Trosatna agonija u BMW-u, bure zaliveno sporosušećim betonom i pad vrha beogradske policije — rasvijetljena pozadina jedne od najmračnijih likvidacija u modernoj srbijanskoj historiji.

Srbija se suočava s jednim od najvećih političko-policijskih skandala u modernoj historiji, nakon što je rasvijetljena pozadina filmskog ubistva Aleksandra Nešovića zvanog Baja (52). Ono što je u početku izgledalo kao misteriozni nestanak pretvorilo se u stravičnu priču o brutalnoj likvidaciji, pokušaju zataškavanja i direktnoj umiješanosti vrha beogradske policije.

Od beogradskog asfalta do krvavog spora oko zemljišta

Aleksandar Nešović Baja bio je poznat organima reda kao nekadašnji istaknuti član zloglasne „Kekine grupe" iz Novog Beograda — kriminalne organizacije iz devedesetih godina koja se smatra pretečom današnjih velikih klanova. Nešović se posljednjih godina navodno povukao iz klasičnog uličnog kriminala i ušao u legalne poslovne tokove, prvenstveno u građevinarstvo i investicije u nekretnine. Prema dostupnim podacima s dešifrirane Sky aplikacije, njegovo ime se nije nalazilo na spisku za odstrel suprotstavljenih klanova.

Motiv za njegovo ubistvo nije bio rat oko narkotika, već sukob oko izuzetno vrijednog građevinskog zemljišta. S druge strane spora našao se Saša Vuković zvani Boske, bivši policajac, koji je sada glavni osumnjičeni za povlačenje obarača.

Smrtonosna zamka i „kobna rečenica" u Restoranu 27

Sastanak pomirenja zakazan je za 12. maj oko 23 sata u restoranu „27" na Senjaku. Sumnja se da je žrtvu na sastanak namamio osobno tadašnji načelnik beogradske policije Veselin Milić, insistirajući da Nešović dođe bez svog osiguranja.

Nešović je stigao u svom blindiranom BMW-u X7. Primijetivši vozila Vukovićeve ekipe, posumnjao je u zamku i u prvom trenutku se odlučio okrenuti, te je porukom obavijestio prijatelja da se sklanja. Nakon direktnog telefonskog poziva Saše Vukovića, Nešović se ipak vratio i ušao u lokal — što se pokazalo kao fatalna greška.

Sjeo je za sto s Milićem, Vukovićem i osumnjičenim Mariom S. Kap koja je prelila čašu bila je Nešovićeva rečenica kada je ugledao Vukovića: „Što mi niste rekli da je ova p*** ovdje?!"

U međuvremenu, Vukovićeva supruga Danka V. neprimjetno je u restoran unijela pištolj, predala ga Mariju S., a on Vukoviću. Vuković je tada ispalio više hitaca u Nešovića, pogodivši ga u trbuh.

Trosatna agonija i vožnja kod veterinara

Ono što ovaj zločin čini posebno jezivim jest činjenica da Nešović nije preminuo na mjestu. Krvario je i bio živ još najmanje tri sata nakon pucnjave.

Umjesto da pozovu Hitnu pomoć, napadači su ga u panici odvezli do „veterinara od povjerenja", izbjegavajući bolnice zbog straha od prijave policiji. Veterinar im je sugerirao da ga hitno voze u klinički centar jer su u pitanju bile minute, ali oni to nisu učinili. Nešović je iskrvario do smrti u vozilu oko 2.30 sati ujutro.

U međuvremenu, u restoranu se odvijalo panično čišćenje. Vlasnik lokala i konobar učestvovali su u prikrivanju zločina. Odbačene su čahure kalibra 9 mm, telefon žrtve bačen je u kontejner preko puta lokala, a tragovi krvi prani su sonom kiselinom.

Bure zaliveno betonom i ključni dokaz — donje rublje

Ubice su tijelo prevezle koristeći džip Hyundai koji je kasnije pronađen u mjestu Putinci. U njemu su forenzičari pronašli boce sone kiseline, hirurške rukavice i haubu s tragovima krvi. Napadači su pokušali zavarati policiju lažnim dojavama da je tijelo bačeno u rijeku Savu kod Šapca.

Opsežnom potragom u kojoj je učestvovala i vojska, tijelo je konačno otkopano u mjestu Jarkovci kod Inđije. Scenarij prikrivanja tijela bio je stravičan: napadači su tijelo pokušali spaliti, a kada to nije u potpunosti uspjelo, sklupčali su ga, ugurali u prerezano bure i zalili posebno napravljenim sporosušećim betonom — kako bi spriječili policijske pse da nanjuše leš.

Iako su čekani rezultati DNK analize, prvi ključni dokaz za identifikaciju dala je Nešovićeva supruga. Ona je istražiteljima otkrila da je Nešović kobnog dana nosio donje rublje poznatog brenda. Forenzičari su u buretu pronašli bokserice upravo tog brenda — što je predsjednika Aleksandra Vučića navelo da izjavi kako „99 posto mogu potvrditi da se radi o Nešoviću na osnovu odjeće".

Osumnjičeni su, potpomognuti Dejanom S., bježali prema Staroj Pazovi gdje su na kraju uhapšeni s lažnim pasošima i 10.000 eura u gotovini.

Pad načelnika i umiješanost države

Istraga je dovela do hapšenja 10 osoba, od kojih se njih devet brani šutnjom. Najveći šok uslijedio je hapšenjem Veselina Milića, tadašnjeg načelnika Policijske uprave Beograd, koji se sumnjiči da je svemu prisustvovao, zataškao zločin i pomagao ubicama u bijegu. Iza rešetaka našla su se i tri policijska službenika iz njegove pratnje — Boban M., Savo S. i Petko P.

Događaj je izazvao ogorčenje stručne javnosti. Advokat i bivši zamjenik ministra policije Božo Prelević izjavio je da je ovo dokaz „metastaze režima koji ne može funkcionirati bez kriminala". Politolog Dejan Bursać dodaje da se ne radi o običnoj korupciji, već o „udarnoj sprezi institucija sile koje se održavaju golom silom".

Zbog ovog nezapamćenog skandala pokrenuta je i opsežna finansijska istraga protiv osumnjičenih, dok država najavljuje izmjene zakona o strogim kontrolama kontakata policajaca i kriminalaca.