Može li se rak naslijediti i znači li obiteljska anamneza veći rizik za obolijevanje? Pitanja su to koja sebi postavlja sve veći broj ljudi, osobito u obiteljima u kojima se zloćudne bolesti pojavljuju kroz više generacija.

Nasljedni tumori često se javljaju ranije i mogu biti agresivniji

- Većina zloćudnih tumora ne mora nužno imati nasljednu komponentu, odnosno većina ih nastaje zbog kombinacije okolišnih čimbenika i sposobnosti organizma da ukloni promijenjene stanice, pojašnjava za HRT prof. dr. sc. Natalija Dedić Plavetić, specijalistica internističke onkologije.

Ipak, ističe važnu razliku: Nasljedni tumori često se javljaju ranije i mogu biti agresivniji jer nastaju zbog grešaka u molekuli DNK koje organizam ne uspijeva popraviti.

Dodaje kako nasljedni faktor ne znači nužno ranu pojavu bolesti.

- Ne znači da osoba s nasljednim rizikom ne može oboljeti i u starijoj dobi, osobito ako nije bila izložena dodatnim rizičnim čimbenicima iz okoliša, naglašava.

Kada je riječ o vrstama nasljednih tumora, liječnici upozoravaju kako se najčešće ne nasljeđuje rizik za samo jedan organ.

- Promjene u genima obično nose povećan rizik za više različitih sijela raka, objašnjava dr. sc. Marina Popović, specijalistica internističke onkologije.

Primjerice, osobe s nasljednim sindromom raka dojke i jajnika imaju povećan rizik ne samo za te vrste raka, nego i za druge oblike bolesti.

- Kod muškaraca se može povećati rizik za rak prostate, a u nekim obiteljima i za rak gušterače, kaže Popović.

Među češćim nasljednim oblicima ističu se i tumori probavnog sistema.

- Najpoznatiji je Lynchov sindrom, odnosno nepolipozni nasljedni rak debelog crijeva, gdje često vidimo više oboljelih članova unutar iste obitelji, dodaje. Postoje i rjeđi nasljedni tumori, poput raka pluća ili jetre, koje također treba uzeti u obzir ako je obiteljska anamneza opterećena.

Važan korak u procjeni rizika je genetsko testiranje, koje se provodi uz stručno savjetovanje.

- Savjetovanje se obično odvija u dva dijela – prije testiranja pacijentu objašnjavamo što test znači i što može očekivati od rezultata, ističe dr. sc. Tamara Žigman, specijalistica medicinske genetike.

Dodaje kako se u proces često uključuje cijela obitelj.

- Kroz izradu obiteljskog stabla prepoznajemo članove koji su također pod povećanim rizikom i pristupamo njihovom praćenju, kaže.

Praćenje započinje već u ranoj dobi, ovisno o vrsti sindroma.

- Za neke bolesti nadzor počinje u djetinjstvu, a za druge u mladenačkoj dobi, kako bismo na vrijeme otkrili eventualnu pojavu maligne bolesti jer je tada uspjeh liječenja najveći, naglašava Žigman.