Razgovarala: Sanela Gojak

Izbori u Mađarskoj okončani su velikom pobjedom opozicione stranke Tisza i njenog lidera Pétera Magyara. Viktor Orban je nakon 16 godina doživio veliki poraz.

Erol Avdović, ambasador Bosne i Hercegovine u Belgiji i Luksemburgu u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” govorio je o tome šta znači ova promjena vlasti u Mađarskoj EU, kakav će uticaj imati na BiH, zemlje regiona, ali i Evropsku uniju te Trumpovom administracijom.

"Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, mogli bi postati još izoliraniji i podložniji daljnjem političkom slabljenju. Kraj Orbanove ere ne predstavlja samo unutrašnju promjenu u Mađarskoj, nego potencijalni početak šire transformacije političke dinamike u regionu", kaže ambasador Avdović. 

Šta kraj dugogodišnje vlasti Viktora Orbána znači za budući politički kurs Mađarske i njen utjecaj na zemlje regiona?

Kraj vlasti Viktora Orbana sigurno predstavlja jedan od najznačajnijih političkih preokreta u savremenoj Evropi i označava završetak jedne specifične političke ere, ne samo u Mađarskoj nego i šire u regionu. Orban je bio populista bez presedana, autokrata koji se klijentelistički oslanjao na političke saveznike sličnog profila.

Nije se libio širenja ksenofobije i islamofobije, što je imalo konkretne refleksije i na Bosnu i Hercegovinu. Bezkrupulozno i lažno uz svoje notorne saveznike pokušao je antagoniziraati našu podobnost za članstvo u EU. Istovremeno, Orbanova Mađarska bila je azil za neke regionalne aktere suočene s optužbama za korupciju, sigurna kuća za bjegunce od zakona. 

Njegov demokratski sunovrat, posebno je važan zbog mogućeg “domino-efekta” na Zapadnom Balkanu. Ako se mađarski politički zaokret uskoro potvrdi kao stabilan i uspješan, mogao bi poslužiti kao model i podsticaj za slične promjene u državama gdje i dalje dominiraju srodni ideri i Orbanovi politički obrasci. 

Očekivati je da politike slične njegovoj, koje su na Zapadnom Balkanu najvidljivije kroz produženo djelovanje bivšeg predsjednika RS-a i sadašnjeg predsjednika Srbije, koji su ga na ovim izborima podržavali do zadnjeg daha dožive slično demokratsko finale. Milorad Dodik i predsjednik Aleksandar Vučić, mogli bi postati još izoliraniji i podložniji daljnjem političkom slabljenju. Kraj Orbanove ere ne predstavlja samo unutrašnju promjenu u Mađarskoj, nego potencijalni početak šire transformacije političke dinamike u regionu. 

ZAPADNI BALKAN KAO LAKMUS TEST

Do koje mjere i kako ova promjena u Mađarskoj može biti motivacija i konkretno mijenjanjati tu regionalnu političku dinamiku na Zapadnom Balkanu?

Uveliko, poput nekog samjerljivog političkog katalizatora. Ovo bi mogla biti nova mađarska demokratska revolucija - velika motivacija za sve ostale u regionu. Velika i nova politička energija dakako, za mlade na prvom mjestu. Magyar postaje uzor, ima tek 45 godina i njemu sigurno pripada evropska budućnost. 

Na drugoj strani, očito je da slabi mreža međusobno povezanih političkih modela koji su se oslanjali na alternativna tumačenja evropskih standarda i na fleksibilnije odnose prema vanjskopolitičkim centrima moći izvan Evropske unije. Dolazi kraj sjedenju na više stolica.

Za Zapadni Balkan, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, ovo znači promjenu šireg političkog konteksta i povećanje obaveza prema Evropskoj uniji. Dodatno se sužava prostor za različite političke „izuzetke“ i jača očekivanje jasnijeg usklađivanja s evropskim pravilima, standardima i politikama. U toj će se areni Dodik, Vučić i neki drugi sve manje snalaziti. 

