Historijski revizionizam vezan uz ustaški pokret i njegovu ulogu u Drugom svjetskom ratu duboko se ukorijenio u suvremenu hrvatsku politiku i društvo. Zagrebački profesor Tihomir Cipek ocjenjuje da je u Hrvatskoj "historija počela gušiti sadašnjost" — a istraživanja pokazuju da mladi Hrvati sve manje znaju o zločinima koji su počinjeni u ime države koju revizionisti sve češće prikazuju kao izraz tisućljetnih nacionalnih težnji, piše BIRN.

Jedinica "Vitez Rafael Boban" Hrvatskih obrambenih snaga nosi zastave sa ustaškim sloganom "Za dom spremni" u Splitu u aprilu 2018. godine. Foto: BIRN/Sven Milekic.

NDH između zločina i "tisućljetnog sna"

Ustaški pokret upravljao je takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH), pod nacističkim i talijanskim okriljem, od 1941. do 1945. godine, ubijajući i progoneći Jevreje, Srbe, Rome i hrvatske ljevičare. Ipak, od devedesetih godina prošlog stoljeća i raspada socijalističke Jugoslavije, ti su zločini unutar Hrvatske sve češće interpretirani kao tek jedna kratka epizoda u daleko dužoj borbi za formiranje neovisne hrvatske države.

Franjo Tuđman, prvi demokratski izabrani predsjednik Hrvatske, taj je projekt nazivao "tisućljetnim snom o neovisnoj državi" — čak i po cijenu toga što ga je vodio fašistički režim, navode neki hrvatski nacionalisti. "Kultura sjećanja trebala bi pronaći odgovarajuću ravnotežu u odnosu prema prošlosti. U Hrvatskoj to nije slučaj", kazao je Cipek, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. "Borba za monopol nad interpretacijom prošlosti jedna je od središnjih bitaka hrvatske politike", rekao je za BIRN.

Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman pregledava počasnu gardu na aerodromu Pleso, novembar 1995. Foto: EPA PHOTO/ROBERT RAJTIC.

Prema riječima Cipekova kolege, profesora Steve Đuraškivića, Tuđmanove ideje i danas oblikuju prevladavajući nacionalni narativ — više od četvrt stoljeća nakon njegove smrti. Kao historičar, Tuđman je cjelokupnu povijest Hrvatske predstavljao kao "tisućljetnu borbu hrvatskog naroda za vlastitu državu, interpretirajući jugoslavenski period kao doba najvećeg poricanja hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta". "Time nije negirao kriminalni i fašistički karakter NDH, ali ju je interpretirao i kao izraz hrvatske borbe za neovisnost. Tako je NDH u hrvatskoj javnoj sferi stekla dvostruke konotacije: i kao kriminalna tvorevina i kao izraz državnosti", rekao je Đuraškević za BIRN.

Krvavi raspad Jugoslavije, uključujući Hrvatski domovinski rat od 1991. do 1995. godine, donio je "oživljavanje" u eksploataciji događaja iz Drugog svjetskog rata, kazala je Senna Šimek, historičarka i doktorandica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Martina Glumac iz Inicijative mladih za ljudska prava u Hrvatskoj dodala je da su za vrijeme rata i neposredno nakon njega "historijske naracije o NDH, partizanima i ratnim zločinima reinterpretirane kako bi odgovarale novim obrascima nacionalnog identiteta".

Pozicioniranje NDH i ustaškog režima kao pozitivnog nasljeđa hrvatske prošlosti uspostavila je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), koja je od 1990. godine najjača politička snaga u zemlji, a osnovao ju je upravo Tuđman. HDZ trenutno vodi hrvatsku vladu, na vlast se vrativši 2015. godine.

Proslave 25. godišnjice pobjedničke hrvatske Operacije Oluja u tvrđavi Knin, august 2020. Foto: EPA/MIROSLAV LELAS.

Ustaški pozdravi i simboli postali dijelom svakodnevice

Već devedesetih godina Hrvatska je svjedočila oživljavanju ustaških simbola, povika i insignija. Ustaški pozdrav "Za dom spremni" bio je zvanični pozdrav ustaškog pokreta i NDH. Njegova upotreba godinama je predmet žustrih javnih rasprava. Tokom Domovinskog rata koristile su ga paravojne Hrvatske obrambene snage (HOS), koje su neke od svojih jedinica nazivale po ozloglašenim ustaškim zapovjednicima. Unatoč tome, HOS je 1992. godine integriran u Hrvatsku vojsku.

Za razliku od Njemačke, koja je zabranila upotrebu nacističkih simbola, Hrvatska nema zakon koji posebno zabranjuje korištenje pozdrava "Za dom spremni". Država ipak posjeduje dovoljno pravnih mehanizama za sankcioniranje javne upotrebe tog pozdrava, a sudovi su ga u prošlosti i kažnjavali.

