Ruska arktička obala duga je više od 15 tisuća milja, no njezin golemi dio nedostupan je javnosti. Riječ je o dijelu snažno militarizirane „zone granične sigurnosti“. Pristup je zabranjen bez posebne dozvole, započinje kolega Ivor Bennet, moskovski dopisnik SkyNewsa.

Naime, britanski SkyNews objavio je reportažu sa sjevera Rusije, iz regije koja ima posebno mjesto u ruskoj arktičkoj sigurnosnoj strategiji. Riječ je o području koje je, zbog vojne prisutnosti i strateške važnosti, godinama pod posebnim nadzorom.

Kako navodi, iznimku u militariziranoj zoni predstavlja malo selo Teriberka, na obali Barentsova mora, oko 100 milja istočno od Norveške. Do njega se može doći automobilom i otvoreno je za sve, što je prava rijetkost u Rusiji, napominje Bennet.

Dalje u svojoj reportaži ekipa SkyNewsa piše da, kada su ga posjetili krajem januara, bilo je tek oko pet sati dnevnog svjetla, tokom kojih je sunce stalno stajalo priljubljeno uz horizont.

- Temperature su padale ispod minus 25 stupnjeva, a vjetar je bio toliko leden da se činilo kao da mi lice bockaju sitne, nevidljive iglice – piše Bennet.

Restorani poslužuju dagnje, agencije nude razgled polarne svjetlosti

Unatoč surovoj klimi, mjesto je vrvjelo ljudima. Na plaži su se stvarali redovi turista, uglavnom Kineza, koji su čekali fotografiranje na golemoj drvenoj ljuljački. Bili su tu restorani koji su posluživali svježe dagnje i morske ježince, kao i brojne turističke agencije koje su nudile izlete za promatranje polarne svjetlosti.

Sve je djelovalo pomalo bizarno. Usamljeni turistički gradić uz obalu koja je, praktički u dužini cijelog jednog kontinenta, zabranjena za pristup.

Ispod tog odmorišnog ozračja ipak se osjeća napetost, nastavlja Bennet.

- Ima li ovdje stranaca? - viknuo je kapetan turističkog broda prije nego što je ekipa SkyNewsa krenula u obilazak zaljeva.

Bilo im je dopušteno doći, ali je njihova prisutnost svejedno morala biti prijavljena lokalnom ogranku FSB-a, ruske sigurnosne službe. To pokazuje koliko je riječ o osjetljivoj regiji, napominje Bennet.

Teriberka se nalazi na poluotoku Kola, na krajnjem sjeverozapadu Rusije. Ondje je smještena Sjeverna flota, kao i ono za što se smatra da je jedna od najvećih koncentracija nuklearnih kapaciteta na svijetu. Ukratko, riječ je o kamenu temeljcu ruske sigurnosti na Arktiku.

- Naravno, tu vojnu prisutnost ne možete vidjeti. Jedini trag nalazi se na karti: golemi dijelovi teritorija označeni su crvenom bojom i natpisom „zabranjen ulaz” – otkriva ekipa SkyNewsa.

‘Ne želimo pričati o politici‘

Cesta prema Teriberki presijeca jednu od tih crvenih zona. Kroz nju se može voziti, ali ne smijete izaći iz automobila i slobodno se kretati uokolo. A kao i u velikom dijelu okolice Teriberke, ni o geopolitici se ondje ne govori rado.

- O prirodi možemo razgovarati bez problema, ali ne želimo pričati o politici - odgovorio je jedan ruski turist kada su ga pitali o nedavnim napetostima oko Grenlanda.

- Došli smo se ovdje opustiti – nastavio je turist, no, kako piše Bennet, malo ko se može opustiti kada je riječ o Rusiji i Arktiku.

Naime, u posljednja dva desetljeća Rusija je ponovno otvorila i modernizirala više od 50 ugašenih vojnih postaja iz sovjetskog doba duž svoje zaleđene granice. Širi i svoju flotu ledolomaca, koja je već sada najveća i najnaprednija na svijetu, a prošlog je oktobra Moskva iz arhipelaga Novaja Zemlja probno lansirala krstareći projektil na nuklearni pogon.

U biti, navodi Bennet, Vladimir Putin već se okrunio za „kralja krajnjeg sjevera”. Sve to izaziva nervozu u NATO-u. Upravo zato Donald Trump tvrdi da Sjedinjenim Državama treba Grenland jer, kako kaže američki predsjednik, ako ga SAD ne uzme, uzet će ga Rusija ili Kina.

- Za Rusiju Grenland nije važan u kontekstu njene arktičke politike - kaže Pavel Devjatkin, viši suradnik instituta The Arctic Institute, odbacujući Trumpove tvrdnje.

Devjatkin je za SkyNews izjavio kako Rusija nema ulaganja na Grenlandu jer joj Grenland nije potreban za vlastitu sigurnost. No, kako je istaknuo Devjatkin, važno je imati na umu kako je Arktik cijela sjeverna granica Rusije.

Drugim riječima, Rusija ondje ima jako mnogo toga na kocki.

Otapanje leda uklanja barijeru između Rusije i Zapada

Klimatske promjene dodatno su povećale važnost te regije, piše Bennet. Otapanje leda uklanja prirodnu barijeru i rusku obalu čini sve izloženijom. Istodobno se otvara i golem gospodarski potencijal.

Novi plovni putovi, poput Sjevernog morskog puta, koji uz rusku arktičku obalu povezuje Evropu i Aziju, postaju sve isplativiji i održiviji. To pak čini dragocjene resurse dostupnijima. Gotovo tri četvrtine ukupnih potvrđenih ruskih zaliha prirodnog plina nalazi se na Arktiku.

Zato i ne čudi što Rusija tako odlučno štiti svoje interese na tom području, smatra Bennet te ističe kako je Moskva umanjivala svaku zabrinutost zbog Trumpova poteza s Grenlandom.

- To nije naš problem. Grenland nije prirodni dio Danske – poručio je ekipi SkyNewsa ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na konferenciji za novinare ranije ove godine.

No čini se kako je to više pokušaj poticanja transatlantskih napetosti nego bilo što drugo. Stručnjaci vjeruju kako mirna vanjština prikriva duboku nelagodu, s obzirom na to da bi se američki raketni sustavi odjednom mogli naći znatno bliže ruskom teritoriju.

- Bez obzira na to kako će završiti grenlandska kriza, američka vojna prisutnost na Arktiku će se proširiti, a Rusija će to morati uključiti u svoje vojno planiranje za Arktik - kaže Devjatkin, sugerirajući da bi to moglo potaknuti utrku u naoružanju na Arktiku.

Na ulicama Murmanska, najvećeg grada na svijetu sjeverno od Arktičkog kruga i udaljenog dva sata vožnje od Teriberke, nema ni naznake da stanovnici misle kako je Rusija odgovorna za porast napetosti.

Postoji samo jednoglasno uvjerenje da je njihova zemlja, poput snijega, bjelja od bjeline.

- Zašto bi nama trebao Grenland? Imamo tako veliku i lijepu zemlju - drži Aleksej.

- Mi nikome ne predstavljamo prijetnju. Zašto su toliko bijesni i zavidni Rusiji? Mi smo zapravo vrlo dobroćudan narod i ne treba nam ništa što pripada drugima – pita se Ljudmila.

No NATO na to ne gleda tako, osobito ne nakon pune invazije Kremlja na Ukrajinu.