Tri iskustva bliska smrti navela su pojedine ljekare da razmotre mogućnost da duša zaista postoji.

Mnogi ljudi prijavili su iskustva bliska smrti, ali u nekim slučajevima preživjeli su, prema vlastitim tvrdnjama, iz tih stanja donijeli nešto mnogo uznemirujuće od samih sjećanja. Neki od njih govorili su da su vidjeli i čuli stvari koje, dok su bili klinički mrtvi, nisu mogli vidjeti ni čuti, uključujući razgovore u operacionim salama i predmete koji su se nalazili daleko od njihovih bolničkih kreveta.

Neki od najpoznatijih slučajeva odnosili su se na pacijente čiji mozgovi navodno u trenutku tih iskustava nisu pokazivali nikakvu ili gotovo nikakvu mjerljivu aktivnost. Jedna žena precizno je opisala iznošenu tenisku patiku koja je stajala na udaljenoj bolničkoj prozorskoj dasci dok su se ljekari borili da je vrate u život nakon srčanog udara.

Drugi pacijent šokirao je hirurge kada je opisao neobične pokrete rukama koje je ljekar pravio tokom operacije na otvorenom srcu, iako je bio pod anestezijom, a oči su mu bile zalijepljene. Možda i najsporniji slučaj uključivao je ženu čija je tjelesna temperatura tokom rijetkog zahvata spuštena na oko 10 stepeni Celzijusa, pri čemu su medicinski monitori, prema navodima, pokazivali da nema uočljive moždane aktivnosti.

Istraživači decenijama pokušavaju objasniti ovaj fenomen, a neki tvrde da su takve vizije rezultat halucinacija, traume ili ostataka svijesti koji traju tokom hitnih medicinskih stanja. Ipak, nekoliko iskustava bliskih smrti i dalje zbunjuje stručnjake jer su pacijenti kasnije iznosili precizne detalje koje, prema svemu sudeći, nisu mogli vidjeti.

Naučnici su posljednjih godina sve više proučavali ovaj fenomen, a jedno istraživanje procijenilo je da do 17 posto ljudi koji se nađu nadomak smrti doživi neki oblik takvog iskustva. Istraživanja su također ukazala na to da pojačana svjesnost tokom tih epizoda možda nije rijetka pojava.

Studija iz 2014. godine pokazala je da je 74,4 posto ispitanika navelo da su se tokom iskustva bliskog smrti osjećali svjesnije nego u uobičajenom stanju svijesti. Istraživanje provedeno uz Near Death Experience Research Foundation (NDERF) pokazalo je da su se mnoge takve epizode dogodile nakon srčanog zastoja, kada prethodne studije sugerišu da bi moždana aktivnost trebala biti minimalna ili potpuno odsutna.

Iako skeptici tvrde da se takvi događaji mogu objasniti halucinacijama, iskrivljenim sjećanjem ili zaostalom sviješću tokom traume, pojedini slučajevi i dalje zbunjuju i naučnike i medicinske stručnjake.

Patika na prozorskoj dasci

U slučaju iz 1977. godine, jedna žena primljena je u Harborview Medical Center u Sijetlu nakon što je doživjela srčani udar. Pacijenticu, Mariju, liječila je bolnička radnica Kimberly Clark Sharp.

Sharp je kasnije napisala da je Marija "posmatrala niz prizora tokom reanimacije", uključujući ono što je opisala kao iskustvo izlaska iz vlastitog tijela. Prema Sharpinom svjedočenju, objavljenom u časopisu Journal of Near-Death Studies, Marija je u tom trenutku bila bez znakova života na operacionom stolu.

Marija je tvrdila da je, dok su ljekari pokušavali da je ožive, napustila svoje tijelo i plutala izvan bolničke zgrade. Sharp je ispričala da joj je pacijentica rekla kako se na prozorskoj dasci s druge strane bolnice nalazi tamnoplava teniska patika za lijevu nogu.

Marija je detaljno opisala patiku, uključujući i to da je prednji dio bio istrošen. Kada je Sharp provjerila to mjesto, pronašla je patiku upravo tamo gdje je Marija rekla da će biti.

Sharp je kasnije navela: "Jedini način da je mogla imati takvu perspektivu bio bi da je lebdjela neposredno izvan zgrade." Skeptici su kasnije rekonstruisali prizor i ustvrdili da je patika možda ipak mogla biti vidljiva sa zemlje.

Ipak, ovaj slučaj i dalje se smatra jednim od najčešće spominjanih iskustava bliskih smrti ikada zabilježenih.

