Tokom posljednjih nekoliko sedmica, Iran je počeo uobičajeno ispaljivati ​​projektile s kasetnom municijom na Izrael, zasipajući desetke malih bombica po urbanim područjima i sijući haos i razaranje.

Podmunicija, koja može izazvati protuzračnu odbranu, nema eksplozivnu snagu konvencionalnih bojevih glava, ali i dalje ima dovoljno snažan udarac da uništi male zgrade, prevrne automobile i osakati ili ubije one koji im se nađu na putu.

Iako je usmjeren na Izrael, najsmrtonosniji takav napad nisu pretrpjeli Izraelci, već Palestinci na Zapadnoj obali, koji se često nađu na putu iranskog nepreciznog oružja i bez zaštite koju Izrael pruža svojim građanima.

Tako su 18. marta četiri žene u dobi od 17 do 50 godina ubijene su kada je iranska kasetna bomba pala u salon na Zapadnoj obali gdje su pripremale ramazanski doručak. U napadu je ranjeno još devet Palestinaca, uključujući četverogodišnju djevojčicu.

Incident je potresao grad Beit Awwa na jugu Zapadne obale, u kojem živi oko 15.000 stanovnika. Općenito, to je otkrilo ono što lokalno stanovništvo opisuje kao nedostatak zaštitne infrastrukture i svijesti među Palestincima na Zapadnoj obali o prijetnji iranske raketne vatre.

Dok Izraelci primaju upozorenja o nadolazećim projektilima na svoje telefone i imaju sirene u zajednici koje im govore da se upute u zaštićeni prostor ili potraže zaklon, Palestinci nemaju takav sistem i neravnomjeran pristup upozorenjima koje šalje Izraelsko zapovjedništvo domaće fronte. Većina saznaje za opasnost tek slušajući zavijanje sirena za zračnu uzbunu koje dopiru iz obližnjih naselja.

Teško do skloništa

Ali čak i kada su upozoreni, veći problem je pronaći sklonište od nadolazeće vatre.

„Čujemo sirene iz obližnjih naselja, ali nema skloništa“, rekao je Mahmoud Barhoum, gradonačelnik grada Beite na Zapadnoj obali, koji je prošle sedmice pogođen fragmentima projektila. „Gdje bi ljudi trebali ići?“

Stanovnik Beit Awwe rekao je za The Times of Israel da i oni u gradu u području Hebrona čuju sirene za zračnu uzbunu iz obližnjih izraelskih naselja. Ali čak i tako, mnogi još uvijek ne znaju kako reagirati ili kako se najbolje zaštititi.

Prema riječima stanovnice, koja je tražila da ostane anonimna, Palestinci također uglavnom nisu svjesni opasnosti koju predstavlja streljivo čak i nakon što udari. Nakon smrtonosnog napada kasetnim bombama, dobronamjerni stanovnici okupili su se na mjestu, nesvjesni opasnosti koje bi još uvijek mogla predstavljati neeksplodirana ubojna sredstva, prisjetila se stanovnica.

„Moja sestra, koja radi s Crvenim polumjesecom, i ja otišle smo tamo maknuti ljude, kako se ništa ne bi dogodilo ako dođe do eksplozije dijelova koji nisu detonirali kada je projektil udario. Ali nitko nije bio svjestan opasnosti“, rekla je.

Kada Iran lansira projektile na Izrael, Zapovjedništvo domaće fronte IDF-a šalje rana upozorenja na široko područje gdje bi se sirene mogle oglasiti za nekoliko minuta, a kada se projektil približi, aktivira sirene u bilo kojem području za koje se utvrdi da je u opasnosti od udara projektila, presretača ili fragmenata bilo kojeg od njih.

Osim što se s javnih zvučnika oglašavaju rana upozorenja i sirene, obavijesti s informacijama šalju se i na telefone u relevantnom geografskom području koji imaju aplikaciju Home Front Command, koja je besplatno dostupna Palestincima ili bilo kome drugome.

