Uprkos nespornoj vojnoj nadmoći Sjedinjenih Država, rat protiv Irana sve više liči na politički i strateški poraz predsjednika Donalda Trumpa. Nedefinirani ciljevi, raskol sa saveznicima, zatvoreni Hormuški tjesnac i astronomski troškovi od više od 200 milijardi dolara sugeriraju da sukob izmiče kontroli — i to gotovo tri sedmice nakon što je Trump prvi put proglasio pobjedu, piše zagrebački Index.hr.

Trump ne može objasniti svrhu rata

Vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević smatra da je Trump već sada politički gubitnik sukoba. "Premda je Amerika uspješna u uništavanju objekata, a Izrael u likvidacijama ciljanih osoba, ono što nedostaje jest jasan cilj. Predsjednik Trump je u tom smislu izgubio jer ni sebi ni saveznicima ne može objasniti koja je svrha rata", rekao je Kovačević za Index.hr, dodajući da je Trump "izgubio kontakt s realnošću" i da ga je moguće porediti s Vladimirom Putinom u Ukrajini, koji je također očekivao svojevrsni blitzkrieg. "Čak i u scenariju promjene režima u Iranu, ostaje otvoreno pitanje konkretne koristi za američke interese. U tom smislu, Trump se već sada može smatrati političkim gubitnikom ovog sukoba", zaključio je analitičar.

Krajnji cilj američke strategije ostaje nejasan od samog početka. Kada je Trump 28. februara najavio napad, pozvao je iranski narod da sruši vlastitu vladu. Već nekoliko dana kasnije retorika se promijenila — umjesto promjene režima, počeo je govoriti o uništenju nuklearnog programa i iranskih vojnih kapaciteta. U takvim okolnostima, u kojima nije jasno što bi se uopće smatralo uspjehom, sve je teže govoriti o pobjedi.

Donald Trump (Foto: EPA-EFE)

Izrael gura SAD u rat, a onda djeluje samostalno

Kako vrijeme odmiče, postaje sve jasnije da je Izrael na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom snažno gurnuo SAD prema sukobu s Iranom. New York Times navodi da je Netanyahu lično lobirao za rat mjesecima. Demokratski senator Chris Van Hollen to je sažeo bez okolišanja: "Netanyahu već 40 godina želi napasti Iran. Samo dosad nije našao predsjednika dovoljno glupog da uvuče Sjedinjene Države u taj rat."

Sada, gotovo tri sedmice od početka sukoba, Izrael sve više djeluje nekoordinirano s Washingtonom. Napad na Južni Pars — iranski dio najvećeg svjetskog nalazišta prirodnog plina koji Iran dijeli s Katarom, jednim od ključnih američkih partnera — izazvao je iransku odmazdu na katarska LNG postrojenja i dodatno eskalirao sukob. Trump tvrdi da za izraelske udare "nije znao" i da se "neće ponoviti", dok Izrael tvrdi suprotno — što otkriva ozbiljan manjak kontrole nad saveznikom.

Hormuški tjesnac

Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko petine globalne opskrbe naftom, ostaje blokiran, a Trump nema jasan plan kako riješiti tu krizu. Nakon što je zatražio pomoć saveznika i Kine, a dobio odbijenice, problem ostaje neriješen. Ministri vanjskih poslova država članica Evropske unije zaključili su da je to problem koji SAD moraju same riješiti, dok je iz Berlina naglašeno da se ne radi o ratu NATO-a. Najvidljiviji raskol očituje se u odnosu s Ujedinjenim Kraljevstvom — američki republikanac senator Tim Sheehy britansku ratnu mornaricu nazvao je "hrđavom kantom", što jasno pokazuje koliko su odnosi narušeni. Zaljevske države bijesne su zbog uvlačenja u rat koji nisu ni započele ni podržale, a čije posljedice sada ekonomski i sigurnosno snose. Omanski ministar vanjskih poslova Badr Albusaidi upozorio je u tekstu za The Economist da su SAD izgubile kontrolu nad vlastitom vanjskom politikom, dok Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar privatno lobiraju kod saveznika da pomognu Trumpu pronaći izlaznu strategiju.

Ubojstvo ajatolaha Alija Hameneija, predstavljano kao prijelomni trenutak sukoba, nije slomilo iranski sistem — novi vrhovni vođa, sin Mojtaba Hamenei, za kojeg se smatra da je i radikalniji, imenovan je brzo, a režim se dodatno homogenizirao zahvaljujući decentraliziranom modelu tzv. "mozaičke odbrane". Iranski vojni kapaciteti, koje je Trump proglasio "doslovno zbrisanima", i dalje su dovoljno operativni za napade na Saudijsku Arabiju, Izrael, Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar i Bahrein. Iranskim raketama oborenom je i američki borbeni avion F-35, koji je morao prisilno sletjeti u američku bazu.

Troškovi rastu, birači se okreću

Pentagon je od Bijele kuće zatražio odobrenje zahtjeva Kongresu za više od 200 milijardi dolara za finansiranje rata — iznos koji daleko premašuje dosadašnje troškove. Samo u prvoj sedmici rata troškovi su prešli 11 milijardi dolara. Rat koji je trebao biti brz i ograničen pretvara se u dugotrajan i skupi sukob, a Trump sve teže može politički opravdati te troškove vlastitim biračima.

Situaciju dodatno otežava blizina međuizbora, na kojima se bira cijeli Zastupnički dom i dio Senata. Anketa CNN-a pokazala je da 59 posto Amerikanaca ne odobrava Trumpovu odluku o napadu na Iran, dok istraživanje Reutersa i Ipsosa bilježi da 43 posto građana napad ne odobrava, a samo 29 posto ga podržava. Bivša vjerna Trumpova glasačka podrška počinje pucati — jedna od sugovornica MSNBC-a iz Pennsylvanije, Amanda Robbins, koja je za Trumpa glasala tri puta, rekla je da ga "više ne može smisliti."

Tome se dodaje i ostavka šefa za borbu protiv terorizma Joea Kenta — dugogodišnjeg Trumpovog saveznika i predstavnika tvrde MAGA struje — koji se javno usprotivio ratu, tvrdeći da Iran nije predstavljao neposrednu prijetnju za SAD i da iza odluke o ratu stoje interesi Izraela. Američka vojska u međuvremenu šalje dodatne snage na Bliski istok, uključujući marinace i ratne brodove, što upućuje na mogući desant — potencijalno na iranski naftni otok Harg u sjevernom dijelu Perzijskog zaljeva — scenarij koji nosi ozbiljne vojne rizike i politički je izrazito osjetljiv, ponajviše zbog iskustava iz ratova u Iraku i Afganistanu.

Trump je godinama obećavao kraj "beskonačnih ratova" i kritizirao demokrate zbog intervencionizma. "Neću započinjati ratove. Ja ću ih zaustavljati", rekao je u pobjedničkom govoru u novembru 2024. Ulaskom u direktan sukob s Iranom u februaru 2026. to je obećanje prekršio — a politička i strateška cijena tog zaokreta tek se počinje obračunavati.