Na istočnom ratištu Ukrajine, u Donjeckoj oblasti, ukrajinske snage pripremaju se za ono što bi mogla biti jedna od ključnih faza rata. Prema procjenama zapovjednika na terenu, Rusija planira veliku ljetnu ofanzivu s ciljem zauzimanja Slovjanska, jednog od najvažnijih gradova u odbrani Donbasa.

Kyiv Independent donosi reportažu s prve linije, gdje vojnici opisuju stanje na terenu. Sagovornici se, u skladu sa sigurnosnim pravilima ukrajinske vojske, navode samo imenom i nadimkom koji se koristi u komunikaciji na ratištu.

Zapovjednik izviđanja topništva 10. brdske jurišne brigade Dmitro, nadimka Lifecell, bez dramatiziranja iznosi procjenu situacije. “Rusi imaju zadatak započeti okupaciju Slovjanska tokom ljeta”, rekao je.

"Dron je stalno iznad nas"

Rečenica je izgovorena mirno i bez panike, ali u trenutku kada se na tom dijelu ratišta očekuje jedna od najtežih bitaka od početka rata. Na brdima istočno od Slovjanska, u sivo i maglovito proljetno jutro, Dmitro obilazi nove položaje svoje jedinice.

Tokom prethodne dvije noći topništvo je premješteno na nove lokacije, a oružje, često staro i više od pedeset godina, ukopano je u zemlju i prekriveno mrežama i granjem. U podrumima i zaklonima razasutima po tom području vojnici piju kafu i pokušavaju se odmoriti nakon neprospavanih noći provedenih u premještanju pod vatrom.

Topnik Semen Sega opisuje svakodnevicu na toj liniji. “Ovdje uvijek imaš osjećaj da se nešto može dogoditi. Kad smo tek došli, bilo je još podnošljivo. Ali ondje gdje smo bili prije, odakle smo otišli sinoć, bilo je stvarno loše. Nismo mogli ni na zahod sat vremena jer je dron stalno visio iznad nas”, kaže.

Ruski dronovi prodiru sve dublje

Od završetka bitke za Bahmut prije više od tri godine, 10. brigada drži ovaj sektor i štiti prilaz Slovjansku, najsjevernijem gradu ukrajinskog odbrambenog pojasa u Donbasu. Dugo je to područje bilo relativno stabilno unatoč stalnim pokušajima ruskog proboja.

Situacija se promijenila tokom zime, kada su ruske snage pojačale pritisak i brzo zauzele Siversk, prisilivši ukrajinske jedinice na povlačenje. Danas ruski FPV dronovi prvi put dosežu Slovjansk, a vojnici očekuju iznimno zahtjevno ljeto.

Dmitro ruske ciljeve uspoređuje s pokušajem zauzimanja Kijeva u tri dana na početku invazije 2022. godine. “Oni si postavljaju takve ciljeve. Naš je posao spriječiti ih da ih ostvare. I to radimo”, kaže.

Metoda napada se promijenila

Tokom više godina iscrpljujućeg rata, 10. brigada ostala je na istom području, za razliku od mnogih drugih jedinica koje su se rotirale duž ratišta. Boraveći godinama na istom terenu između Slovjanska i razorenog, okupiranog Bahmuta, vojnici su ga upoznali do najsitnijih detalja.

Mnogi kažu da se ovdje osjećaju kao kod kuće, više nego u zavičaju iz kojeg dolaze. To iskustvo omogućilo je i jasniji uvid u promjene ruskih taktika. Za razliku od razdoblja kada su borbe oko Bahmuta obilježavali masovni juriši Wagnerove grupe, danas su napadi drukčiji. Ruske snage sve češće koriste male grupe vojnika.

“Sada u napad ide jedan ili dvojica. Više nema onih masovnih napada kao kod Bahmuta, kada je izgledalo kao da ih dolazi na hiljade. Sada u napad ide desetak ljudi dnevno. Broj vojnika se smanjio”, kaže.

Vojnici odvlače pažnju od izviđanja

Naglasak je na infiltraciji. Male grupe pokušavaju zaobići ukrajinske položaje i probiti se u pozadinu, ponekad i do četiri kilometra. Iako takve grupe najčešće poginu, njihov učinak nije zanemariv. “Ti ljudi poginu, ali nam odvlače pažnju s izviđanja. Problem je što se fokusiramo na njih, pa nam ostaje manje kapaciteta za dublje izviđanje”, objašnjava.

