Nekad su se pjevale na svakom korzu, u kafiću i na radiju, a danas ih se rijetko tko sjeti iako su obilježile generacije. U vremenu bivše Jugoslavije glazba je bila važan dio svakodnevice. Nije bilo interneta ni streaming platformi, ali su se pjesme slušale na radiju, pločama i kazetama i gotovo svi su ih znali napamet.

Danas su mnoge od tih pjesama pomalo pale u zaborav, iako su nekad bile pravi hitovi koje su pjevale sve generacije. Neke pjesme jednostavno su bile neizbježne, svirale su se na plesnjacima, svadbama, u kafićima i na obiteljskim okupljanjima. Među njima su bile:

“Bacila je sve niz rijeku” – Indexi, “Oprosti mi, pape” – Oliver Dragojević, “Selma” – Bijelo dugme, “Ti si mi u krvi” – Zdravko Čolić, “Moja prva ljubav” – Haustor. To su bile pjesme koje su ljudi znali od prvog do zadnjeg stiha, bez obzira na generaciju.

I danas su hitovi

Iako su nekad bile ogroman hit, danas se neke od tih pjesama rijetko mogu čuti na radiju ili u javnosti, ali i dalje neke od njih vladaju privatnim zabavama. Primjerice: “Sve još miriše na nju” – Parni valjak, “Crni leptir” – YU Grupa, “Sanjao sam noćas da te nemam” – Bijelo dugme, “Zora je” – Neda Ukraden.

Iako ih publika i dalje prepoznaje, više nisu dio svakodnevne glazbene rotacije kao nekada. Zašto su te pjesme bile posebne? Glazba tog vremena bila je drugačija, često jednostavnija, emotivnija i bliža svakodnevnom životu. Tekstovi su govorili o ljubavi, rastancima i malim životnim pričama, a melodije su se lako pamtilе.

Upravo zato su te pjesme ostajale u glavi i prenosile se generacijama. Iako su neke od ovih pjesama danas rjeđe u eteru, one i dalje žive kroz sjećanja, stare snimke i posebne prilike. Dovoljno je da negdje zasvira prvi takt i mnogi će ih ponovno zapjevati baš kao nekad. Jer neke pjesme možda više nisu svakodnevno prisutne, ali nikada zapravo ne nestaju nego samo čekaju pravi trenutak da ih se ponovno otkrije.