Nedavna izjava Pokreta Amal, kojom se odbacuju bilo kakvi direktni pregovori s Izraelom, opet je stavila ovu grupu u sam centar libanske političke scene. Ova deklaracija, usklađena sa stavovima Hezbollaha, učvršćuje dugogodišnju osovinu jedinstva unutar libanske šiitske političke sfere, posebno u jeku trenutnih izraelskih napada i pojačanih regionalnih tenzija.

Stoga je ovo pogodan trenutak da zastanemo i postavimo šire pitanje: šta je zapravo Pokret Amal i po čemu se razlikuje od Hezbollaha?

Zašto se sada ponovno vraćamo Amalu?

Najnovije odbijanje direktnih pregovora s Izraelom od Amala nije važno samo zbog same izjave, već i zbog onoga što ona politički signalizira unutar Libana. Budući da Hezbollah već oštro osuđuje direktne pregovore, stav Amala naglašava poznatu, ali značajnu stvarnost - u trenucima rata i vanjskog pritiska, dvije glavne šiitske snage u Libanu nastavljaju se zbližavati oko ključnih strateških pitanja.

Odakle potječe Amal?

Amal je nastao prije Hezbollaha. Njegovi korijeni leže u političkom i društvenom buđenju koje je predvodio imam Musa al-Sadr, libanski klerik rođen u Iranu, koji je transformirao šiitski politički život u Libanu tokom 1960-ih i 1970-ih godina.

Godine 1974. Al-Sadr je bio suosnivač "Pokreta obespravljenih", masovnog pokreta usmjerenog na borbu protiv hronične političke i ekonomske marginalizacije libanske šiitske zajednice. Amal se kasnije pojavio kao njegovo vojno i političko krilo, a naziv je služio i kao akronim za "Libanske odrede otpora" (Afwaj al-Muqawama al-Lubnaniyya).

Ovo porijeklo je važno. Amal nije nastao prvenstveno kao ideološki islamistički projekt, već više kao pokret za političku zastupljenost, dostojanstvo i inkluziju u državne institucije historijski zanemarene populacije. Njegov rani diskurs bio je podjednako društveni i nacionalni koliko i religijski. Čak i kada se naoružao tokom građanskog rata, njegovo težište ostalo je libansko i komunalno, a ne eksplicitno revolucionarno u iranskom smislu.

Ko ga je osnovao, a ko oblikovao?

Musa al-Sadr ostaje temeljna figura Amala. Njegov nestanak u Libiji 1978. godine pretvorio ga je u trajni moralni simbol za mnoge libanske šiite. Nakon tog prekida, Amal se razvijao pod novim rukovodstvom i na kraju došao pod kontrolu Nabiha Berrija, koji vodi pokret od 1980. godine, pretvorivši ga u jedan od ključnih stubova libanskog političkog poretka nakon građanskog rata.

Pod Berrijem, Amal se duboko inkorporirao u državu. To je jedna od najjasnijih razlika između Amala i Hezbolaha - Amal nije samo utjecajan u libanskim institucijama, nego je to pokret koji je najtješnje povezan s djelovanjem kroz te institucije. Berrijev dugogodišnji mandat na čelu parlamenta najjasniji je izraz te uloge.

Kako je nastao Hezbollah u odnosu na Amal?

Hezbollah se pojavio kasnije, nakon izraelske invazije na Liban 1982. godine. Mnogi njegovi rani kadrovi proizašli su iz istog šiitskog političkog buđenja koje je pokrenuo Musa al-Sadr, a neki su ranije bili upravo u redovima Amala.

Međutim, Hezbollah nije bio samo frakcija u uskom organizacijskom smislu. Bila je to drugačija politička formacija oblikovana Iranskom revolucijom, klerikalnim mrežama bliskim liniji ajatolaha Homeinija i idejom da oružani otpor Izraelu treba biti temeljni organizacijski princip novog šiitskog islamističkog pokreta.

Za razliku od Amala, Hezbollah je prihvatio Wilayat al-Faqih, doktrinu vezanu za iranski revolucionarni model. Ova ideološka razlika je ključna. Tradicija Amala je više libansko-etatistička, dublje ukorijenjena u konfesionalnoj i parlamentarnoj politici, a manje eksplicitno doktrinarna. Nasuprot tome, Hezbollah se razvio kao otvorenije islamistički pokret fokusiran na otpor, s jačom transnacionalnom ideološkom vezom s Iranom.

Jesu li Amal i Hezbollah oduvijek bili saveznici?

Ne. Njihov odnos je svojevremeno uključivao žestoko rivalstvo, posebno tokom 1980-ih. Takmičili su se za liderstvo unutar libanske šiitske zajednice, sukobljavali se oko političkog pravca i vodili nasilne bitke između 1985. i 1990. godine.

Ti sukobi nisu bili samo borba za moć. Oni su također odražavali istinsko neslaganje oko identiteta, ideologije i strategije - treba li šiitski politički projekt u Libanu biti prvenstveno etatistički i komunalni, ili islamistički i revolucionarni.

Međutim, s vremenom su ova dva pokreta uspostavila trajnu podjelu posla. Amal se čvršće usidrio u formalnoj državnoj politici i mrežama patronata, dok je Hezbollah učvrstio svoju ulogu vodeće oružane snage otpora i ključnog političkog aktera samog po sebi. To nije izbrisalo njihove razlike, ali je stvorilo stabilno partnerstvo.

Šta ih danas ujedinjuje?

Danas se na Amal i Hezbollah najbolje gleda kao na saveznike, ali ne kao na identične pokrete. Dijele šiitsku društvenu bazu, blisko sarađuju na važnim nacionalnim pitanjima i generalno su usklađeni u otporu izraelskoj agresiji i vanjskom pritisku na Liban.

U trenucima poput ovog, odbijanje Amala da uđe u direktne pregovore s Izraelom je važno jer pokazuje da taj savez ostaje čvrst. To je politički značajno ne samo za unutrašnju ravnotežu u Libanu, već i za širi tabor otpora.

Zašto je Amal i dalje bitan?

Zato što Amal nije samo "Hezbolahov partner". To je historijski pokret sam po sebi - stariji od Hezbollaha, ukorijenjen u temeljnoj mobilizaciji libanskih šiita i još uvijek ključan za način na koji je ta zajednica predstavljena u državi.

Da bismo razumjeli moderni Liban, moramo razumjeti oba pokreta i shvatiti da njihovo jedinstvo danas ne počiva na istovjetnosti, već na odnosu izgrađenom kroz zajedničku historiju, sukobe, prilagođavanje i, u konačnici, stratešku konvergenciju, prenosi Stav.ba pisanje palestinskog medija The Palestine Chronicle.