Kada su Izrael i Hezbollah posljednji put ratovali prije dvije godine, izraelska upozorenja za evakuaciju stizala su stanovnicima južnog Libana selo po selo. Međutim, s izbijanjem novog rata prošlog mjeseca, upozorenja su stigla odjednom. Kako su se borbe ponovo rasplamsale, Izrael je izdao opću naredbu za evakuaciju za ogromno područje južnog Libana koje se proteže 40 kilometara od granice, javno pozivajući sve civile da pobjegnu na sjever, piše The New York Times.

Iza kulisa, međutim, izraelski zvaničnici slali su konkretniju poruku. U privatnim pozivima lokalnim liderima širom južnog Libana, izraelski vojni zvaničnici uvjeravali su nekoliko kršćanskih i druzijskih zajednica da mogu ostati unutar zone evakuacije.

Istovremeno su vršili pritisak da protjeraju sve Libance iz susjednih šiitskih muslimanskih zajednica koji su kod njih potražili utočište dok izraelsko bombardovanje sravnjuje šiitske gradove. Ovo su za The New York Times potvrdili lokalni kršćanski, druzijski i šiitski lideri. Šiiti čine većinu stanovništva južnog Libana.

Lokalni lideri shvatili su poruke kao jasan signal: Izrael pokušava protjerati jednu skupinu s juga – šiite, koji pripadaju istoj sekti kao i Hezbollah, militantna grupa koju podržava Iran, a koju Izrael nastoji poraziti.

“Žele nas istjerati, šta mi tu možemo?”

“Izrael želi stvoriti novu tampon-zonu, žele nas istjerati, šta mi tu možemo?” rekao je Ali Naser, 26-godišnji šiit iz pograničnog sela Aitaroun. On i njegovi rođaci pobjegli su sa svoje farme kada je izbio rat i sklonili se u Rmeishu, pretežno kršćanskom gradu unutar evakuacijske zone.

Otprilike dvije sedmice kasnije, općinski lideri obavijestili su ih da moraju odmah otići. Prvo su otišli u obalni grad Sidon, a zatim, nakon što nisu uspjeli pronaći mjesto ni u jednom od tamošnjih državnih skloništa, u dom rođaka u istočnoj dolini Bekaa, izvan granica evakuacijske zone.

“Grad nas je primio i ugostio, zahvalni smo na tome”, rekao je Naser o Rmeishu. No, dodao je, lokalni lideri su mu rekli da je izraelski pritisak da ih se natjera na odlazak bio prevelik. “Ne znam šta ću”, rekao je.

Izraelski planovi za jug Libana

Izraelske direktive među prvim su naznakama planova koje Izrael, čini se, priprema za južni Liban. Otkako je Hezbollah prošlog mjeseca ispalio rakete na Izrael kao znak podrške Iranu, Liban je zahvaćen drugim velikim ratom u manje od dvije godine.

Izrael je napao brojna područja na istoku, jugu i u glavnom gradu Bejrutu, usmrtivši više od 1.200 ljudi i raselivši više od milion, prema podacima libanske vlade. Izraelske kopnene snage također su prodrle dublje u južni Liban i tamo se sukobile s militantima Hezbollaha.

U utorak je izraelski ministar odbrane Israel Katz najjasnije dosad iznio da Izrael planira okupirati libansku teritoriju od granice do rijeke Litani, što čini gotovo 10 posto zemlje. Katz je u izjavi rekao da će Libancima koji su pobjegli iz svojih domova na jugu “biti u potpunosti zabranjen” povratak “dok se ne osigura sigurnost stanovnika sjevernog Izraela”.

Prethodno je precizirao da se šiitima neće dopustiti povratak te je izraelsku strategiju u Libanu uporedio s onom u Gazi. Ta javna poruka, zajedno s privatnim pritiskom na lokalne lidere, sugeriše da Izrael namjerava preoblikovati ne samo geografsku kartu južnog Libana već i demografsku.

