Karina je trudna šest mjeseci, ali fetus u njezinoj maternici nije njezin.

Dvadesetdvogodišnjakinja iz istočne Ukrajine je surogat majka, trudna s embrijem iz jajne stanice i sperme kineskog para.

Sa 17 godina Karinin dom je uništen kada je njezin grad, Bahmut, postao jedno od najžešćih ratišta u ranoj fazi ruske invazije.

Kako se veći dio grada pretvorio u ruševine i pepeo, ona i njezin partner preselili su se u Kijev, ali su se teško snalazili u pronalaženju stalnog posla.

Kada je Karina jednog dana bila u trgovini, s jedva dovoljno novca da plati hljeb i pelene za svoju jednoipolgodišnju kćer, odlučila se okrenuti plaćenom surogatstvu.

Kaže da nikada ne bi postala surogat majka da nije bilo rata, koji je doveo do toga da milioni ljudi izgube posao i firme, do porasta inflacije i naglog pada ukrajinskog BDP-a.

„U početku me ideja da postanem surogat majka razljutila i razočarala, ali sada sam to jednostavno prihvatila“, kaže Karina Tarasenko koja sada živi na periferiji Kijeva u stanu koji joj je osigurala klinika za surogatstvo. Trudna je s djevojčicom.

Zarađivat će 12.500 funti (17.000 USD), što je otprilike dvostruko više od prosječne plaće u Ukrajini, iako će većinu novca dobiti nakon što rodi.

Karina je trebala primiti 15.500 funti (21.000 USD), ali kada je jedna od blizanki s kojima je bila trudna umrla, plaća joj je smanjena, kako je bilo navedeno u ugovoru.

Unatoč početnim sumnjama, Karina sada planira imati što više surogat djece koliko joj tijelo dopusti da uštedi za kupovinu  kuće.

Ali odluka bi uskoro mogla biti izvan njezinih ruku.

Prije rata, Ukrajina se široko spominjala kao drugo komercijalno središte surogatstva u svijetu, odmah iza Sjedinjenih Država.

Iako je sukob značajno utjecao na surogatstvo, ono se gotovo vratilo na predratnu razinu, rekli su stručnjaci za BBC World Service.

No, ukrajinski parlament sada razmatra zakon kojim bi se uveo stroži nadzor nad industrijom surogatstva i učinkovito zabranio pristup strancima, koji čine 95% budućih roditelja. Prijedlozi imaju široku podršku u ukrajinskom parlamentu.

Zakon ima za cilj strože regulirati industriju koja je optužena da reprodukciju pretvara u robu i iskorištava siromašne, ranjive žene. Zagovornici zakona također tvrde da Ukrajinke ne bi trebale rađati surogat djecu za strance u vrijeme kada je natalitet naglo pao zbog rata - iako je broj djece rođene surogatstvom mali udio u broju rođenih.

„Zbog rata raste broj očajnih žena, a klinike im nude ovu priliku jer zapadni parovi žele kupiti bebe jeftino“, kaže Maria Dmytrieva, aktivistica za ženska prava koja se protivi svakom surogatstvu iz etičkih razloga i tvrdi da predloženi zakon ne ide dovoljno daleko.

Vjeruje da bi praksa trebala biti u potpunosti zabranjena u Ukrajini.

Optužuje klinike za surogatstvo da otvoreno ciljaju siromašnije žene, ukazujući na oglašavanje na društvenim mrežama.

Jedan oglas generiran umjetnom inteligencijom u januaru ove godine, koji je objavila klinika za regrutiranje novih surogata, prikazuje ženu prisiljenu birati između kupovine drva za grijanje peći ili odjeće za svoju djecu, apelirajući na teškoće koje su mnogi Ukrajinci pretrpjeli tokom rata.

Još jedna reklamna kampanja iz 2021. godine, koju je pokrenula najveća ukrajinska klinika za surogatstvo, BioTexCom Centar za ljudsku reprodukciju, promovira „rasprodaju Crnog petka“ surogat beba.

