Piše: Nermin Tursić

Izjava Nj. E. Galit Peleg, izraelske ambasadorice u Bosni i Hercegovini, o aktuelnim odnosima između Izaela i Irana izazvala je snažne reakcije u Bosni i Herzegovini. Međutim, suština problema ne leži samo u njenom stavu o globalnim geopolitičkim odnosima, nego u načinu na koji je taj stav povezan sa unutrašnjim političkim prostorom Bosne i Hercegovine, države u kojoj obavlja diplomatsku misiju.

Diplomatija počiva na jasno utvrđenim pravilima međunarodnog prava. Jedno od temeljnih načela sadržano je u „Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima (Vienna Convention on Diplomatic Relations, 1961.)“, posebno u članu 41, prema kojem diplomatski predstavnici imaju obavezu da poštuju zakone i politički poredak države domaćina, te da se uzdrže od miješanja u njene unutrašnje poslove. Ta obaveza nije samo formalna norma međunarodnog prava, nego i osnovni princip diplomatske kulture i međudržavnog poštovanja.

Naravno, diplomate imaju legitimno pravo da zastupaju interese i političke stavove svojih država. U tom smislu, razumljivo je da predstavnici države poput Izraela iznose zabrinutost zbog sigurnosnih prijetnji koje vide u politici Irana ili djelovanju organizacija poput Hezbollaha i Hamasa. Takvi stavovi dio su šire međunarodne političke debate i legitimnog diplomatskog diskursa.

Međutim, problem nastaje u trenutku kada se globalni geopolitički stavovi počnu povezivati sa unutrašnjim političkim akterima države domaćina. U izjavi ambasadorice problematičnim se mogu smatrati elementi u kojima se javno ističe politička podrška određenim akterima unutar Bosne i Hercegovine, uključujući Milorada Dodika, dok se istovremeno kritiziraju politički stavovi koji dolaze iz Sarajeva. Takvo selektivno pozicioniranje diplomate unutar političkog prostora države domaćina može se protumačiti kao odstupanje od principa političke neutralnosti koji se očekuje od diplomatske misije.

Važno je znati V.E. da stavovi građana Republike Srpske ne moraju odražavati političke izjave Milorada Dodika, dok se također i u SAD‑u mišljenje građana često razlikuje od stavova predsjednika Donalda Trumpa, posebno kada je riječ o pitanjima Bliskog istoka. Slično stanje je u državama poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije gdje se može sa sigurnošću konstatirati da stavovi većine građana o sukobima Izraela i Irana ne moraju slijediti službene politike ili retoriku vlasti, čime se jasno odvaja javno mnjenje od političkih narativa.

Istovremeno sa tim, važno je napomenuti da je Bosna i Hercegovina zajedno sa drugim državama kosponzorirala rezoluciju Ujedinjenih nacija o osudi napada Irana na susjedne države („UN Resolution condemning Iran’s attacks on neighboring states“), čime je jasno iskazala svoj zvanični međunarodni stav i obavezala se na poštivanje principa međunarodne sigurnosti i suvereniteta država.

Dodatno, implicitna tvrdnja da određeni politički stavovi iz Sarajeva predstavljaju podršku iranskom režimu može se razumjeti kao generalizacija koja ne uvažava demokratski pluralizam političkih mišljenja u Bosni i Hercegovini. U demokratskim društvima legitimno je postojanje različitih stavova o međunarodnim konfliktima, a diplomatski predstavnici su pozvani da takvu raznolikost razumiju i poštuju, a ne da je javno delegitimiziraju.

Upravo zbog toga diplomate imaju posebnu odgovornost da pažljivo odmjeravaju javne poruke koje šalju. U suprotnom, umjesto da doprinose jačanju međudržavnog povjerenja, mogu otvoriti prostor za percepciju političkog svrstavanja u unutrašnje procese države domaćina. Takva percepcija nužno dovodi u pitanje princip poštivanja države udomiteljice, koji predstavlja jednu od temeljnih pretpostavki uspješnog diplomatskog djelovanja.

Istovremeno, ambasadorica u svojim stavovima nikako ne bi smjela zanemariti ni širi historijski kontekst Bosne i Hercegovine, i znati da je ova zemlja stoljećima bila prostor susreta religija i kultura, a posebno je značajan historijski suživot muslimana i Jevreja.

Zbog toga V.E. Galit Peleg, morali bi ste znati ili bar imati na umu, da su nakon progona Sefarda iz Španije krajem 15. stoljeća, mnogi pronašli utočište upravo u Bosni, naročito u Sarajevu, gdje su zajedno sa muslimanskim stanovništvom razvili snažan kulturni i društveni život.

Imajte na umu još jednu vrlo bitnu činjenicu, i to, da je jedan od najprepoznatljivijih simbola tog historijskog povjerenja „naših naroda“ i „Sarajevska Hagada“, dragocjeni jevrejski rukopis koji je kroz historiju spašavan i čuvan zahvaljujući solidarnosti ljudi, „muslimana“ iz Bosne i Hercegovine. Ova činjenica svjedoči da historija odnosa muslimana i Jevreja u Bosni nije historija sukoba, nego historija međusobne zaštite, povjerenja i poštovanja.

Upravo zbog svega toga, V.E. Galit Peleg, Bosna i Hercegovina zaslužuje diplomatski odnos koji uvažava njenu složenu političku strukturu, historijsko iskustvo i društveni pluralizam. Poštivanje države domaćina nije samo pravna obaveza propisana međunarodnim pravom, nego i pitanje političke i diplomatske odgovornosti.

U vremenu globalnih kriza i sukoba, diplomatska riječ mora biti most razumijevanja, a ne faktor dodatnih političkih podjela. Samo takav pristup može doprinijeti očuvanju međudržavnog poštovanja i dostojanstva države u kojoj se diplomatska misija obavlja.