I samo da podsjetim, da je Bosna i Hercegovina već sto posto uskladila odredbe svoje sa odredbama vanjske i sigurnosne politike EU. Dok, Orbanova Mađarska iako zvanično članica EU to nije bila učinila. Mađarska sada mora opet prednjačiti u tome.

CIPELA KOJA JE DUGO ŽULJALA EVROPU

Ursula von der Leyen je rekla da je Mađarska izabrala Evropu. “Evropa je uvijek birala Mađarsku. Jedna zemlja se vraća na svoj evropski put. Unija postaje snažnija”, poručila je. Dakle, koliko pobjeda Petera Magyara mijenja unutrašnje odnose snaga u Evropskoj uniji i da li otvara prostor za snažnije jedinstvo, te jasniju zajedničku politiku?

Za očekivati je da će sa novom postorbanovskom Mađarskom Evropa biti snažnija i koherentnija, naravno ako dodatno ubrza rješavanje nekih svojih unutrašnjih problema – od ekonomske efikasnosti do vojnih i sigurnosnih pitanja. Izjava von der Leyen u tom kontekstu ima snažnu političku simboliku i poruku Budimpešti, ali i ostalim regionalnim centrima. Ona ne pozdravlja samo izbor jedne vlade, nego je to poziv na reafirmaciju evropskog političkog jedinstva u trenutku strateške fragmentacije koja prijeti EU. Važno je to sagledati kroz tu dioptriju - i zbog rata u Ukrajini i na Bliskom istoku, ali i transatlanskih odnosa. Dakle, Evropa nastavlja unutrašnji dijalog oko proširenja, migracija i fiskalne politike i zato EU želi Mađarsku što prije na svojoj, a ne suprotnoj strani kao u vrijeme Orbana.

Svi izbori su važni, ali mislim da su ovi mađarski bili najvažniji izbori po značaju za Evropsku uniju u jednom dugom vremenskom periodu. Ako se novi mađarski politički pravac u skorije vrijeme potvrdi u praksi, efekat bi mogao biti veliki: smanjenje mogućnosti pojedinačnih država da blokiraju zajedničke odluke, veća koherentnost u vanjskoj i sigurnosnoj politici EU, i brže donošenje odluka u kriznim situacijama. Prijeteći mađarski veto je doista dugo bio uska cipela koja je bolno žuljala Evropu.

Šta u tom kontekstu Bosna i Hercegovina konkretno može očekivati u narednom periodu nakon demokratskog preokreta u Mađarskoj?

U svakom slučaju neko bolje vrijeme u međusobnim odnosima. I to da u Budimpešti shvate, zapravo reafirmiraju da je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine. 

Najbolje je to u svojoj čestitki Magyaru izrazio predsjedavajući Predsjedništva dr. Denis Bećirović. Čestitka je svakako klasično diplomatska u formi, ali politički vrlo precizno pozicionirana - uprava zbog nagovještaja dolaska novog vremena.

To je poruka da smo mi u Bosni i Hercegovini spremni da prihvatimo i da već očekujemo novi politički kurs u kontekstu realnog zaokreta Mađarske prema regionu i EU. Formulacija o novoj etapi odnosa koju dr. Bećirović spominje nije protokolarna slučajnost, nego signal očekivanja da se mijenja dosadašnja mađarska uloga na Zapadnom Balkanu. Suštinski, poruka je usmjerena na tri tačke: stabilnost, evropski okvir i predvidljivost. Uostalom, ovo posljednje - predvidljivost - traži se od svih balkanskih aktera u Briselu. 

Sarajevo sada sasvim jasno najavljuje kako buduća saradnja između naše dvije zemlje mora biti usklađena s politikama EU i da nema prostora za dosadašnje selektivne regionalne aranžmane koji su bili povezivani s Orbanovom politikom prema Dodiku i Vučiću, zaobilazeći prijestolnicu Bosne i Hercegovine. Bećirovićeva čestitka je doista visoko diplomatski intonirana, ali je i tiho uvjetovana na otvaranje naših odnosa pod novim/starim EU pravilima. 

