Ruska vojska u ratu u Ukrajini pretrpjela je više od 1,2 miliona ubijenih i ranjenih – više nego u svim ratovima koje je vodila od Drugog svjetskog rata zajedno. Uprkos katastrofalnim gubicima, ruske oružane snage uče i prilagođavaju se, ali stručnjaci upozoravaju da je riječ o adaptaciji nužnoj za preživljavanje, a ne o suštinskoj vojnoj reformi, piše Radio Slobodna Evropa (RFE/RL).

"Prilagođavaju se uvjetima na ratištu, ali trajnije promjene u pogledu strategije i operacija doći će kasnije", izjavila je Dara Massicot, stručnjakinja za ruske oružane snage i saradnica u Zakladi Carnegie za međunarodni mir.

Od Gruzije do Ukrajine: reforme koje nisu završene

Nakon pobjede u Gruziji 2008. tadašnji ministar odbrane Anatolij Serdjukov dobio je zadatak da modernizuje vojsku – smanjiti njenu veličinu, reorganizovati obrazovanje, dati prioritet dočasnicima i prijeći s velikih, sporih divizija na mobilnije bojne taktičke grupe. Uložena su ogromna sredstva u tenkove, oklopne transportere, projektile i komunikacijske sisteme koji su zakazali u Gruziji. Međutim, 2012. Putin je smijenio Serdjukova uz sjenu skandala, a njegova zamjena – dugogodišnji lojalist Sergej Šojgu – učinio je malo na daljnjoj modernizaciji.

"Serdjukovljeve reforme odnosile su se na poboljšanje sposobnosti Rusije da vodi lokalni rat. Zatim je oko 2012. došlo do pomaka – naglasak je bio na pripremi za veći rat, ali u stvarnosti nije bilo ničeg značajnog", rekla je Katri Pynnoniemi, profesorica na Finskom centru za ruske i istočnoevropske studije. U godinama koje su uslijedile, Kremlj je stekao iskustvo kroz ekspedicijsku operaciju u Siriji, posebno u koordiniranim zračnim napadima.

"Stroj za meso" i adaptacija na ratištu

Kada je Rusija napala Ukrajinu, vanjski posmatrači očekivali su ulazak u Kijev za nekoliko dana. To se nije dogodilo. Unutar godinu dana ukrajinskee snage izvele su dvije protuofenzive, potisnuvši ruske položaje u Hersonu i Harkivu. Kremlj je mijenjao komandante, a general Sergej Surovikin stabilizovao je linije izgradnjom opsežnih višeslojnih odbrana poznatih kao "Surovikinove linije". Istovremeno, komandanti su se vratili zastarjelim sovjetskim taktikama – slanju valova pješaštva da preplave ukrajinsku odbranu, često s loše obučenim i slabo naoružanim ljudima, ponekad i zatvorenicima. Ta praksa postala je poznata kao "stroj za meso".

"Izgubili su većinu svojih oklopnih vozila i ne postavljaju ih na prve linije na isti način kao prije. Ciljaju pješačke napade kako bi zauzeli i zadržali položaje. Trpe vrlo visoke gubitke", rekao je Nick Reynolds, istraživač kopnenog ratovanja na Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (RUSI) iz Londona. Jedinice na prvoj liniji, dodaje Massicot, opterećene su "raširenim i užasnim disciplinskim problemima".

Među konkretnim poboljšanjima stručnjaci bilježe napredak u topničkoj taktici i elektroničkom ratovanju za ometanje dronova, kao i razvoj domaće proizvodnje bespilotnih letjelica nakon početnog zaostajanja. Hibridna jedinica "Rubikon", koja razvija nove tehnologije i testira nove taktike dok se bori zajedno s redovnim jedinicama, smatra se najuspješnijom novom inicijativom Rusije od 2022. godine.

Resursi umjesto kvalitete

Potpukovnik Juha Kukkola, profesor na Nacionalnom univerzitetu odbrane Finske, upozorava da ruska vojska "uči iz neuspjeha, ali istovremeno gubi iskusne trupe i opremu dok uči preživjeti sljedeću fazu rata". Naučene lekcije, kaže, "prikladne su za potrebe ovog rata, ali možda ne i za sljedeći".

Odlučujući faktor za Rusiju jednostavno je veličina. "U ovoj vrsti rata ne morate biti 'bolji' od protivnika, dovoljno je imati više resursa, ljudskih i materijalnih, te vremena – to mijenja stratešku situaciju", rekao je Kukkola, dodajući da Rusija ipak nema dovoljno resursa da počne razvijati buduće snage na temelju naučenih lekcija, jer gubi previše ljudi. "Vojske koje prežive rat ponekad izađu jače, a ponekad potpuno podbace kada opet budu stavljene na kušnju", zaključio je.