Na pitanje BBC-a mogu li se ovi oglasi smatrati uvredljivima, BioTexCom ih je branio, rekavši da su učinkoviti u skretanju pažnje na surogatstvo.

Klinika je također kritizirana zbog načina na koji funkcionira. Tužiteljstvo je 2018. godine pokrenulo istragu protiv glavnog izvršnog direktora klinike, Alberta Tochilovskog, i još dvojice bivših članova osoblja, zbog sumnje na kaznena djela, uključujući trgovinu ljudima.

Navedeno je da je prethodna istraga od tada obustavljena kako bi se omogućila "međunarodna suradnja" i prikupljanje informacija iz inozemstva.

BioTexCom i Tochilovsky kažu da uvijek djeluju u skladu sa zakonom i "kategorički poriču optužbe".

Tužitelj nije dao detalje o optužbi za trgovinu ljudima, ali BioTexCom je za BBC rekao da se radi o neusklađenosti DNK između para roditelja i bebe. Klinika tvrdi da njihovo osoblje nije odgovorno i da "misle da se problem dogodio tokom prikupljanja sperme" koje se odvijalo u drugoj zemlji.

Kompanija tvrdi da pomaže ljudima da ostvare svoje snove o roditeljima, daje ženama priliku da legalno zarade novac te im pruža medicinsku brigu, smještaj i hranu.

Karina se isprva obratila BioTexComu kako bi bila surogat majka, ali je odlučila odustati od klinike, smatrajući da su se prema njoj hladno ponašali na prvim pregledima.

Ostavljena djeca

Postoje i slučajevi napuštanja beba nakon rođenja kada biološki roditelji promijene mišljenje.

U Ukrajini je budući roditelj zakonski odgovoran za bebu nakon rođenja i protuzakonito je da napusti dijete iz bilo kojeg razloga.

No, u praksi, provedba preko granica može biti izazovna.

Wei, koji sada ima pet godina, pretrpio je teško oštećenje mozga nakon što je prijevremeno rođen 2021. godine. Njegovo surogatstvo dogovoreno je putem BioTexComa.

Sada živi u državnom domu za djecu s invaliditetom u Kijevu.

Kada ga je BBC posjetio, Wei je jeo pire od banane s prijateljima u domu. Sjede zajedno za svaki obrok.

Wei ne može sjediti bez pomoći, držati glavu ili pravilno vidjeti te će mu trebati cjelodnevna njega do kraja života.

Nakon što su saznali za njegovo stanje, njegovi budući roditelji iz zemlje jugoistočne Azije odlučili su ga ne preuzeti. Učinkovito su nestali, a ponovljeni pokušaji vlasti i BioTexComa da ih kontaktiraju nisu uspjeli.

Weijeva surogat majka ga također nije htjela i prema ukrajinskom zakonu nije imala zakonske obaveze prema njemu.

Valerija Soručan iz ukrajinskog Ministarstva zdravstva, koja je među onima koji se zalažu za promjenu zakona, kaže da "mnogo" djece rođene surogat majčinstvom ostaje iza, iako vlada ne vodi tačne podatke o tome.

Ona se u principu ne protivi surogat majčinstvu, ali kritizira nedostatak regulacije u Ukrajini i podržava zabranu pristupa strancima.

Izvršni direktor BioTexComa, Tochilovsky, opisao je ono što se dogodilo kao "tragediju", rekavši da kada roditelji napuste dijete, "dijelom to smatramo svojom odgovornošću".

Kada su djeca napuštena, ne postoji zakonska obveza klinika da doprinesu troškovima njihovog držanja u državnim domovima, koji primaju mješavinu javnih i privatnih sredstava, a BioTexCom nije dao finansijski doprinos Weijevom domu.

