Mnogi koji pokušavaju da smršaju fokusiraju se samo na kalorije i trening, ali stručnjaci upozoravaju da važnu ulogu ima i način na koji raspoređujemo obroke tokom dana.

Kada stalno nešto grickamo, pijemo zaslađene napitke ili jedemo bez većih pauza, nivo insulina češće ostaje povišen – a tada tijelo teže koristi uskladištene masne naslage kao izvor energije. To ne znači da je insulin „krivac za gojenje“, ali znači da način na koji jedemo može uticati na to kada tijelo lakše poseže za mastima, prenosi N1.

To jeste važan dio priče, ali nije jedini.

Stručnjaci već godinama objašnjavaju da na sagorijevanje masti ne utiče samo to koliko jedemo, nego i šta se dešava između obroka. Nakon jela, posebno nakon obroka bogatih ugljenim hidratima, nivo insulina prirodno raste. To je normalan odgovor organizma: insulin pomaže da glukoza uđe u ćelije i da se energija iskoristi ili skladišti.

U tom periodu tijelo je manje sklono da poseže za uskladištenim mastima kao gorivom.

Drugim riječima, kada je insulin povišen, razgradnja masti je privremeno usporena. To ne znači da jedan obrok „zaustavlja mršavljenje“, ali znači da stalno grickanje i jedenje bez većih pauza može smanjiti broj trenutaka u kojima tijelo lakše koristi sopstvene masne rezerve.

Harvard Health Publishing navodi da tokom dužeg perioda bez hrane nivo insulina opada, što omogućava tijelu da lakše koristi masti kao izvor energije. Zbog toga se u kontekstu povremenog posta i dužih pauza između obroka često pominje da organizam tada lakše prelazi na korišćenje uskladištene energije.

Upravo zato mnogi stručnjaci upozoravaju da problem nije nužno jedan desert ili jedan međuobrok, nego obrazac u kojem se tokom cijelog dana nešto unosi – kafa sa šećerom, sok, grickalice, „samo jedan zalogaj“, pa opet nešto malo kasnije.

Cleveland Clinic upozorava da hronično povišen insulin i insulinska rezistencija s vremenom mogu otežati regulaciju šećera u krvi i biti povezani s metaboličkim problemima, uključujući i gojenje.

Ipak, važno je ne upasti u zamku pojednostavljivanja.

Naučni radovi koji se bave takozvanim „carbohydrate-insulin modelom“ pokazuju da insulin jeste važan faktor u skladištenju i mobilizaciji masti, ali i da gubitak masnih naslaga i dalje u velikoj mjeri zavisi od ukupnog energetskog unosa, kvaliteta ishrane, kretanja, sna i drugih navika.

Zato stručnjaci najčešće ne savjetuju ekstremne dijete, nego jednostavnije promjene: manje stalnog grickanja, manje zaslađenih napitaka, više proteina i vlakana, kao i jasnije razmake između obroka.

Jer nekad problem nije samo u tome koliko jedete. Nego u tome što tijelu gotovo nikad ne date priliku da posegne za onim što je već uskladištilo.