U odgovoru na relativizaciju antifašizma i pokušaje rehabilitacije ratnog klerofašističkog režima, 2005. godine Hrvatski sabor usvojio je Deklaraciju o antifašizmu, kojom se potvrđuju hrvatska antifašistička ishodišta i demokratske vrijednosti. Unatoč tome, upotreba takvih pozdrava i simbola ostaje uglavnom tolerirana i normalizirana u odsutnosti javne osude NDH-ovskog perioda.

Istraživanje koje je 2021. godine proveo Institut za društvena istraživanja obuhvatilo je 67 razreda iz 59 hrvatskih srednjih škola. Svaki drugi ispitanik smatrao je Hrvate najvećim žrtvama ratova devedesetih, dok je tek nešto manje od trećine učenika NDH smatralo fašističkom tvorbom. U anketi više od 500 mladih u dobi od 18 do 30 godina, provedenoj 2022. i objavljenoj 2024. godine, čak 64% ispitanika reklo je da pozdrav "Za dom spremni" ne bi trebao biti sankcioniran.

Jasenovac i Blajburg — dvije komemoracije, dvije Hrvatske

Dvije primarne komemoracije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj ostaju Jasenovac i Blajburg. Jasenovac je bio ozloglašeni ustaški logor za istrebljenje, u kojemu je, prema procjenama Američkog memorijalnog muzeja Holokausta, brutalno ubijeno između 77.000 i 104.000 Srba, Jevreja, Roma i hrvatskih protivnika ustaškog režima. Blajburg komemorira masovna ubojstva od strane partizana, uglavnom ustaša i njima naklonjenih civila. U Hrvatskoj i među hrvatskim iseljenicima poznata je kao "blajburška tragedija", prema graničnom gradu u Austriji gdje su britanske snage predale vojnike i civile u bijegu partizanima.

Vjekoslav Maks Luburić, arhitekt ustaškog sustava koncentracijskih logora, vodio je povlačenje snaga NDH prema austrijskoj granici početkom maja 1945. godine. Luburić se potom vratio na hrvatsko tlo radi vođenja gerilskog otpora, a later se nastanio u Francovoj fašističkoj Španjolskoj.

Od 1990. godine, oni koji su poginuli — mnogi od njih ustaški borci — u Hrvatskoj se nazivaju "nevinim žrtvama Križnog puta". Profesor Vjeran Pavlaković s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci kazao je da je blajburška naracija devedesetih uvezena iz hrvatske dijaspore, koja je poslijeratna ubojstva karakterizirala kao genocid nad Hrvatima, a ne kao dio osvete i političke represije koja se odvijala diljem poslijeratne Europe.

Cipek je kazao da ta komemoracija u svojoj simbolici i govorima ne samo što obilježava žrtve, već predstavlja i pokušaj "rehabilitacije ustaške NDH — fašističkog savezničkog režima s rasnim zakonima, u kojemu je počinjen genocid nad Jevrejima i Srbima." Prema Cipeku, austrijski zvaničnici počeli su skupu na Blajburškom polju gledati kao na čin historijskog revizionizma koji veliča fašizam. 2020. godine austrijski parlament usvojio je neobavezujuću rezoluciju kojom se poziva na zabranu komemoracija ustaškog režima i blajburških ubojstava na austrijskom tlu, nakon čega se skup počeo održavati u Zagrebu i drugim dijelovima Hrvatske.

I godišnja komemoracija u Jasenovcu doživjela je promjenu. Dok su je nekada proeuropski političari koristili za afirmaciju antifašističke tradicije hrvatskih partizana, od HDZ-ova povratka na vlast 2015. godine "komemoracija više ne uključuje političke govore". "Posljednjih godina desničarski revizionisti nastoje poreći da je koncentracijski logor ubio desetke tisuća ljudi, tvrdeći da je sve to komunistička laž i da je Jasenovac zapravo bio samo radni logor s minimalnim brojem žrtava", rekao je Pavlaković.

Historijski revizionizam u Hrvatskoj kritizirala su i tijela za zaštitu ljudskih prava. U izvještaju iz 2024. godine, Odbor za ljudska prava UN-a (Ujedinjenih naroda) izrazio je zabrinutost zbog rasprostranjenosti govora mržnje i historijskog revizionizma u vezi s ratnim zločinima, uključujući od strane političara i visokih zvaničnika. Hrvatska pravobraniteljica također je upozorila da pokušaji umanjivanja ustaških zločina iz Drugog svjetskog rata narušavaju temeljne ustavne vrijednosti.

Historičar Hrvoje Klasić karakterizirao je Hrvate kao narod koji nije podijeljen pogledima na budućnost, gospodarstvo ili zdravstvo — već pogledima na prošlost. Kako je George Orwell napisao u romanu 1984: "Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost."

U istraživanju mladih koje je provela Inicijativa mladih za ljudska prava, 51% ispitanika reklo je da "gotovo ništa ne zna" o ratnim zločinima koje je hrvatska strana počinila nad Srbima — što odražava prevladavajući zvanični narativ koji marginalizira zločine počinjene nad "Drugima". Kako je zaključio Cipek: "Kultura sjećanja koja je nekad razlikovala dobro od zla već je srušena."