Upozorenja za borce za ljudska prava

Tokom protekle dvije sedmice, izraelski vojni zvaničnici zvali su lidere najmanje osam sela i rekli im da protjeraju šiite koji su potražili utočište u njihovim zajednicama, rekli su u intervjuima općinski zvaničnici te lokalni kršćanski, druzijski i šiitski lideri.

Svi su poslušali, strahujući da bi u suprotnom njihovi gradovi mogli postati sljedeća meta izraelskog bombardovanja, rekli su. Većina je govorila pod uslovom anonimnosti kako bi razgovarali o osjetljivim, privatnim razgovorima. Izraelska vojska nije odgovorila na zahtjev za komentar o tome da li su lokalnim liderima naredili protjerivanje šiita.

Upozorenja usmjerena na šiite izazvala su uzbunu među grupama za ljudska prava, koje kažu da bi to moglo predstavljati prisilno raseljavanje.

“Izraelska vojska ne može tvrditi da iz nužnih vojnih razloga sigurno evakuiše civilno stanovništvo kada se u nekim područjima protjerivanja temelje na vjeri i kada se na odlazak prisiljavaju samo šiitski civili”, rekla je Nadia Hardman, viša istraživačica za prava izbjeglica i migranata u Human Rights Watchu.

Nemoguć položaj kršćanskih i druzijskih lidera

Izraelske poruke stavile su kršćanske i druzijske lidere u gotovo nemoguć položaj dok pokušavaju zaštititi svoje gradove. Ako poslušaju izraelske zahtjeve, njihovi gradovi bi mogli izbjeći bombardovanje i uništenje.

Ali mnogi se brinu zbog posljedica nakon završetka rata, strahujući od odmazde Hezbollaha ili drugih koji bi poslušnost mogli smatrati saradnjom. Kada su lideri u Marjayounu, kršćanskom gradu na brdu u južnom Libanu, zatražili od raseljenih šiita da odu, rekli su da su počeli primati prikrivene prijetnje od ljudi za koje su vjerovali da su povezani s Hezbollahom.

“Neki su govorili: ‘Sada ćemo otići, ali vidjet ćete šta će se dogoditi poslije rata. Obračunat ćemo se s vama nakon rata’”, rekla je sestra Stephanie Hadad, koja vodi samostan u obližnjem gradu Hasbaya. Grad trenutno ugošćuje stotine raseljenih šiita, a njegovi lideri strahuju da će i oni uskoro primiti pozive od izraelskih vojnih zvaničnika s naredbom da ih protjeraju.

Više nisu dobrodošli

Te su prijetnje potaknule neke kršćane da povoljnije gledaju na mogućnost izraelske okupacije juga nakon rata, videći to kao zaštitu od odmazde, rekla je sestra Hadad. Drugi su privatno izrazili otvorenost prema Izraelu iz čiste iscrpljenosti decenijama dugom čvrstom kontrolom Hezbollaha nad libanskom državom.

Šiiti koji su potražili utočište u Hasbayi boje se da je u zemlji svakim danom sve manje mjesta gdje su dobrodošli. Protjerivanja dolaze u trenutku kada su mnogi šiiti postali otvoreniji u izražavanju frustracija Hezbollahom zbog uvlačenja zemlje u rat.

Sanaa Saad (58) napustila je svoj dom u južnom gradu Khiamu na početku rata kada je Izrael izdao opća upozorenja o evakuaciji za to područje. Ona i njen 87-godišnji otac smješteni su u sobu u školi pretvorenoj u sklonište u Hasbayi.

Nakon što su izraelske snage zauzele Khiam, izgubila je svaku nadu u povratak kući. Sada se boji da bi Hasbaya mogla biti sljedeći grad kojem će biti naređeno da protjera raseljene šiite. “Kuda ćemo onda?” upitala je gospođa Saad. “Ako nas niko ne primi, hoćemo li ostati u automobilima? Hoćemo li spavati na ulici, moleći se da rat završi?”