Piše: Željko Trkanjec (Jutarnji list)

Trumpove izjave više ne treba uzimati u obzir kao iole realnu sliku političke i vojne situacije u ratu protiv Irana. Od rata koji će trajati tjedan dana idemo prema kraju četvrtog tjedna, u američkim se krugovima sve više govori o sredini travnja.

Kad je riječ o pregovorima, američki predsjednik po svom običaju tvrdi da samo što nisu privedeni kraju, a Teheran je poslao svoje protuprijedloge koji su u protuslovlju s većinom američkih.

Zaljevske zemlje žele što slabiji Iran

Posredni pregovori, dakle, teku, zemlje regije silno su zainteresirane da rat stane (zaljevske ne smatraju da treba žuriti jer sada žele što slabiji Iran kao odmazdu zbog napada na njih), a rakete i dalje lete na sve strane, po Izraelu, Iranu i - zaljevskim zemljama. Izrael nastavlja operaciju u Libanonu. Ljudi ginu, cijena nafte ne spušta se ispod 100 dolara, raste zbog iranskih poruka da nema pregovora, Japan je počeo posezati za rezervama, brod s više od 700.000 barela ruske sirove nafte stigao je na Filipine, prenosi AFP u četvrtak, nakon što je zemlja proglasila nacionalnu energetsku krizu zbog bliskoistočnog rata.

U takvim okolnostima pozornost izaziva Reutersova vijest da je Izrael uklonio iranskog ministra vanjskih poslova Abasa Aragčija i predsjednika parlamenta Mohamada Bakera Kalibafa s popisa meta jer je to Pakistan zatražio od Washingtona. S njima dvojicom računa se kao pregovaračima. Aragči je prije nekoliko dana, prema ruskom priručniku za pregovore u Ukrajini, preko japanske agencije Kyodo poručio da Iran ne želi “primirje” nego “potpun, opsežan i dugoročan kraj rata”.

Zbog navedenog pogled valja skrenuti prema potezima koje najavljuju SAD i Iran. Donald Trump je naredio da se na prostor Bliskog istoka prebace marinci i pripadnici elitne 82. zračno-desantne divizije, što bi trebalo signalizirati da se priprema kopnena operacija. Kineska agencija Xinhua precizno je prenijela izjavu Karoline Leavitt, glasnogovornice Bijele kuće, da će Trump “pokrenuti pakao“ ako Iran odbije postići dogovor, tvrdeći da nije riječ o blefu.

Teheran također ne miruje, parlament radi na zakonu kojim bi se formalizirale pristojbe koje se navodno naplaćuju nekim brodovima koji prolaze kroz Hormuški tjesnac, izvijestile su agencije Fars i Tasnim, bliske Iranskoj revolucionarnoj gardi. AP prenosi da je Jasem Mohamed al-Budaiwi, glavni tajnik Vijeća za suradnju u Zaljevu, izjavio u četvrtak da Iran naplaćuje naknade brodovima za siguran prolaz kroz Hormuški tjesnac.

Tasnim tvrdi da bi Iran mogao pokušati zatvoriti tjesnac Bab el-Mandeb kroz koji prolazi sav promet u i iz Crvenog mora. S jemenske strane smješteni su Hutisti koji su gotovo onemogućili pomorski promet ovim smjerom nakon izraelske agresije na Pojas Gaze u jesen 2003. godine: brodarska kompanija Maersk tek se prije koji tjedan vratila tom pravcu. Hutisti se dosad nisu uključivali u rat protiv Irana iz više razloga, od kojih je u ovom kontekstu važna procjena da budu oružje zaglavnog udara, u trenutku kad će takva odluka najviše ići u prilog Iranu: prijetnja koja snaži pregovarački položaj i poruka SAD-u da se ne šali s pokretanjem pakla.

Navedeni podaci dio su mogućih modela eskalacije sukoba, ali, zbog jačanja pregovaračkih pozicija, može se procijeniti da je riječ o igri kukavica u kojoj se čeka koja će strana prva skrenuti pogled. Opasna je to taktika jer s jedne strane imamo Trumpa koji nije u stanju racionalno procjenjivati događaje, a s druge režim u pogibli koji je pripravan na sve da opstane.

Washington i Teheran svakako žele prekid rata jer Trump može tvrditi da je razbio iransku vojnu moć, a Islamska Republika pokazala svijetu da može izdržati napad najveće sile. U toj jednostavnoj jednadžbi postoji, nažalost, varijabla Izrael koja može zakomplicirati rješavanje. Iran, očekivano, traži da Libanon, preciznije izraelski napadi na šijitski militantni pokret Hezbollah, budu dio dogovora.

Vremenik puta prema prekidu sukoba prijeporan je jer će svaka strana tražiti trenutak koji joj najbolje odgovara. Trump zbog toga nije mogao prihvatiti dogovoreni termin posjeta Kini, krajem ovog mjeseca, jer bi mu rat, koji nije priveo kraju, otežao pregovaračku poziciju. Peking je bio sklon odgodi jer bi dolazak Trumpa dok napada Iran, kineskog saveznika, djelovao kao podrška agresiji. Sada je važnu ulogu u pregovorima preuzeo Pakistan, kineski, ali i američki saveznik, što bi moglo voditi pronalasku kompromisa i otvoriti prostor sastanku koji Washington i Peking trebaju kako bi se utvrdila putanja trgovinskih odnosa, a prestanak rata na Bliskom istoku relaksirao bi ih. Najava da se posjet odgađa na sredinu svibnja uklapa se u akceleriranje potrage za prekidom rata. Peking je, po običaju, odbio potvrditi 14. i 15. svibnja kao datum sastanka, dajući tako do znanja da ga SAD želi više nego Kina, što i nije potpuno točno, ali dobro zvuči.

Nema Nobela, dakle možemo ratovati

Posljednja anketa, objavljena u srijedu, govori da 59 posto ispitanih u SAD-u smatra da je korištenje vojne sile protiv Irana bila pogrešna odluka, a 61 posto ne slaže se s Trumpovim upravljanjem konfliktom. Iako se kao važan argument u predviđanju poteza američkog predsjednika koriste ankete i ishod izbora u studenom, tu bi tezu trebalo relativizirati jer je on svjestan da neće dobiti Nobelovu nagradu za mir pa više i ne stremi kao prije tituli “mirotvorac”. Početkom godine upozorio je republikance da ne smiju izgubiti izbore jer će demokrati odmah pokrenuti proces njegova opoziva, ali čini se da i taj postulat u njegovu imaginariju nema istu snagu kao tada. Mogući razlog tomu užitak je vođenja rata koji savršeno podilazi njegovu narcisoidnom poremećaju.

AP navodi da je u dosadašnjih 27 dana rata (četvrtak) poginulo više od 1500 ljudi u Iranu, gotovo 1100 u Libanonu (rat potpuno izgubljen u sjeni Irana), gdje je više od milijun ljudi, četvrtina stanovništva, raseljeno.