Operater izviđačkog drona Andrij, nadimka Žuk, kaže da su se ruski vojnici u više navrata približili na svega nekoliko stotina metara prije nego što su ubijeni. “Njihova motivacija je samo da prežive još nekoliko sati. Ako ne krenu prema nama, ubit će ih njihovi”, kaže, pozivajući se na izjave zarobljenika.

Nedaleko odatle druga posada priprema drukčiji tip napada. Riječ je o dronu tipa Backfire, razvijenom za udare duboko u protivničkom teritoriju, čak i u nepovoljnim uvjetima.

"Gađamo sve što vidimo i možemo"

Letjelica se sastavlja na terenu, a zatim oprema bombom i lansira s kratkog katapulta. Za razliku od većine dronova, Backfire ispušta bombu poput klasičnih bombardera iz Drugog svjetskog rata, a zatim se vraća na mjesto odakle je krenuo.

Pilot Oles, nadimka Simon, kaže da ga koriste za različite ciljeve. “Gađamo sve što vidimo i što možemo dosegnuti. Mostove, topničke položaje, operatere dronova”, kaže.

Dodaje da cilj nije uvijek potpuno uništenje. “Možda ih ne uništimo u potpunosti, ali onesposobimo antenu ili nešto drugo. Meta ima puno, od skloništa do kamuflirane opreme”, kaže.

Ukrajini hronično nedostaje ljudi

Dron koristi sistem koji automatski izračunava trenutak ispuštanja bombe, uzimajući u obzir brzinu, vjetar i teren. Nakon misije vraća se i spušta padobranom, a posada kasnije analizira snimke.

Kako rat ulazi u petu godinu, a Ukrajina se suočava s hroničnim nedostatkom ljudstva, sve je važnije zaustaviti neprijatelja na što većoj udaljenosti uz minimalan rizik. Dronovi su, iako ne savršeni, trenutno ključni alat u borbi.

Na topničkim položajima, kako se jutarnja magla polako razilazi, stiže zapovijed za paljbu. Riječ je o probnim hicima, uobičajenom postupku nakon premještanja oružja, ali meta je stvarna: šumski pojas u kojem je uočeno rusko kretanje.

Haubice su izdržljive, ali sve ovisi o ljudima

Već nekoliko minuta nakon zapovijedi prostor je raščišćen, a velika zelena cijev samohodne haubice Akacija kalibra 152 milimetra podiže se u položaj. Na zapovijed “Pali” položaj na trenutak obasja snažan bljesak.

Dok projektil velikom brzinom prelijeće Donbas prema cilju, lišće i zemlja podignuti udarnim valom još neko vrijeme lebde u zraku. Posada bez zadržavanja priprema sljedeći projektil, u rutini koja se ponavlja stotinama, ako ne i hiljadama puta.

Ovo oružje ne ovisi o vremenskim uvjetima i može ostvariti razinu vatrene moći na udaljenosti koju je dronovima teško postići. No koliko god stare sovjetske haubice bile izdržljive, sposobnost Ukrajine da nastavi rat u konačnici ovisi o ljudima, o ukupnom broju vojnika, ali i o izdržljivosti svakog pojedinca.

‘Borim se jer ne želim predati Donbas’

Dok većina pripadnika 10. brigade ratuje daleko od mjesta iz kojih potječe, neki su na ratištu praktički u vlastitom kraju. Među njima je i 36-godišnji topnik Pavlo, nadimka Bahmut, rodom iz grada koji je njegova brigada nekoć branila.

Unatoč iscrpljenosti i činjenici da mu je rodni grad sravnjen sa zemljom, ideja o odricanju teritorija u zamjenu za brzi mir za njega nema smisla.

“Borim se jer ne želim to prepustiti, ne želim predati Donbas. Zato ne bježim i ostajem sa svojim ljudima, jer odustajanje nije opcija. Ako to učinimo, oni će samo nastaviti uzimati sve više”, rekao je Pavlo, prenosi Telegram.