Svijet se budi u potpuno novoj geopolitičkoj realnosti. Bliski istok gori, a decenijska pravila igre više ne važe. Nakon nezapamćenih likvidacija iranskog vrha – Alija Hamneija i Alija Laridžanija – Teheran ima novog vođu, Modžtabu Hamneija. Ključno pitanje koje se postavlja jeste: da li je iranska “strateška strpljivost” zauvijek završena i gledamo li uvod u totalni, pa i sveti rat?

Dok plamen guta neprocjenjivo kulturno naslijeđe drevne Perzije, a Sveta zemlja Ramazanski bajram i nadolazeći Uskrs dočekuju pod bombama, Evropa i Amerika sa zebnjom prate razvoj događaja. Otvara se i pitanje – prijeti li svijetu novi energetski i izbjeglički kolaps?

O novom svjetskom poretku i posljedicama bliskoistočne krize za N1 je govorio historičar, profesor Tvrtko Jakovina.

Sukob koji može zahvatiti cijeli svijet

Jakovina upozorava da sukob više nije ograničen samo na Bliski istok.

“Na više točaka ovo bi moglo zapaliti cijeli svijet. Nije riječ samo o Bliskom istoku, iako gledamo rat koji je već zahvatio Iran i više zemalja Zaljeva”, rekao je.

Naglašava da Iran nije obična regionalna sila.

“Riječ je o staroj civilizaciji i zemlji koja je zapravo imperij. Utjecaj njihove politike djeluje na ogroman broj ljudi, ne samo muslimana.”

Prema njegovim riječima, Teheran je očito zaključio da pregovori više nisu mogući.

“Gledamo režim koji je odlučio da se brani na način na koji smatra da može. To već stvara energetski haos koji smo počeli osjećati, a ako stanje potraje, sukob će daleko premašiti granice regije.”

Rat sa “božanskim opravdanjem”

Posebno zabrinjava, kaže Jakovina, činjenica da se ključni akteri sukoba vode religijskim uvjerenjima.

“Tri glavne strane – Izrael, SAD i Iran – ili njihovi dijelovi vlasti djeluju s uvjerenjem da imaju božanski mandat. Ako smatrate da vam poteze diktira nešto nadnaravno, onda nema prostora za kompromis”, objašnjava.

Dodaje da je time prostor za pregovore dodatno sužen.

“Došli smo u situaciju da se ne traže rješenja, nego se ruši stol za kojim se igra.”

Iranski sistem nije slomljen

Iako su likvidacije vrha režima ozbiljan udarac, Jakovina smatra da Iran nije ostao bez kontrole.

“Do sada nismo vidjeli potpuni kaos. U velikim državama postoji hijerarhija koja omogućava da sistem opstane, čak i kada se uklone ključni ljudi.”

Podsjeća na historijske primjere.

“To smo vidjeli i kod Staljina – dolazile su i slabije strukture, ali sistem nije bio slomljen.”

Dodaje da rat dodatno učvršćuje hijerarhiju.

“U ratnim uslovima strukture postaju još čvršće, posebno vojne.”

Kraj “strateške strpljivosti”?

Na pitanje da li Iran napušta dosadašnju politiku, Jakovina ističe da će pravi odgovori doći tek nakon rata.

“Jednog dana će se postaviti pitanje – je li prijetnja bila stvarna i jesu li pregovori zaista propali. Postoje i tvrdnje da je Iran bio spreman na kompromis.”

Naglašava da se regionalna ravnoteža snaga već mijenja.

“Čini se da su dvije ključne vojne sile u regiji – iranska i turska. One imaju kapacitet da izdrže ozbiljne udare.”

Izraelska dominacija i rizik novog sukoba

Jakovina upozorava da izraelska vojna nadmoć može imati i dugoročne posljedice.

“Izraelske službe su pokazale izuzetnu sposobnost, ali pitanje je šta znači takva dominacija za regiju. Može li to izazvati novu, još širu krizu?”

Podsjeća i na promjene u načinu vođenja politike.

“Nekada se smatralo da se utjecaj širi znanjem i tehnologijom, a ne teritorijom. Danas vidimo povratak starim obrascima.”

Globalne posljedice: Energija, migracije i nestabilnost

Sukob već ima globalne posljedice.

“Sjedinjene Američke Države su ovom intervencijom utjecale na rast cijena nafte i poremećaje u zračnom prometu, a pitanje Hormuškog tjesnaca dodatno komplikuje situaciju”, kaže Jakovina.

Upozorava i na moguće unutrašnje podjele u Iranu.

“Ako dođe do raspada, nezadovoljstvo među Azerima, Kurdima i Balučima može destabilizirati prostor od Pakistana do Turske. To već postaje evropsko pitanje.”

Religijski paradoks i odnosi u regionu

Jakovina smatra da postoji i jasan historijski obrazac u odnosima sunitskih i šiitskih zemalja.

“Sunitske države su od početka pokazivale određenu podršku slabljenju Irana. To nije novo – slično smo vidjeli i tokom rata Irana i Iraka.”

Podsjeća da je strah od islamske revolucije oblikovao međunarodne odnose.

“Čak su i zemlje koje su inače bile protiv agresije tada podržavale Irak.”

Uništavanje naslijeđa: Gubitak za cijelu civilizaciju

Posebnu zabrinutost izaziva razaranje kulturno-historijskog naslijeđa.

“Napadi na objekte poput carske palače predstavljaju udar ne samo za Iran, nego za cijelu svjetsku baštinu”, upozorava Jakovina.

Naglašava da takvi gubici imaju dugoročne posljedice.

“Uništavanje kulturnog naslijeđa nije samo kolateralna šteta – to je brisanje identiteta i kolektivnog pamćenja.”

Rat rijetko donosi bolje

Na kraju, Jakovina podsjeća na iskustva iz bliže historije.

“Vrlo dobro znamo da iz rata stvari rijetko izađu bolje i da na vlast ne dolaze nužno kvalitetniji ljudi.”

Zaključuje da rješenja ne dolaze iz sile.

“Ako tražite stabilnost i kvalitet, to se ne postiže bombama.”