Tijekom smrtonosnog iranskog napada koji je pogodio Beit Awwu, upozorenja Home Front Commanda poslana su većem dijelu južne Zapadne obale, kao i dijelovima južnog Izraela.

Svako u selu s aplikacijom Home Front Command primio bi upozorenje, ali nije jasno koliko je njezina upotreba raširena među Palestincima. Oni koji su razgovarali s The Times of Israel rekli su da obično čuju upozorenja samo od sirena koje zavijaju u obližnjim naseljima, a ne sa svojih telefona.

Na isti način, izraelski sistemiu protivvazdušne obrane štite Palestince na Zapadnoj obali kao nusprodukt zaštite koju pružaju izraelskim zajednicama. Budući da se većina naselja nalazi u neposrednoj blizini palestinskih naseljenih središta, a s obzirom na široku zonu udara balističkih projektila, pokušava se presresti svaka prijetnja koja se kreće prema tom području.

No protuzračna obrana nije savršena, posebno protiv klaster bojevih glava, pa čak i presretnute rakete mogu i dalje predstavljati prijetnju svima koji se nađu izvan ojačane konstrukcije.

Nekoliko sati nakon smrtonosnog napada na Beit Awwu, grad Beita na sjevernoj Zapadnoj obali bio je zasut krhotinama presretnute rakete.

Gradonačelnik Barhoum rekao je za The Times of Israel da je jedan komad krhotina izravno pogodio kuću, uzrokujući dovoljnu štetu da je kuća sada predviđena za rušenje.

Drugi fragment pogodio je visokonaponski dalekovod, nakratko prekinuvši struju u selu.

Niko nije ozlijeđen, iako to nije bilo ni blizu zajamčenog s obzirom na nedostatak zaštitne infrastrukture, što je Barhoum opisao kao najozbiljniji problem.

Problem je zajednički svim palestinskim područjima.

Iako je Izrael tokom svoje povijesti obično gradio javna skloništa u svojim gradovima, nikada to nije činio u palestinskim područjima kojima upravlja njegova vojna uprava.

Od 1992. godine, izraelski zakon zahtijeva izgradnju sobe sigurne od bombi u svakom novom domu. Otprilike u isto vrijeme, osnovana je Palestinska uprava i počela je upravljati civilnim poslovima za većinu Palestinaca na Zapadnoj obali, uključujući izgradnju stanova.

Za razliku od Izraela, Palestinska samouprava nije gradila javna skloništa niti ih zahtijevala u novoizgrađenim kućama. Nije javno objasnila odluku, iako je vjerojatno ukorijenjena u dugogodišnjoj percepciji da projektili i rakete koje ciljaju Izrael ne predstavljaju prijetnju Palestincima.

U dijelu Zapadne obale gdje izgradnju nadziru izraelske vlasti, sigurne sobe su obavezne u novoj stambenoj izgradnji, uključujući i za Palestince, rekao je predstavnik Ministarstva obrane. Međutim, Izrael rijetko odobrava nove stambene objekte za Palestince u područjima pod svojom kontrolom.

Prema Barhoumu, nedostatak skloništa nije "samo u Beiti, već bilo gdje u područjima Palestinske uprave na Zapadnoj obali. Nema niti jednog skloništa."

Prvo suočavanje 

U Beit Awwi, koja se nalazi uz Zelenu liniju, četiri žene bile su unutar modularne konstrukcije od aluminija. Zidovi su vjerojatno bili dovoljno tanki da bi čule sirenu koja se oglasila iz obližnjeg izraelskog grada Shekefa. Ali bili su i pretanki da bi pružili bilo kakvu zaštitu od kazetne municije koja će ih uskoro zasuti smrtonosnim pljuskom.

Iranska raketna kampanja stvorila je novu stvarnost za zajednice na Zapadnoj obali, koje su rijetko bile pogođene raketama koje je ispaljivao Hamas iz Gaze ili Hezbollah iz Libanona.