Dakako, bilo bi dobro vidjeti Petera Magyara u zvaničnoj posjeti Sarajevu kada postane novi mađarski premijer.

BALANSIRANJE IZMEĐU RUSIJE I AMERIKE

Pravo je pitanje kako će Magyarova vlada, koja već u startu ima svoje zaslužene podržavaoce u evropskim institucijama u Briselu, naravno na temelju pozitivnih evropskih očekivanja od nje, balansirati između Moskve i Washingtona u svjetlu novih geopolitičkih izazova i ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku?

Rusi su se već oglasili izražavajući očekivanja o “nastavku pragmatizma” između dvije zemlje. Ali to ne predstavlja nikakvu obavezu za novu Magyarovu vladu. Jer, kako je to budući mađarski premijer rekao u svojstvu izbornog kandidata, Mađari više ne žele sjediti na "ruskoj strani evropskog stola", iz više strateških i naravno lukrativnih razloga vezanih za Evropsku uniju.

Mađarska može zadržati određeni nivo te upravo pragmatične saradnje, prije svega u energetici ili tehničkim pitanjima, ali politički kurs se generalno kreće u pravcu usklađivanja sa zajedničkim stavovima EU prema Moskvi. 

S kim će još nova Magyarova vlada prioritetno sarađivati? Kako će sarađivati s Trumpovom administracijom znajući da su oni otvoreno agitovali za Orbana?

Pored tradicionalnih zapadnoevropskih veza u trokutu između Berlina, Pariza i Brisela, novoj Mađarskoj je sada važno, kako smo to već vidjeli odmah nakon Magyarove maestralne izborne pobjede - kroz prve susrete sa evropskim liderima - i da obnovi hiljadugodišnje prijateljstvo sa novom Poljskom. Jer Poljska sigurno predstavlja ono što je svojevremeno bivši američki ministar odbrane iz Bushove ere, Donald Rumsfeld, vizionarski, uz zemlje Baltika i istočne Evrope - nazvao novom Evropom. Mađarska se mora odvojiti od ruskih utjecaja koji dolaze s juga, preko Srbije, o čemu je Magyar u toku kampanje govorio direktno prozivajući Beograd.

S druge strane, saradnja između nove vlasti u Mađarskoj i Trumpove administracije, i pored njihove podrške Orbanu i dalje je vrlo realna zbog mnogih zajedničkih strateških ciljeva sa Amerikancima. Izvjesno je međutim da će nešto od toga biti i drugačije nego u Orbanovo vrijeme.

Važno je podsjetiti da se odnosi između SAD i Mađarske, uostalom kao i drugih zemalja - ne zasnivaju samo na međusobnim simpatijama lidera, nego na dugoročnim interesima. Kad je Mađarska u pitanju tu su NATO, sigurnost, energija i stabilnost u Evropi.

Koliko bi Magyarova vlada zbog svega toga mogla biti kritična prema ovoj američkoj administraciji?

Orbanova bliskost sa Trumpom bila je političko-ideološka i lična veza, zasnovana na sličnom populističkom i suverenističkom pristupu.

Čak i ako nova vlast u Budimpešti, predvođena Magyarom, bude imala jasniji proevropski kurs i kritičniji stav prema Orbanovom naslijeđu, što će se sigurno desiti, vjerovatno i uz krivično gonjenje onih koji su se ogriješili od zakon prepoznati mađarski državni interesi ostaju. Moguće je da će biti kritički jače intonirani i prema predsjedniku Trumpu, poput drugih Evropljana. Ali, za očekivati je da saradnja sa Amerikancima ostane stabilna.

Drugim riječima: veze ostaju jake, ali se mijenja se samo politička hemija. Sve to u dijapazonu od ličnog savezništva kakvo je imao Orban ka institucionalnoj i interesnoj saradnji koja je, unatoč razlikama tipična za odnose SAD i većine evropskih država.