Piše: Oleksand Levčenko 

Italijanska premijerka Giorgia Meloni izjavila je da je sadašnji raspad ustaljenih međunarodnih odnosa započeo vojnim napadom Ruske Federacije na Ukrajinu. I taj napad nije počeo u februaru 2022. godine, već u februaru 2014. godine, kada su ruske trupe ušle u ukrajinski Krim. Očigledno je da se ovaj napad pripremao godinama, pa je Kremlj morao stvoriti povoljne uvjete za nezakonito uvođenje svojih trupa na ukrajinski poluotok. Moskovski mediji su godinama širili informaciju da je Krim historijski ruski i da treba biti vraćen Ruskoj Federaciji. No, da li je Krim zaista bio historijski ruski? Pogledajmo to i u hiljadugodišnjoj retrospektivi vidjet ćemo da to nije tako.

Želim podsjetiti da historičari tačno znaju ko je živio na teritoriji današnje južne i istočne Ukrajine, kao i na Krimu, u posljednjih 3200 godina. Najprije su to bila iranskojezična nomadska plemena Kimerijaca, od 12. do 7. stoljeća prije nove ere. Zatim su ih u 7. stoljeću prije nove ere potisnula takođe iranskojezična plemena Skita, koja su vladala do 2. stoljeća prije nove ere. To je bilo vrijeme antičke Grčke, koja je osnovala mnoge svoje kolonijalne gradove na obali Crnog mora, uključujući i Krim: Hersones, Pantikapej, Kerkinitida, Fanagorija.

Od 2. stoljeća prije nove ere do 2. stoljeća nove ere, u periodu Rimskog Carstva, na jugu i istoku današnje Ukrajine vladala su iranskojezična nomadska plemena Sarmata, koja su potisnula Skite, iako su se ovi zadržali na Krimu i imali svoju državu. Kimerijci, Skiti i Sarmati dolazili su na prostore oko rijeke Dnjepar, Azovskog mora i Krima iz dalekih azijskih stepa. U to vrijeme u planinski dio Krima dolaze plemena Tavra. U 2. stoljeću prije nove ere Hersones osvajaju Rimljani, koji su tamo iz Rima poslali i pogubili 101. godine prije nove ere četvrtog rimskog papu Klementa I.

U 2. stoljeću nove ere, Krim osvajaju germanska plemena Ostrogota porijeklom iz Skandinavije. Njih potiskuje novi val turkijskih plemena iz Azije. Prvi su stigli Huni, koji su 375. godine porazili Gote, od kojih se dio sklonio u planine Krima. Međutim, Huni nisu ostali u crnomorskim stepama, već su krenuli dalje ka srednjem toku Dunava, odakle su vršili napade na teritoriju Rimskog Carstva. Nakon Huna kroz Krim u narednim stoljećima prolaze valovi drugih turkijskih plemena poput Bugara, Avara, Hazara, Pečenega i Polovaca. Hazari su dali razvoj autohtonom narodu Krima – Karaitima, dok su Polovci odigrali ključnu ulogu u etnogenezi glavnog autohtonog naroda poluotoka – krimskih Tatara.

Godine 988. na Krimu, u Hersonesu, kršten je veliki Kijevski knez Vladimir Veliki, koji je prenio mošti pape Klimenta u Kijev. Te iste godine kršten je Kijev i cijela država Rus’. Samo su stanovnici Kijeva, Černigova i Perejaslava koji na sadašnjoj ukrajinskoj teritoriji odmah prihvatili hrišćanstvo, dok u Novgorod, Smolensk i Pskov koji pripadaju sadašnjoj ruskoj teritoriji kijevski knez morao je slati vojnike radi gušenja antikršćanskih pobuna.

U 11–12. stoljeću, istočni Krim bio je pod patronatom Kijevske države, koja je preko Tmutarakańske kneževine kontrolisala prolaz brodova iz Crnog u Azovsko more. Godine 1239. Krim osvajaju Mongoli i Tatari, pa ulazi u sastav Zlatne Horde. U 13–15. vijeku u južnom planinskom dijelu Krima postojala je hrišćanska država Teodoro, čije su stanovništvo činili potomci Gota i starih Grka. Istovremeno južnu obalu Krima zauzimaju flote Venecije i Genove.

Godine 1475. teritoriju užnog Krima osvaja Osmanlijsko Carstvo i uspostavlja kontrolu nad cijelom južnom obalom poluotoka. Još 1441. nastaje Krimski kanat pod dinastijom Geraj, direktnim potomcima Genghis Khan. Kanat se odvojio od Zlatne Horde i postojao do 1783. godine, kada ga anektira Rusko Carstvo. Rusija uništava Krimski kanat i potiskuje Osmanlije. Tek tada se na poluotoku pojavljuju prvi Rusi, i to kao manjina.