Za razliku od projektila relativno kratkog dometa koje su lansirale te terorističke skupine, iranski balistički projektili lansiraju se s udaljenosti od oko 1600 kilometara i obično su usmjereni neprecizno.

Rezultat je da se Palestinci prvi put suočavaju s trajnom raketnom prijetnjom.

U oktobru 2024., kada je Iran ispalio masivnu plotunu stotina balističkih projektila na Izrael, jedina izravna žrtva bio je muškarac u Jerihonu kojeg je pogodio fragment presretnutog projektila.

Tokom rata u junu nijedan Palestinac nije poginuo, iako su fragmenti projektila u nekoliko navrata pali na Zapadnu obalu.

U sadašnjem ratu, čak i prije smrtonosnog incidenta u Beit Awwi, brojni komadi krhotina presretnutih projektila pali su diljem Zapadne obale.

Palestinsko ministarstvo unutrašnjih poslova saopćilo je da su između 7. i 12. marta timovi palestinske policije, spasilačkih jedinica civilne zaštite i Crvenog polumjeseca reagirali na fragmente projektila koji su pali u okruzima Ramallah, Betlehem, Nablus i Salfit.

Do 22. marta bilo je 198 incidenata koji su uključivali padajuće krhotine na Zapadnoj obali, priopćila je palestinska policija. Komadi mogu varirati od krhotina veličine šake do spremnika goriva veličine autobusa.

Osim četiri žene ubijene u Beit Awwi, palestinska policija pripisala je i petu smrt napadima, nakon što je muškarac koji je promatrao napad projektilima pao s visoke zgrade. Vlasti nisu precizirale gdje ili kada se incident dogodio.

Barhoum je istaknuo da, osim zaštitne infrastrukture, postoji hitna potreba za odgovarajućim medicinskim ustanovama za liječenje žrtava u slučaju daljnjih napada.

Posjetivši šator žalosti za četiri žene ubijene u Beit Awwi - Mais Razi Masalma (17), Sahra Razek Masalma (50), Amal Matawa (46) i Aseel Masalma (32) - glasnogovornik Fataha Maher al-Namoura iskoristio je priliku da pozove palestinske čelnike da osiguraju više i bolju medicinsku opremu.

Savjeti

Namoura, kojem se pridružio lokalni guverner, rekao je da je bolnici u obližnjem gradu Duri, gdje su ranjeni prevezeni, potrebna naprednija medicinska oprema. Također je pozvao na ubrzanje dovršetka dodatnih bolničkih odjela.

Izgradnja skloništa nije spomenuta.

Palestinska samouprava je tek nakon smrti u Beit Awwi počela izdavati smjernice o tome što učiniti tokom napada, naglašavajući stupanj u kojem tragedija može promijeniti perspektive u vezi s opasnostima od projektila.

U savjetima koje je objavilo palestinsko ministarstvo unutrašnjih poslova, stanovnicima je rečeno da, s obzirom na sigurnosnu situaciju, trebaju "ostati na sigurnim mjestima, kloniti se mjesta udara i izbjegavati okupljanje tamo".

U izjavi nije precizirano što se smatra sigurnim lokacijama.

Barhoum je rekao da je stanovnicima savjetovao da jednostavno ostanu unutra tijekom raketnih napada. Rekao je da nije primio nikakve upute od Palestinske samouprave o ovom pitanju, u svojstvu gradonačelnika.

Ostaje nejasno u kojoj mjeri smrti i nove smjernice mogu promijeniti ponašanje, a zaštitne mogućnosti uglavnom nedostaju čak i onima koji bi poslušali upozorenja.

Ali barem neki sada prijetnju shvaćaju ozbiljnije.

„Iskreno, bio sam jedna od onih osoba koje bi, kad bi se oglasila sirena, izašle van vidjeti gdje raketa pada“, rekao je jedan stanovnik Beit Awwe koji je želio ostati anoniman. „Sada, nakon onoga što se dogodilo, jasno je da više neću izlaziti van. Otići ću na najbliže [sigurno] dostupno mjesto i reći drugima da učine isto.“