Hirurg koji "maše"

Još jedan poznat slučaj odnosio se na pacijenta koji se prisjetio bizarnog detalja koji, naizgled, nije mogao vidjeti. Vozač kamiona Al Sullivan podvrgnut je 1988. godine operaciji ugradnje bajpasa, kada je doživio ono što je opisao kao izlazak iz vlastitog tijela tokom zahvata.

Sullivan je bio pod anestezijom, a oči su mu bile zalijepljene. Ipak, kasnije je opisao neobičan detalj koji je zapanjio njegove ljekare: tvrdio je da je njegov hirurg mahao rukama poput kokoši.

Mnogi ljudi su prijavili iskustva blizu smrti, ali u nekim slučajevima preživjeli su se činilo da su donijeli nešto daleko uznemirujuće od uspomena.

Sullivan je zapisao: "Počeo sam svoje putovanje prema gore... Na moje iznenađenje, dolje lijevo sam ugledao, od svega mogućeg, sebe." Dodao je: "Ležao sam na stolu prekriven svijetloplavim plahtama, a grudni koš bio mi je otvoren. U toj šupljini mogao sam vidjeti svoje srce na nečemu što je ličilo na mali stakleni sto."

Napisao je i sljedeće: "Mogao sam vidjeti svog hirurga, koji mi je maloprije objasnio šta će raditi tokom operacije. Djelovao je pomalo zbunjeno. Pomislio sam da maše rukama kao da pokušava poletjeti."

Kada je Sullivan kasnije opisao pokrete hirurga, kardiolog Dr Hiroyoshi Takata navodno je ostao zatečen. Takata je objasnio da je tokom operacije često držao ruke pod pazuhom kako bi ostale sterilne, dok je laktovima pokazivao određene smjerove ili upute.

Medicinsko osoblje navelo je da je upravo taj neobični detalj djelovao kao potvrda Sullivanove tvrdnje da je nekako posmatrao operaciju tokom iskustva izvan tijela. Skeptici, međutim, smatraju da je moguće da je pokrete primijetio prije nego što je anestezija u potpunosti djelovala, ali ova priča i dalje spada među najspornije slučajeve iskustava bliskih smrti.

Slučaj potpune obustave

Godine 1991., žena iz Atlante Pam Reynolds počela je osjećati simptome poput vrtoglavice i gubitka govora. Ljekari u Barrow Neurological Institute u Feniksu, u saveznoj državi Arizona, procijenili su da joj je potreban rijedak i izuzetno rizičan zahvat radi uklanjanja aneurizme na mozgu.

Tokom rijetke operacije mozga 1991. godine, tokom koje je njena tjelesna temperatura snižena na 50 stepeni Fahrenheita, a medicinski monitori navodno nisu pokazivali nikakvu detektabilnu moždanu aktivnost, Pam Reynolds se kasnije prisjetila određenih razgovora i detalja operacije koje navodno nije mogla percipirati.

Tokom operacije Reynolds je doživjela ono što je kasnije postalo jedno od najpoznatijih iskustava bliskih smrti u medicinskoj historiji. Njen slučaj izazvao je svjetsku pažnju jer se tvrdilo da se sve dogodilo u trenutku kada nije imala mjerljivu moždanu aktivnost.

Ljekari su izveli takozvanu operaciju potpune obustave, tokom koje su joj tjelesnu temperaturu spustili na oko 10 stepeni Celzijusa, zaustavili rad srca i ispustili krv iz glave. Medicinski monitori su, prema navodima, pokazivali ravnu liniju na EEG-u, bez uočljive moždane aktivnosti.

Uprkos tome, Reynolds se kasnije prisjetila detalja iz operacione sale, uključujući razgovore među hirurzima. Također je precizno opisala hiruršku pilu korištenu tokom zahvata i druge pojedinosti za koje zagovornici ove teorije tvrde da ih nije mogla znati.

Medicinska oprema, uključujući slušalice koje su emitovale zvukove kliktanja radi praćenja moždane aktivnosti, ukazivala je na to da nije trebala biti sposobna čuti razgovore. Priča Pam Reynolds kasnije je postala tema dokumentarnog filma The Day I Died i i dalje se navodi u raspravama o svijesti i mogućnosti zagrobnog života.

Skeptici, s druge strane, smatraju da su razgovori koje je Reynolds opisala možda vođeni prije nego što je moždana aktivnost potpuno prestala, dok je još bila djelimično svjesna pod anestezijom.

Izvor: Daily Mail