Rusko Carstvo je vladalo Krimom od 1783. do 1917. godine. U periodu 1918–1920. na Krimu je bjesnio građanski rat. Od 1921. do 1941. poluotok je bio u sastavu sovjetske Rusije, a od 1941. do 1944. pod njemačkom okupacijom. Kada je u maju 1944. godine Krim oslobođen od strane snaga Četvrtog ukrajinskog fronta, na poluostrvo je upućeno 60.000 vojnika unutrašnjih trupa, koji su izvršili nasilnu i krvavu deportaciju cijelog krimskotatarskog naroda sa mjesta njihovog višestoljetnog života. Nekoliko stotina hiljada krimskih Tatara u vagonima za prevoz stoke poslano je u Uzbekistan i na Ural. Taj narod je Kremlj optužio za kolaboracionizam s nacistima. Tokom neljudskih uvjeta transporta i prvih godina života u tuđini, četvrtina deportovanih krimskih Tatara je umrla, zbog čega se može govoriti o genocidu nad cijelim narodom po hiru Staljina i njegovog okruženja u Kremlju. Pritom, među svim narodima SSSR-a upravo su etnički Rusi bili najviše zastupljeni u različitim jedinicama Wermachta i SS-a. U sastavu Wermachta borile su se Ruska oslobodilačka armija i Ruska nacionalno-oslobodilačka armija; od Rusa su formirane tri ruske SS divizije (29. i 30. grenadirske) i „Russland“, 15. ruski kozački SS korpus koji je djelovao na teritoriji Jugoslavije, ruska SS brigada „Družina“, ruski SS puk „Varjag“, kao i mnogi zasebni SS bataljoni.

Međutim, s Krima su nasilno i nezakonito, navodno za kolaboracionizm, iseljeni upravo krimski Tatari. U Kremlju je postojao plan rusifikacije poluostrva. Tamo su iz udaljenih oblasti Rusije dovedene stotine hiljada ljudi, koji su se uselili u domove prognanih krimskih Tatara. Tako je Krim po nacionalnom sastavu postao većinski ruski. Zbog nerazumijevanja lokalnih klimatskih uslova, ekonomija Krima nakon Drugog svjetskog rata nije se oporavila, a poljoprivreda je propala. Zbog toga je sovjetsko rukovodstvo na čelu sa Nikitom Hrušchovim odlučilo 1954. godine da Krim pripoji Ukrajini radi obnove. Tada su bile donesene odgovarajuće odluke parlamenta Ruske Federacije i Ukrajine.

U februaru–martu 2014. godine ruske trupe su ušle na teritoriju ukrajinskog poluotoka i organizovale takozvani referendum. Navodno većina stanovništva je glasala za pripajanje poluotoka Rusiji. Rezultati referenduma bili su falsificirani. Predsjednik Vladimir Putin izjavio je da se historijski ruski Krim vratio Rusiji. Međutim, historijski gledano, Rusija je u posljednjih 3200 godina vladala Krimom svega 164 godine, plus period nakon okupacije.

Skiti su vladali oko 800 godina, Kimerijci gotovo 500, krimski Tatari oko 350. Čak je i Kijev preko Tmutarakańske kneževine kontrolisao Krim oko 180 godina.

U Kremlju očigledno ne računaju dobro historijske periode Krima. No doći će vrijeme kada će historijska pravda biti obnovljena. Krim će ponovo postati ukrajinski, imajući u vidu da su Kimerijci i Skiti zajedno živjeli ne samo na Krimu nego i na drugim teritorijama današnje Ukrajine više od 1300 godina. Zato što su teritorija Ukrajine i Krima geografski i historijski jedno cjelina.

Okupacija Krima postala je prvi korak u razaranju savremenog međunarodnog pravnog poretka. Osim toga, bez povratka Krima Ukrajini uopće se ne može govoriti o uspostavljanju dugotrajnog mira na teritoriji cijelog evropskog kontinenta.

Donald Trump stalno tvrdi da, da je bio predsjednik 2014. godine, ne bi dopustio da Rusija zauzme Krim. Za to, kako kaže, kriv je predsjednik Barack Obama. Ako je to tako, onda potrebno natjerati Rusiju da vrati Krim Ukrajini. To bi bio jedan od najvažnijih koraka ka uspostavljanju mira u Ukrajini i stabilnosti u cijelom svijetu. Za to bi sigurno dobio čak i dvije Nobelove nagrade za mir.