Umirovljeni brigadni general Zdenko Lučić je, podsjetimo, prije zvanične objave stranaka hrvatske Petorke obznanio javnosti svoju kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda time dovodeći taj klaster stranaka pred svršen čin, nakon višemjesečne potrage za adekvatnim kandidatom koji bi služio kao protukandidat HDZ-ovoj Darijani Filipović, piše Stav.ba.

Lučić je bez namjere da čeka krajnji ishod pregovora unutar Petorke sam objavio da je kandidat, pa ako ništa drugo, onda zbog izborne statistike, Petorka nije imala izbora no podržati ga.

Svoju kampanju Lučuć temelji na onome što mu je blisko, odnosno na odbrambenoj i obavještajnoj strategiji Bosne i Hercegovine (za koju je sam procijenio da je potrebna), a neovisno od toga, stranke Petorke su prije obznanjivanja podrške zajedničkom kandidatu mjesecima radili na programskom dokumentu koji je osnova za nastup na Općim izborima 2026. godine.

Hrvstska politička scena u BiH, u onome što je suštinski opoziciona strana, iznova jednako kao i stranke opozicije srpskog korpusa, pokazuje zašto ne čini vlast u BiH jer prvenstveno interesnom rascjepkanošću unutar same sebe nema snagu dovoljne mobilizacije biračkog tijela jer se suštinska borba ne vodi za ideološke pozicije, već kadrovsku politiku unaprijed zamišljenim, pa onda na taj način rezerviranim postizbornim kapacitetom.

- Istina je da je Petorka krenula najavom zajedničkog nastupa na sljedećim izborima. Činjenica je da je rađeno vrlo ozbiljno na programskim osnovama i da su one na neki način konsenzualno usvojene. Ja mislim da je to jedan izrazito kvalitetan programski osnov za ozbiljno djelovanje. Ne samo u korist hrvatskog naroda, nego u korist svih. E sada, ovaj kandidat se pojavio. Dosta žestoko sa energijom, i prilično hrabro otvorio neka pitanja. Ima neke elemente koji ukazuju da može prodrmati višegodišnju političku scenu kod Hrvata, ali tek trebamo sad vidjeti kakav je njegov programski smjer. Nije dovoljno samo vraćati se, moramo se kretati ka budućnosti -, kazao je za N1 Martin Raguž, predsjednik Programskog vijeća HDZ-a 1990.

Dakle, stranke Petorke po priznanju Raguža uopće ne znaju šta je to programski smjer Lučića. I to je otprilike nivo političke zrelosti i ozbiljnosti koji predstavnici tih stranaka demonstriraju i inače u svom djelovanju.

Reći javnosti, dominantno hrvatskom političkom korpusu da niste sigurni šta je programski smjer kandidata kojeg podržavate političko je samoubistvo kojim se praktično garanitra pobjeda HDZ-a BiH.  Slučaj Lučića zapravo demonstrira da je opozicija unutar hrvatskog političkog korpusa upala u zamku personalizacije te umjesto da kandidat Petorke bude rezultat prethodno definiranog programa i dogovorenih političkih prioriteta, politički program tih stranaka se sada mora prilagoditi kandidatu.

Osnovna logika političkog nastupa tako je promijenjena. Birači bi prvo htjeli znati šta kandidat određene opcije zapravo zastupa, a ne slušati poruke o suštinskom nedostatku političke koordinacije.

HDZ BiH je ozbiljno organizirana politička struktura, pa svaki potez opozicije koji djeluje improvizirano ili neusklađeno zapravo potvrđuje tu tezu u očima dijela biračkog tijela.

Tako će se načelni politički sukob tokom ovogodišnjiz izbora pretvoriti u sudar nivoa organiziranosti i stranačke discipline, što tradicionalno ide u korist HDZ-u BiH. Višemjesečni rad na programskom dokumentu nestao je nakon objave kandidature Lučića, pa se o njemu praktično više i ne govori, a jedino što bh. javnost čuje od kandidata Petorke jeste trabunjanje o formiranju trećeg entiteta ili čak revitalizaciji projekta Herceg-Bosne.

Nakon saznanja o izostanku programskog jedinstva sa vlastitim kandidatom za najvišu poziciju u državi što jeste Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, fokus je opravdano prebačen na pitanje legitimnosti samog kandidata. Time je opozicija izgubila dragocjeni politički kapital.