Samo nekoliko sedmica prije tragične smrti, ikona Hollywooda Marilyn Monroe dala je svoj posljednji, duboko intimni intervju u kojem je ogolila dušu. Zapis koji u cijelosti izlazi uoči njenog stotog rođendana, 1. juna, otkriva ženu iza mita koja se cijeli život borila sa etiketom seks-simbola i tražila obično ljudsko prihvatanje.

Kompletan razgovor, koji je u ljeto 1962. godine vodio urednik časopisa Life, Richard Meryman, sada je prvi put objavljen u novoj knjizi posvećenoj posljednjem intervjuu slavne glumice. Tekst je originalno objavljen samo dva dana prije nego što je 36-godišnja zvijezda pronađena mrtva, a njena tadašnja razmišljanja o slavi, muškarcima, porodici i Hollywoodu pokazuju koliko je stvarna Norma Jeane bila drugačija od uloge koju je igrala za javnost.

"- Znate, većina ljudi me zapravo ne poznaje - rekla je Marilyn Merymanu."

Foto: Profimedia

Mrzim da budem stvar

Najveća svjetska filmska boginja pristala je na seriju intervjua o slavi, ali na kraju su razgovarali o mnogo čemu drugom. Željela je da je vide onakvom kakva je zaista bila: "U tome i jeste problem, seks-simbol postaje stvar. A ja jednostavno mrzim da budem stvar."

"- Marilyn Monroe je bila njen izum. To joj je donijelo uspjeh, ali u stvarnom životu ona je bila Norma Jeane - kaže 88-godišnji James Haspiel, jedan od njenih rijetkih živih prijatelja."

Monro, rođena kao Norma Jeane Baker, djetinjstvo je provela po sirotištima i starateljskim porodicama, a sa samo pet godina je odlučila da postane glumica skrivajući se u kinu. O slavi je sa Merymanom razgovarala vrlo trezveno, upoređujući je sa kavijarom.

"- Dobro je imati kavijar, ali ne svaki prokleti dan - izjavila je tada."

Njenja borba sa velikim studijima bila je stalna, što najbolje ilustruje anegdota sa snimanja hita "Gentlemen Prefer Blondes". Dok je njena koleginica Jane Russell dobila 200 hiljada dolara, Monroe je bila plaćena svega 500 dolara sedmično i morala je da se bori čak i za sopstvenu garderobu, stalno podsjećajući šefove da je upravo ona "plavuša" iz naslova.

Nikada nije snimila erotsku scenu

Etiketu seks-simbola prihvatila je pomalo rezignirano, ističući kako je to ipak bolje od nekih drugih simbola, ali je naglasila da nikada nije svjesno glumila iz seksualne perspektive, niti snimila pravu erotsku scenu.

Foto: Profimedia

"- Ako već moram da budem simbol nečega, radije bih da to bude seks nego neke druge stvari za koje imaju simbole. Mislim da je seksualnost privlačna samo kada je prirodna i spontana. Nikada nisam svjesno glumila iz seksualne perspektive. Kao prvo, nikada nisam snimila erotsku scenu. Uvijek sam to željela da isprobam da vidim mogu li to da izvedem. Svi smo rođeni kao seksualna bića, hvala Bogu. Šteta je što toliko ljudi prezire i guši taj prirodni dar. Jer iz njega proizlazi umjetnost, ona prava umjetnost - otkrila je glumica."

Pozvana da "uljepšala sto"

Iako je često bila pozivana na holivudske zabave samo kako bi "uljepšala sto", Monroe je priznala da je taj svijet ne zanima i da se zapravo plaši gužve. Najboljim prijateljima smatrala je svoje posinke, Bobby Miller i Joe DiMaggio, naglašavajući kako joj je uloga supruge i majke bila izuzetno važna.

"- Ponekad mislim da je sve što sam ikada željela da budem je sretno udata žena sa divnom porodicom - priznala je, dodavši kako je posinku Bobbyju strogo zabranila da čita laži iz medija i poručila mu da nju direktno pita sve što ga zanima."

Legendarni nastup za Kennedyja

Osvrnula se i na svoj kultni nastup za predsjednika John F. Kennedy u Madison Square Gardenu. Zanimljivo je da je na prijemu nakon nastupa prvo ponosno predstavila svog bivšeg svekra, imigranta Isidore Miller, oca književnika Arthur Miller, smatrajući da će to njemu biti najveći trenutak u životu o kojem će moći da priča unucima.

"- Dvoranom je zavladala nekakva tišina. Mislila sam da ne ću moći da pustim ni glasa. Kad sam stala pred mikrofon, samo sam udahnula i odjednom pomislila: 'Idemo! Otpjevaću ovu pjesmu makar mi to bilo zadnje u životu. I to ne samo za predsjednika, nego za sve ljude.' Nakon toga imali su nekakav prijem. Ranije sam upoznala državnog tužioca (Robert F. Kennedy), pa je bilo lijepo vidjeti nasmijano, prijateljsko lice. Ali bila sam sa svojim bivšim svekrom. Došao je ovdje kao imigrant i mislila sam da će mu to biti najveća stvar u životu, da će to biti nešto o čemu će moći da priča svojim unucima. Zato, umjesto da kažem: 'Kako ste, gospodine predsjedniče?', rekla sam: 'Ovo je moj bivši svekar, Isidore Miller'."

Tužna stvarnost

Kada bi u medijima čitala da je depresivna i da se krije, njen odgovor bi bio jednostavan – uzela bi malo više vremena za šminku, stavila više šljokica i namjerno kasnila iz čistog inata. Ali stvarna slika njene svakodnevice bila je mnogo tužnija.

Meryman ju je posjetio dva dana nakon intervjua kako bi zajedno prošli kroz tekst. Dočekala ga je u ogrtaču, sa razmazanom maskarom od prethodne noći. Kada ju je na odlasku upitao jesu li je prijatelji nazvali i pružili joj podršku nakon što je nedavno dobila otkaz u studiju Fox, uslijedila je teška tišina.

Gledajući ga širom otvorenim, tužnim očima, samo je tiho i sjetno odgovorila: "Ne". Dva dana nakon izlaska tog teksta, njena životna priča se zauvijek završila.