Predugo je sigurnost ovog područja neproporcionalno počivala na američkoj vojnoj moći, dok su mnogi naši saveznici i partneri dopustili da im odbrambene sposobnosti atrofiraju, rekao je američki ministar rata Pete Hegseth u Singapuru na godišnjem odbrambenom forumu Shangri-La.

Rječnik na koji je Europa navikla, a ni odluka o povećanju izdvajanja za odbranu nije pomogla, pa Hegseth poručuje da su pred nama ‘velike odluke koje valja donijeti‘. Potom je rekao da Trumpova administracija na prvo mjesto stavlja rad s ‘uzornim saveznicima‘ koji su ‘najsposobniji i spremni braniti svoje nacionalne interese‘. Pohvalio je, primjerice, Republiku Koreju, piše Jutarnji list.

Zadovoljni Peking

Hegseth ove godine nijednom u govoru nije spomenuo Tajvan, prvi put u više od deset godina. Prošle godine bio je spomenut pet puta. U sesiji pitanja nakon govora rekao je da odluka o najavljenoj prodaji oružja otoku koji Kina smatra svojim ovisi samo i isključivo o Trumpu. U Taipeiju su zabrinuti, u Pekingu zadovoljni.

Hegseth u sebi nosi identitetsku krizu jer se titulira ministrom rata, a većina medija i dalje ga naziva ministrom odbrane. Ta se kriza, uz niz problema koji ga tište, a o njima odbija govoriti, primjerice njegova zadrtost nečime što bi trebao biti oblik radikalnog kršćanstva, prelijeva i na njegove javne nastupe, pa tako i na dijalog tokom Shangri-La foruma. Ničim izazvan izjavio je da su odnosi SAD-a i Kine bolji nego što su bili posljednjih mnogo godina. Predsjednik Trump i ova administracija nastoje postići stabilan mir, poštenu trgovinu i odnose pune poštovanja s Kinom‘.

Stabilna ravnoteža

Zatim je istaknuo ‘opravdanu zabrinutost‘ zbog vojne modernizacije Pekinga, ali je rekao da SAD teži ‘stabilnoj ravnoteži‘ u Aziji, ‘povoljnom, ali trajnom balansu snaga u kojem nijedna država, uključujući Kinu, ne može nametnuti hegemoniju i dovesti u pitanje sigurnost ili prosperitet naše nacije i naših saveznika‘, dodao je.

Tajvanski vojnici (Foto: Afp)

Kineski ministar odbrane nije došao u Singapur, ali je prisustvovala delegacija Pekinga. Da Wei, direktor Centra za međunarodnu sigurnost i strategiju na Univerzitetu Tsinghua u Pekingu, komentirao je da je ovogodišnji govor bio ‘mnogo umjereniji‘. Dodajući da je Hegsethov prikaz Kine ‘ironičan, rekao je: ‘Svi u prostoriji sigurno su razmišljali: ko je zapravo hegemon?‘.

Američki Politico iznosi u biti slično razmišljanje, tumačeći da američki utjecaj u regiji opada zbog pretjeranih kritika saveznika, sve izvjesnijeg zaokreta u stavu prema Tajvanu koji ide više u prilog Kini, pa zemlje Indo-Pacifika jačaju međusobne sigurnosne veze jer na tom prostoru nije moguće stvoriti odbrambeni savez poput NATO-a zbog kompleksnih odnosa Pekinga i Seula, primjerice, i ekonomske važnosti Kine za sve zemlje regije.

Peking je dobro iščitao američku Strategiju nacionalne sigurnosti koja traži fokusiranje na Zapadnu hemisferu, Venezuela je bila obrazac. Možda bi se Zhongnanhai, sjedište Partije, više zabrinuo zbog operacije otmice diktatora Nicolása Madura da se Trump nije zapleo u novi bliskoistočni rat. Iako su mandarini svjesni da je Indo-Pacifik prioritet SAD-u, koriste njegovu izloženost u ratu s Iranom i pregovorima s Kubom kako bi ojačali određenu vrstu mekog utjecaja, kao zemlja koja ne započinje ratove, istodobno jačajući vojne kapacitete.

Kina želi do 2030. godine imati najmanje hiljadu nuklearnih projektila kako bi se barem simbolično približila američkom i ruskom arsenalu. Reuters ekskluzivno donosi analizu satelitskih snimki koje potvrđuju da Peking gradi opsežnu mrežu lansirnih rampi, bunkera i komunikacijskih čvorova u blizini izoliranih nuklearnih silosa koji sadrže projektile najvećeg dometa kineske vojske. Kineski nuklearni projektili mogu dosegnuti bilo koji grad u SAD-u.

Stručnjaci koji su pregledali snimke tvrde da je riječ o projektu koji treba osigurati da američki prvi udar na kineski nuklearni arsenal ne može onesposobiti Peking u uzvraćanju udara. Peking se od 1964. godine, kad je došao u posjed nuklearne bombe, pridržava doktrine prema kojoj ne bi prvi upotrijebio nuklearno oružje (tako i Indija). Što ne znači da neće posegnuti za nuklearnom prijetnjom, kao Putin u Ukrajini, radi ostvarenja ciljeva i bez kinetičkog sukoba.

Uzvratni udarac

Reuters piše:

- Razmjeri gradnje, o kojima dosad nije bilo izvještaja, ukazuju na opsežno proširenje ojačane infrastrukture namijenjene zaštiti i upravljanju kineskim kopnenim nuklearnim snagama. Uzevši sve zajedno, mreža signalizira znatno unapređenje napora Pekinga da osigura sposobnost uzvratnog udarca, naglašavajući intenziviranje nuklearne konkurencije sa SAD-om dok se napetosti pojačavaju zbog pitanja poput suvereniteta Tajvana.

Međunarodni institut za strateške studije (IISS), organizator foruma Shangri-La, prije njegova početka objavio je stratešku procjenu prema kojoj bi sukob SAD-a i Kine oko Tajvana vodio prema nuklearnoj eskalaciji.

- Svijet je na pragu nove utrke u nuklearnom naoružanju s Azijsko-pacifičkom regijom u središtu, zaključak je. Peking se ponaša u skladu s tom procjenom.