Turetov sindrom je u fokusu javnosti nakon sto je Džon Dejvidson na dodjeli BAFTA nagrada u Londonu viknuo rasisticku psovku, a stručnjaci objašnjavaju njegove uzroke i simptome.

Film "I Swear" snimljen je o životu Džona Dejvidsona, koji ima Turetov sindrom. Glumac Robert Aramajo, koji ga tumači u filmu, osvojio je nagradu za najboljeg glumca.

Turetov sindrom je neurološko stanje koje izaziva nevoljne zvuke ili pokrete poznate kao tikovi. Ovaj sindrom se ne može izliječiti, ali se mogu prepoznati potencijalni okidači i uz pomoć terapije ublažiti simptomi kako bi se poboljšao kvalitet života. Tikovi su najčešći i najprepoznatljiviji simptom ovog stanja i dijele se na vokalne i motoričke tikove.

Vokalni tikovi mogu uključivati zviždanje, ponavljanje riječi ili, u rijetkim slučajevima, psovanje, dok motorički tikovi obuhvataju pokrete poput trzanja ili podizanja ramena. Neprimjerene ili uvrjedljive izjave mogu biti rijedak, ali izrazito upadljiv simptom Turetovog sindroma, što često dovodi do nerazumijevanja i stigme u javnosti.

Edvard Palmer, zamjenik predsjedavajućeg britanske humanitarne organizacije Tourettes Action, objasnio je za Times Radio da pacijenti nemaju svjesnu kontrolu nad tim koju će riječ ili radnju tik "proizvesti". Dodao je da se kod pojedinih osoba tikovi mogu pojačati ili izazvati podražajima iz okoline, dok su kod drugih potpuno nasumični.

"Neki ljudi će primijetiti da ih na neki način mogu stimulisati stvari iz okruženja, ali kod nekih su oni potpuno nasumični. Međutim, bez obzira na okolnosti, oni su nevoljni. Oni ne biraju riječi", rekao je Palmer, ističući da se radi o prisilnim radnjama koje osoba ne može kontrolisati.

Prema njegovim riječima, otprilike 10 do 15 odsto osoba sa Turetovim sindromom ima tikove koji rezultiraju uvredljivim ili nepristojnim riječima. To znači da većina oboljelih nikada neće imati ovakav tip simptoma, iako javnost često upravo to poistovjećuje s bolešću.

Uzrok Turetovog sindroma još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Organizacija Tourettes Action navodi da se ovo stanje često javlja unutar porodica, što upućuje na genetsku komponentu, ali je moguće da ulogu imaju i faktori okoline, poput infekcija ili gojaznosti majke tokom trudnoće. Simptomi obično počinju oko šeste godine života i mogu postati izraženiji oko desete godine.

Trenutno ne postoji poznat lijek koji bi u potpunosti izliječio Turetov sindrom, ali postoji više mogućnosti za kontrolu simptoma i poboljšanje kvaliteta života. Prvi korak je stručna dijagnoza. Da bi se postavila dijagnoza, potrebno je da budu prisutni višestruki motorički tikovi i najmanje jedan vokalni tik u periodu od najmanje 12 mjeseci.

Nakon potvrđene dijagnoze, bihejvioralna terapija može ponuditi određeno olakšanje koje pomaže osobi da nauči načine kako da promijeni određena ponašanja. U takvoj terapiji pacijent uči da prepozna osjećaj ili nagon koji prethodi tiku i pokušava da reaguje drugačijim, manje upadljivim obrascem ponašanja.

Pored psiholoških pristupa, važnu ulogu imaju i promjene životnog stila. Tikove mogu podstaći stres, umor ili uzbuđenje, pa se preporučuje uspostavljanje kvalitetne rutine spavanja, izbjegavanje izrazito stresnih situacija kada je to moguće, kao i redovna fizička aktivnost. Ove mjere ne uklanjaju bolest, ali mogu smanjiti učestalost i intenzitet tikova.

Ljekari navode da ljekovi mogu biti od koristi kod nekih pacijenata, ali njihova efikasnost značajno varira od osobe do osobe. Terapija ljekovima se često usmjerava i na pridružena stanja koja se ponekad javljaju zajedno sa Turetovim sindromom, poput poremećaja pažnje i hiperaktivnosti. Prilagođavanjem kombinacije terapije, podrške okoline i načina života, mnoge osobe sa Turetovim sindromom mogu voditi ispunjen i aktivan život uprkos svakodnevnim izazovima.