U sjeni zasjedanja PIC-a na kojem se očekuje odabir nasljednika visokog predstavnika, bivši reisul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić uputio je pismo međunarodnoj zajednici.

Njegova poruka, lišena diplomatskog uvijanja, direktno propituje smisao tutorskog odnosa prema Bosni i Hercegovini, podsjećajući aktere u OHR-u na njihovu vlastitu historijsku odgovornost. Cerićevo pismo prenosimo u cjelosti:

Dok danas raspravljate o izboru novog visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, dopustite da vam se obratimo glasom jednog malog, umornog, ali dostojanstvenog naroda.
Da budemo iskreni, vjerovatno bismo bili najsretniji narod na svijetu kada nam ne bi bio potreban nijedan visoki predstavnik. Niti tutor, niti nadzornik, niti arbitar. Nijedan narod ne sanja da bude pod međunarodnim starateljstvom. Svaki narod sanja da bude slobodan, odgovoran i gospodar svoje sudbine.
Ali Bosna nije obična zemlja.
Bosna je zemlja koju su stoljećima pokušavali objasniti oni koji je nikada nisu razumjeli. Zemlja koju su dijelili oni koji je nisu mogli osvojiti. Zemlja koju su optuživali upravo zato što je odbijala biti ono što su drugi željeli da bude.

Možda nam nikada niste potpuno vjerovali. Možda nas i danas gledate sa dozom sumnje. Možda u našem bosanskom heretičkom duhu vidite nešto što izmiče vašim političkim formulama i administrativnim šablonima. Možda vas zbunjuje narod koji je preživio carevine, kraljevine, ideologije i genocid, a ipak sačuvao vjeru u čovjeka.
Ali ako već nemate potpuno povjerenje u nas, onda imajte povjerenje u istinu.
A istina kaže da vi niste ovdje zato što Bosna nije sposobna da živi sâma.
Vi ste ovdje zato što međunarodna zajednica nije bila sposobna da zaštiti Bosnu kada je to bilo najpotrebnije.
Vi ste ovdje zato što je svijet gledao opsadu Sarajeva.
Zato što je svijet gledao Prijedor.
Zato što je svijet gledao Srebrenicu.
I zato što je svijet prekasno shvatio da ravnodušnost ponekad može biti saučesnik zločina.

Nemojmo se zavaravati. Ured visokog predstavnika nije nastao kao izraz bosanske slabosti. Nastao je kao spomenik međunarodnom neuspjehu.
Zbog toga danas, kada birate novog visokog predstavnika, ne birate samo službenika. Birate čovjeka koji će nositi i dio tereta vaše vlastite historijske odgovornosti.
Mi to razumijemo.
Razumijemo i da Bosni danas još uvijek treba visoki predstavnik. Ne zato što Bosna nema snage da opstane, nego zato što još postoje oni kojima se predugo gleda kroz prste dok osporavaju njene institucije, njen ustavni poredak i sâmo pravo da postoji kao država.

Dok god postoje politike koje otvoreno rade na razgradnji države i društva Bosne i Hercegovine, međunarodna zajednica nema pravo da se pravi da je posao završen.
Zato novom visokom predstavniku želimo mudrost, hrabrost i osjećaj za istinu, pravdu, mir i pomirenje.
Ne tražimo od njega da voli Bosnu više od nas.
Tražimo samo da poštuje istinu i pravdu više od političkog komfora.
Da štiti mir više od kalkulacija.
Da štiti državu više od onih koji je svakodnevno osporavaju.
I na kraju, želimo vam reći nešto što možda nećete pronaći ni u jednom diplomatskom izvještaju.
Bosanci pamte.

Ali ne onako kako mnogi misle.
Mi ne živimo od mržnje.
Ne hranimo se osvetom.
Ne gradimo budućnost na lošim uspomenama.
Mi pamtimo dobre ljude.
Pamtimo one koji su imali hrabrosti da stanu na stranu istine i pravde kada je bilo najteže.
Pamtimo one koji su branili pravdu kada je bilo najnepopularnije.
Pamtimo one koji su u žrtvama vidjeli ljudska bića, a ne statistiku.
Zato će svaki visoki predstavnik koji bude služio istini, pravdi i dostojanstvu ove zemlje ostati upamćen po dobru.

A dobro je jedino naslijeđe koje nadživi politiku.
Bosna će ostati.
Kao što je uvijek ostajala.
Pitanje je samo kako će historija pamtiti one koji su u njenim teškim vremenima imali priliku da joj pomognu.