Iran je od početka ratnih dejstava 28. februara uspio isporučiti između 11,7 i 12 miliona barela sirove nafte Kini, koristeći strateški važan Hormuški tjesnac, uprkos učestalim napadima i teškim poremećajima u ovom plovnom putu.

Strategija "nevidljivih" tankera

Kako bi izbjegli detekciju i potencijalne napade u jeku nestabilnosti, mnogi kapetani tankera pribjegavaju provjerenoj taktici – isključivanju sistema za automatsko praćenje (AIS). Ova praksa omogućava brodovima da se kreću kroz "sive zone" bez ostavljanja digitalnog traga, čime se direktno zaobilaze mjere nadzora u tjesnacu.

Jask kao alternativni izlaz

Pored glavne rute, Iran sve intenzivnije koristi i svoj novi terminal Jask, smješten u Omanskom zaljevu.

• Prednost: Omogućava izvoz nafte bez potrebe za ulaskom u Hormuški tjesnac.

• Mane: Izvoz preko ovog terminala je trenutno sporiji i logistički manje efikasan u odnosu na tradicionalne rute.

Kina osigurava zalihe

Dok se tenzije u regiji ne smiruju, Kina nastavlja biti glavni oslonac iranskog izvoza. Analitičari ističu da Peking koristi ovu situaciju kako bi dodatno popunio svoje strateške rezerve, osiguravajući energetsku stabilnost u slučaju daljeg širenja sukoba.

Podsjećamo, Hormuški tjesnac je ključna tačka svjetske ekonomije kroz koju prolazi skoro 20% ukupne svjetske potrošnje nafte, zbog čega bilo kakav zastoj izaziva potrese na globalnom tržištu energenata.

Izvor: CNBC