Predskazivanje vremena uz pomoć životinja poniklo je među seoskim stanovništvom. Dugotrajnim posmatranjem životinja, čovjek je uočio izmjenu u njihovom ponašanju pri svakoj promjeni vremena.

To iskustvo naučilo ga je da prema ponašanju životinja predviđa kakvo će vrijeme biti kroz nekoliko sati, dana ili mjeseci.

Pored tačnih predviđanja, nažalost, bilo je i takvih koja su morala da se uvrste u predrasude. Zbog toga su često i tačna predviđanja nepravilno kvalifikovana.

U narodu, na primjer, postoji vjerovanje da će padati kiša ako se ubije žaba. Kako se pojavilo ovo predviđanje? Možda zbog toga što žabe pred kišu izlaze na obalu, pa je neko ubio žabu i baš tada pala je kiša. Do ovakvih pogrešnih predviđanja dolazilo se mahom zbog miješanja uzroka s posljedicom, što ćemo objasniti. Počnimo s primjerima.

Smatra se da rakovi prije jake kiše izlaze na obalu i zakopavaju se u pijesak. Zapazivši to, ljudi su ih u vrijeme suše lovili i zakopavali, nadajući se da će time izazvati kišu. Oni su rasuđivali ovako: rak se zario u pijesak i pala je kiša. Znači, između djelovanja raka i padanja kiše postoji uzročna veza. Samo jedno se gubilo iz vida – rak ne izaziva kišu. Nevrijeme koje se približava primorava ovu životinju da se zakopa.

U narodu se vjerovalo da šljuka klikće pred kišu. I od davnina, da bi izazvali kišu, ljudi su podražavali njeno kliktanje, opet ne sluteći da šljuka ne izaziva promjenu vremena, već obrnuto, promjena vremena primorava je da klikće.

Nije malo predviđanja u kojima se miješaju uzroci s posljedicama. Na primjer, u poslovicama: „Doletjele rode i donijele toplo vrijeme”, ili „Laste donose proljeće i nagovještavaju jesen”. U stvari, rode su doletjele zato što je nastupilo toplo vrijeme.

Često srijećemo životinje koje „znaju” da predskažu vrijeme. One su dobile naziv „živi barometri”. Posmatrajući ove prirodne barometre, nije teško naći vezu između njihovog ponašanja i okolne prirode koja ih primorava da rade ono što rade.