Južna interkonekcija je glavna tema u Bosni i Hercegovini u prethodnih nekoliko dana, a jedno pitanje koje će do daljnjeg ostati misterija je: Koja firma će dovoditi plin na terminal na Krku koji će se distribuirati u našu zemlju?

Ovo pitanje se sada nametnulo kao jedno od najvažnijih, nakon što se kontroverzni izraelski biznismen Amir Gross Kabiri pohvalio da će njegov M.T. Abraham biti "najveći uvoznik LNG-a u BiH".

Iako je riječ o potpisivanju memoranduma, a ne ugovora, te o svojevrsnom obmanjivanju javnosti zbog činjenice da je to pitanje jasno zakonski regulisano u našoj zemlji, ovaj PR potez Kabirija je u fokus stavio grčku firmu Atlantic Sea LNG Trade.

Grci žele ekskluzivni ugovor s Amerikancima

Grčka je, kao država, odlučila ozbiljno pristupiti saradnji sa SAD-om u sferi energetike, a dio ovog napora je i osnivanje firme Atlantic Sea LNG Trade.

Ova kompanija je nastala kao zajednički poduhvat grčkog dobavljača plina DEPA i građevinske firme Aktor, a pred njih je stavljen cilj da budu najveći dobavljač američkog ukapljenog plina za prostor Istočne Evrope.

U tom kontekstu, oni su prije nekoliko sedmica uputili prijedlog da sklope ugovor na 20 godina po kojem će kupovati do 15 milijardi kubnih metara LNG-a godišnje, a koji bi dalje distribuirali zemljama koje uključuju Albaniju, Srbiju, Sjevernu Makedoniju, Rumuniju, Bugarsku, Mađarsku, Moldaviju, Austriju, Ukrajinu te BiH.

Ova firma je već došla do određenog sporazuma s Ukrajinom o distribuciji američkog LNG-a, a najavljuje se i izgradnja takozvanog "Vertikalnog koridora" kojim bi se Grčka, mrežom plinovoda, povezala s nekoliko zemalja.

Ovaj tip dogovora još nije postignut, ali se o njemu pregovara, što je izvijestio i Reuters prije nekoliko sedmica. Kulminacija pregovora je trebala biti na Transatlantskom samitu za sigurnost snabdijevanja gasom u Vašingtonu 24. februara, ali ugovor nije ozvaničen.

Kako ni Kabiri nema pravo da uvozi prirodni gas mimo zakonskih odredbi u BiH, te Atlantic Sea LNG Trade nema ekskluzivni ugovor o distribuiranju američkog gasa, njihovo potpisivanje memoranduma je zasad bez realnih implikacija, ali se to svakako može promijeniti.

Konfuzija oko toga od koga će BiH nabavljati plin

U tom kontekstu, važno je napomenuti kako bi trebala izgledati nabavka ukapljenog plina, te koja je uloga različitih aktera koji se spominju.

Prvenstveno, Bosna i Hercegovina treba dobiti plinovod Južna interkonekcija, čija izgradnja će, kada se osiguraju svi uvjeti, sigurno potrajati, što znači da ukapljeni plin još relativno dugo neće doći u našu zemlju.

Kada se plinovog izgradi i postane operativan, BiH će, u skladu sa zakonom (kakav god on bio), imati pravo da bira kompanije od kojih će nabavljati ukapljeni plin.

Iako će on u BiH stizati putem terminala na Krku koji se nalazi u vlasništvu državnih firmi u Hrvatskoj, bosanskohercegovačke institucije će donijeti konačnu odluku o izboru firme koja će dobavljati plin do terminala, bez prava Hrvatske da (direktno) utječe na izbor.

Čak i da grčki Atlantic Sea LNG Trade postigne sporazum i potpiše ugovor s američkim vlastima o nabavci plina, vlasti u BiH imaju pravo da potpišu ugovor s drugim dobavljačem koji ima mogućnost da transportuje plin do Krka.

Jednostavnije rečeno, za BiH ne pravi presudnu razliku da li Atlantic Sea LNG Trade ima ugovor s američkom stranom, jer će i dalje imati ekskluzivno pravo izbora dobavljača.

To mogu biti firme iz drugih zemalja (Azerbejdžan i Katar), u skladu s uslovima koje postave vlasti u našoj zemlji kao kupci LNG-a.

Naravno, uvijek postoji mogućnost da Atlantic Sea LNG Trade bude upravo ta firma koju će izabrati naša zemlja, te da oni budu konačni dobavljači LNG-a za Bosnu i Hercegovinu.