Sve je više djece sa prekomjernom težinom i gojaznošću, što povećava rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema poput dijabetesa i visokog pritiska.

Stručnjaci upozoravaju i na negativne emocionalne posljedice savremenog načina života, uključujući usamljenost i manjak socijalne interakcije. Kao ključna rješenja ističu se veća fizička aktivnost, uloga porodice, psihološka podrška i dosljedno sprovođenje fizičkog vaspitanja u školama.

Fizička aktivnost. 2018. godine još 28 odsto djece bilo fizički aktivno svakodnevno, 2022. je taj procenat pao na svega 13 odsto, prema istraživanju Instituta Batut, koje se radi svake četiri godine po jedinstvenoj međunarodnoj metodologiji, piše RTS.

Dok fizička aktivnost pada, vrijeme pred ekranima raste. Vikendom, čak 85 odsto djece provodilo je više od dva sata na društvenim mrežama. Četiri godine prije toga, 2018. bilo ih je 60 odsto.

Procenat djece sa prekomjernom težinom i gojaznošću porastao je sa 21 na 26 odsto. Ovo nije samo estetski problem, to je rizik za dijabetes, povišen pritisak i ozbiljne zdravstvene probleme u odraslom dobu.

„Ovo je tendencija savremenog društva, vremena u kom živimo i globalnog poretka. Podaci prikupljeni na nacionalnom nivou uklapaju se i u evropske i svjetske tendencije“, kaže za RTS Olivera Ninković sa Instituta za javno zdravlje „Batut“.

Sa njom se slaže i Snežana Rsovac sa Univerzitetske dječje klinike u Tiršovoj koja navodi podatak da jednom do tri puta nedjeljno se susrijeću sa pojavom dijabetesa kod djece mlađe od sedam godina.

„Gojaznost kod djece, osim fizičkih i estetskih problema, fantastična je za inflamatorne procese u organizmu koji izazivaju čitav niz daljih posljedica. Osim toga, i incidenca astme je u porastu“, navodi Snežana Rsovac.

Prema njenim riječima, primjetne su velike razlike između današnje i djece prije nekoliko decenija.

„Moderna tehnologija ih jeste unaprijedila, drugačije sagledavaju svijet, brže razmišljaju i reaguju na neke stvari, dok ih je za neke druge životne aspekte potpuno umrtvila. Provođenje vremena na uređajima i skrolovanje kroz sadržaj koji ih zanima bez bavljenja fizičkom aktivnošću, tjera roditelje da poslije troše vrijeme i novac da ih vode na treninge. Ranije je bilo potpuno normalno da se djeca igraju napolju, skaču, trče, nije bilo toliko gojazne djece i potpuno je drugačije bilo vrijeme“, navodi Rsovac.

To vrijeme se ne može vratiti, ali, kako kaže, može se insistirati da se barem fizičko vaspitanje u školama obavezno sprovodi i ne izbjegava.

Sa druge strane, tu je i emocionalna komponenta na koju utiče savremeno doba.

„Mladi se, paradoksalno, osjećaju usamljenije nego generacije koje su živele u analognom svijetu. Nestaje im kontakt, dodir, živi razgovor. Homo sapijens je biće odnosa i interakcije, a ne tipkanja, skrolovanja i svega onoga što savremeno doba nosi“, ističe Olivera Ninković.

U Univerzitetskoj dječjoj klinici u Tiršovoj, ljekari pažljivo pristupaju problemima sa kojima se današnja djeca suočavaju.

„Uvijek savjetujemo psihološku potporu. Psiholozi često brže dopru do mališana, ali i do roditelja. Rješavanje problema kod djece zahtijeva promjenu prioriteta u porodici i načina na koji se odvija svakodnevni život“, kaže Snežana Rsovac.

Zbog toga se ne kaže za džabe da je porodica osnovna ćelija društva.

„Djeca iz funkcionalnih porodica, koje gaje zdrave navike, imaju dobre šanse da odrastu u funkcionalne i zdrave odrasle ljude“, dodaje Olivera Ninković.