno.hr.

Autor objave tvrdi kako Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bugarska i Rumunija "iscrpljuju stanovništvo već 25 godina zaredom" te da ruralna područja nestaju, dok preživljavaju samo glavni gradovi i obalni dijelovi. Takva interpretacija oslanja se na široko poznate demografske trendove: nisku stopu nataliteta, masovno iseljavanje i unutarnju migraciju prema urbanim centrima.

Iako karta pojednostavljuje kompleksne procese, njen osnovni signal nije bez temelja. Podaci iz nacionalnih statistika i evropskih izvora doista potvrđuju dugotrajan pad stanovništva u većem dijelu jugoistočne Evrope, uz istovremenu koncentraciju rasta u nekoliko urbanih i obalnih zona. No detaljniji pogled otkriva i nijanse koje se u viralnim objavama često gube.

Hrvatska: između demografskog minusa i urbanih džepova rasta

Na karti je Hrvatska gotovo u cijelosti prekrivena ružičastom bojom, posebno unutrašnjost zemlje. Najizraženiji pad vidljiv je u Slavoniji – područja oko Vukovara, Iloka, Županje, Požege, Nove Gradiške i Slavonskog Broda pokazuju kontinuirano smanjenje stanovništva. Slično vrijedi i za dijelove Banovine, Like i Dalmatinske zagore.

Lika, uključujući područja oko Gospića i Korenice, već decenijama bilježi depopulaciju, a slični obrasci vidljivi su u Gorskom kotaru te u ruralnim dijelovima Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije. Riječ je o prostorima sa malom gustoćom naseljenosti, starijom populacijom i slabijim privrednim prilikama.

Sa druge strane, karta pokazuje zelene tačke rasta oko Zagreba, posebno u prstenu gradova poput Velike Gorice, Samobora i Zaprešića. Zagrebačka aglomeracija očito ostaje glavno demografsko uporište države. Manji džepovi rasta vide se i oko Splita te u pojedinim dijelovima Istre, posebno oko Pule i zapadne obale.

Obala kao relativni dobitnik

Jedna od ključnih teza autora objave jest da "ono što ostaje su glavni gradovi i obale". U hrvatskom slučaju to je djelomično tačno. Istra i dijelovi Kvarnera pokazuju stabilnost ili blagi rast, što se povezuje sa turizmom, uslužnim sektorom i doseljavanjem radne snage, uključujući i strane radnike.

Split i njegova okolica, uključujući Kaštela i Solin, također se ističu kao područja koja bolje odolijevaju negativnim trendovima. No južna Dalmacija izvan Dubrovnika i turističkih centara ipak pokazuje pad, dok su mnogi ostrva suočena sa dugotrajnim smanjenjem stalnog stanovništva.

Drugim riječima, obala nije homogeno "spašena" – rast je koncentriran u većim urbanim i turističkim centrima, dok manja mjesta i zaleđe bilježe slične probleme kao i kontinentalna unutrašnjost.

Slavonija je na karti gotovo kontinuirano označena ružičasto. Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Brodsko-posavska županija suočavaju se sa kombinacijom negativnog prirodnog prirasta i iseljavanja, posebno nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju 2013. godine.

Sličan obrazac vidljiv je i u dijelovima Dalmatinske zagore, zaleđu Šibenika i Zadara te u ruralnim krajevima oko Knina i Benkovca. To su prostori u kojima se broj stanovnika smanjuje, a prosječna dob raste, što dodatno ubrzava depopulaciju.

Hrvatska nije iznimka. Srbija pokazuje snažan pad izvan Beograda i Novog Sada. Bosna i Hercegovina ima koncentraciju rasta oko Sarajeva i dijelom Banje Luke, dok su ruralni dijelovi izrazito pogođeni. Bugarska i Rumunija, prema karti, također imaju dominantno ružičaste površine, uz rast oko Sofije, Bukurešta i nekoliko većih urbanih centara.

Rumunija ipak pokazuje nešto više zelenih zona oko zapadnih industrijskih gradova poput Cluja i Temišvara, što upućuje na regionalne privredne razlike.

Važno je naglasiti da je riječ o vizualizaciji temeljenoj na satelitskim i populacijskim modelima (Global Human Settlement Layer), a ne o klasičnim popisnim podacima. Takve karte prikazuju gustoću naseljenosti i promjene u naseljenim područjima, ali ne daju potpunu sliku strukture stanovništva.

Unatoč tome, temeljna poruka ostaje jasna: jugoistočna Evropa već četvrt vijeka prolazi kroz proces demografske kontrakcije, uz snažnu urbanizaciju i koncentraciju stanovništva u nekoliko metropolitanskih i obalnih zona.

Za Hrvatsku, karta potvrđuje ono što su već pokazali popisi stanovništva – snažan pad ukupnog broja stanovnika od 2000. do danas, uz istovremeno jačanje Zagreba i pojedinih obalnih centara. No posljednjih godina pojavljuju se i novi faktori, poput doseljavanja stranih radnika, koji bi mogli djelomično ublažiti trend.

Ipak, dugoročno pitanje ostaje otvoreno: može li Hrvatska revitalizirati Slavoniju, Liku i Dalmatinsku zagoru ili će se demografska slika dodatno polarizirati na "urbane džepove rasta" i široke prostore postupnog pražnjenja?