Piše: Oleksandr Levčenko

Teritorija Nahičevanske Autonomne Republike, koja je od glavne teritorije Azerbejdžana odvojena teritorijama drugih država, prije nekoliko dana bila je izložena napadu iranskih bespilotnih letjelica. Dana 5. marta jedan od iranskih dronova oboren je od strane azerbejdžanskog sistema protivvazdušne odbrane, drugi je pao na teritoriju aerodroma u Nahičevanu, dok se treći srušio u blizini jedne srednje škole. Ljudske žrtve su izbjegnute, ali su četiri osobe zadobile povrede.

Sama činjenica ovakvog incidenta izazvala je ozbiljno negodovanje u zvaničnom Bakuu. Od samog početka sadašnjeg sukoba Azerbejdžan je zauzimao naglašeno neutralnu poziciju, uzdržavajući se od koraka koji bi u Teheranu mogli biti protumačeni kao neprijateljski. Štaviše, Baku je izrazio spremnost da iranskoj strani pruži besplatnu pomoć u evakuaciji njenih diplomata iz Libana, kao i da pošalje humanitarnu pomoć u područja Irana pogođena sukobom. Predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev bio je jedan od rijetkih šefova država koji je lično posjetio ambasadu Irana kako bi izrazio saučešće povodom pogibije Alija Hamneija.

U tom kontekstu, napad dronovima na teritoriju Nahičevana, koji se dogodio dan nakon posjete azerbejdžanskog predsjednika iranskoj ambasadi, djelovao je posebno provokativno. Ranije je Azerbejdžan otvorio kopnenu granicu s Iranom za evakuaciju stranih državljana koji napuštaju zonu sukoba. Sličan humanitarni koridor funkcionisao je i tokom prošlogodišnje eskalacije. Već više od hiljadu i po stranih državljana uspjelo je napustiti zonu borbenih dejstava i preći na teritoriju Azerbejdžana, odakle su imali mogućnost da se u sigurnim uslovima vrate u svoje zemlje.

Situacija se naglo promijenila nakon što su dronovi, lansirani s teritorije Irana, napali Azerbejdžan. Incident je odmah dobio oštru političku ocjenu iz Bakua. Oružane snage zemlje stavljene su u punu borbenu pripravnost. Reakcija međunarodne zajednice uslijedila je gotovo odmah: solidarnost s Azerbejdžanom izrazile su mnoge međunarodne organizacije i visoki zvaničnici iz više od pedeset država. To pokazuje da mnoge zemlje ovaj događaj doživljavaju kao potencijalno opasan presedan koji bi mogao proširiti geografiju vojnog sukoba oko Irana.

Oštra reakcija predsjednika Ilhama Alijeva na napad iranskih dronova na teritoriju Azerbejdžana bila je nedvosmislen signal. Baku nema namjeru tolerisati prijetnje svojoj sigurnosti. Napad na civilne objekte predstavljao je ne samo opasnu vojnu provokaciju, već je izveden i u trenutku kada Azerbejdžan zauzima suzdržan stav prema oružanom sukobu između Irana, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država. Baku je više puta izjavljivao da teritorija Azerbejdžana neće biti korišćena protiv bilo koje susjedne države. Predsjednik Ilham Alijev odlučno je osudio teroristički čin, naglasivši da odgovorni moraju biti odmah privedeni pravdi, te da iranski zvaničnici moraju dati objašnjenja i uputiti izvinjenje.

Ovo nije prvi slučaj provokacija Irana prema Azerbejdžanu. Dana 27. januara 2023. godine dogodio se oružani napad na ambasadu Azerbejdžana u Teheranu. Naoružani napadač, probivši obezbjeđenje, ubio je šefa službe sigurnosti diplomatske misije i ranio još dvojicu pripadnika obezbjeđenja. Tada je Baku reagovao izuzetno oštro: ambasada Azerbejdžana je evakuisana iz Irana, a diplomatski odnosi su faktički bili suspendovani. Iranska strana bila je primorana uputiti izvinjenje i priznati odgovornost za incident. Počiniocu terorističkog napada izrečena je najstroža kazna.

Kao odgovor na incident u Nahičevanu, vlada Azerbejdžana odlučila je privremeno u potpunosti obustaviti kretanje teretnog saobraćaja preko svih graničnih prelaza na azerbejdžansko-iranskoj državnoj granici. Ministarstvo odbrane Azerbejdžana saopštilo je da se pripremaju potrebne mjere odgovora radi zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta zemlje. Ministar vanjskih poslova Azerbejdžana takođe je naveo da su izdane naredbe za evakuaciju ambasade Azerbejdžana u Teheranu, kao i generalnog konzulata u Tabrizu.

Suština događaja pokazuje da se napad na teritoriju Azerbejdžana može posmatrati ne kao slučajan incident, već kao element ciljane strategije koja ukazuje na nedobronamjernost Teherana. U prilog tome mogu se navesti dugotrajni pristrasni narativi, pa čak i pokušaji prijetnji Azerbejdžanu koji se šire putem telegram-kanala bliskih iranskom režimu.