Djeca s teškim invaliditetom poput Weijevog rijetko pronalaze posvojiteljsku porodicu. Petnaest porodica pregledalo je Weijev dosje, ali niko nije izrazio interes za njegovo posvojenje.

"Napravili su od nas porodicu"

Ipak, postoje oni koji tvrde da komercijalno surogatstvo može koristiti svim stranama.

Pet godina Himatraj i Rajvir Bajwa iz Londona bezuspješno su pokušavali osnovati porodicu, uključujući i dva kruga IVF-a, prije nego što su se odlučili za surogatstvo.

Rajvir (38) ima tešku endometriozu, što znatno otežava začeće. Također ima multiplu sklerozu.

Par se odlučio protiv Ujedinjenog Kraljevstva, gdje je dopušteno samo altruistično surogatstvo, što znači da majka ne dobiva finanscijsku nagradu, ali joj se mogu osigurati troškovi. U Ujedinjenom Kraljevstvu, aranžmani za surogatstvo su neformalniji i često se dogovaraju putem prijatelja, porodice ili neprofitnih organizacija koje spajaju buduće roditelje sa surogatima.

Prema britanskom zakonu, surogat je pravno odgovoran za dijete dok se ne donese roditeljska odluka, kojom se pravna odgovornost prenosi s njih na buduće roditelje.

Himatraj i Rajvir bili su zabrinuti zbog mogućnosti da nemaju neposredna zakonska prava nad bebom. Bilo je slučajeva da su altruistične surogat majke promijenile mišljenje o odricanju od beba, iako su ti slučajevi izuzetno rijetki.

Par je bio impresioniran načinom na koji je surogatstvo organizirano u Ukrajini, a cijena surogatstva u zemlji bila je još jedan faktor.

Prošle godine koristili su BioTexCom i platili oko 65.000 funti (87.770 USD) - daleko manje nego u Sjedinjenim Državama, gdje surogatstvo može premašiti 110.000 funti (150.000 USD). Par je imao dobro iskustvo s BioTexComom.

Korištenjem IVF-a stvorili su embrij u Londonu, koji je poslan u Kijev i pohranjen u kriogenim spremnicima klinike.

U junu prošle godine stigli su u Kijev na rođenje svoje bebe.

No zbog vremena koje je trebalo britanskim vlastima da ispune potrebnu papirologiju i izdaju sinu pasoš, proveli su prva tri mjeseca u Kijevu, u i izvan skloništa od bombi, dok je Rusija bombardirala grad.

"Bilo je strašno i nadrealno", kaže Rajvir.

Vratili su se u Englesku sa svojim sinom krajem augusta.

U junu će proslaviti njegov prvi rođendan.

Par se protivi ukrajinskom zakonu, tvrdeći da im je agencija za surogatstvo koju su angažirali donijela "radost i sreću".

"Dali su nam nešto što nikada nismo smatrali mogućim - učinili su nas porodicom", kaže 37-godišnji Himatraj.

Himatraj i njegova supruga željeli su upoznati svoju surogat majku, a kada su to učinili, donijeli su joj čokolade i cvijeće.

Rekli su da ne vjeruju da je bila iskorištena.

"Očito je to uvijek bio njihov izbor i to je za njih sredstvo. A ako je to nešto što će im pomoći, onda sam, na kraju dana, siguran da su svi zadovoljni krajnjim rezultatom."

„Niko nas ne prisiljava“

Karina također odbacuje ideju da je komercijalno surogatstvo eksploatatorsko.

„Niko nas ne prisiljava. Ovo je moje tijelo, moja odluka... Dobit ću svoju nagradu za to što im pružam sreću.“

Protivi se promjeni zakona, rekavši da bi to „potpuno uništilo“ njezine planove za kupnju kuće.

Gledajući u svoj trbuh, dodaje: „Znam da ovo nije moje dijete, ali volim je. Razgovaram s njom. Kad se ritne, kažem joj da je roditelji čekaju.

„Samo se nadam da će imati dobar život.“