Napad bespilotnih letjelica na aerodrom u Nahičevanu imao je karakter pažljivo osmišljene vojne provokacije. Iranski režim dobro razumije da je vazdušni saobraćaj trenutno praktično jedina linija veze između glavne teritorije Azerbejdžana i Nahičevanske Autonomne Republike. Onesposobljavanje ovog strateškog objekta moglo bi stvoriti ozbiljnu ranjivost za Azerbejdžan. Takvi postupci dodatno potvrđuju da Teheran, iako deklarativno govori o poštovanju susjeda i principima islamske solidarnosti, u praksi često pribjegava metodama političkog pritiska i prijetnji.

Dana 8. marta predsjednik Islamske Republike Iran Masud Pezeškijan telefonom je razgovarao s predsjednikom Azerbejdžanske Republike Ilhamom Alijevom. Masud Pezeškijan, koji ima azerbejdžansko porijeklo, zahvalio je Ilhamu Alijevu na posjeti iranskoj ambasadi u Azerbejdžanu i izrazio saučešće povodom pogibije vrhovnog vođe Islamske Republike Iran i mnogih civila, kao i zbog namjere da se Iranu pruži humanitarna pomoć. Istovremeno je izjavio da incident s napadom na Nahičevan nema veze s Iranom, naglašavajući da će se događaj temeljito istražiti.

Dana 9. marta 2026. godine ponovo je dozvoljen ulazak i izlazak svih vrsta vozila koja prevoze robu preko državne granice između Azerbejdžanske Republike i Islamske Republike Iran. Saobraćaj je bio privremeno obustavljen 6. marta.

Treba napomenuti da u Azerbejdžanu živi oko 9 miliona Azerbejdžanaca, što čini približno 90% stanovništva zemlje. U Iranu živi više od 20 miliona Azerbejdžanaca, što je oko 25% stanovništva. Perzijanci su državotvorni narod i čine oko 55% populacije zemlje. S istorijskog stanovišta može se reći da su Azerbejdžanci u Iranu zapravo postali drugi državotvorni narod. Počevši od 1501. godine, Iranom je vladala azerbejdžanska dinastija šaha Ismaila I, koja je bila na vlasti do 1722. godine. Upravo u periodu vladavine ove dinastije Iran je dostigao najveće teritorijalno proširenje.

Zvanični Teherana negiraju umiješanost Irana u napad na Nahičevan. To podsjeća na postupke Moskve u prvim sedmicama napada na Ukrajinu, kada je Kremlj tvrdio da ukrajinske gradove navodno granatiraju ne ruske snage, već takozvani „ukrajinski radikali“, pokušavajući privući pažnju Zapada. Te tvrdnje su brzo demantovane. Na sličan način Iran danas tvrdi da je napad na Nahičevan mogla izvršiti treća strana, aludirajući na Izrael. Međutim, Izrael je saveznik Azerbejdžana, zbog čega Baku takve tvrdnje ne smatra uvjerljivim. Kako je rekao jedan od poznatih azerbejdžanskih analitičara: „Iran zauzima drugo mjesto u svijetu po lažima. Prvak je ipak Rusija.“ Pri tome Iran, kao i Rusija, koriste taktiku udaraca na mirno stanovništvo sa ciljem da uplaše obične ljude i političko rukovodstvo ovih zemalja.

Slične sumnje iznose i druge države regiona. Ministarstvo vanjskih poslova Irana saopštilo je da nema nikakve veze s napadima na Tursku i Kipar. Međutim, upravo iznad teritorije Turske presretnute su dvije iranske balističke rakete, a iznad Kipra nekoliko iranskih bespilotnih letjelica. Iako je teoretski moguće da su dronovi lansirani iz Libana od strane proiranske grupe Hezbolah, balističke rakete mogle su biti isključivo u posjedu iranske vojske. Zbog toga je zvanična Ankara uputila ozbiljno upozorenje Teheranu.

Sve je očiglednija mogućnost internacionalizacije vojnog sukoba između Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, s jedne strane, i Irana s druge. Iako na prvi pogled Teheranu ne odgovara širenje antiranske koalicije, ne može se isključiti mogućnost pokušaja pritiska na stanovništvo drugih zemalja kako bi se izazvali protesti protiv rata s Iranom. Razaranja izazvana iranskim dronovima i balističkim raketama često predstavljaju izuzetno težak udarac za civilnu infrastrukturu.

Planovi Vašingtona, prema kojima se očekivalo da će demokratske snage unutar Irana ustati protiv režima nakon početka izraelsko-američkih zračnih napada, zasad se nisu ostvarili. Nisu se ostvarila ni očekivanja da će mnogi narodi Irana – poput Beludža, Lura i posebno Kurda – nastupiti za samostalnost od Teherana. Treba imati u vidu da stanovništvo zemlje ne povezuju samo državne institucije, već i religijski faktor – šiitski oblik islama. Osim toga, mnogi od ovih naroda etnički su bliski Perzijancima, dok oni koji nemaju takvu bliskost u ogromnoj većini takođe ispovijedaju šiizam, kao i većina stanovništva multinacionalnog Irana.