Donald Trump je možda izborio stratešku pauzu s Iranom, ali sada slijedi teži dio posla. Od spornih tranzitnih taksi do neslaganja Izraela, šezdesetodnevni okvir suočava se s neposrednim izazovima.

Prije više od dvije decenije, kao strateg Pentagona tokom priprema za Rat u Iraku 2003. godine, postavljao sam pitanje koje je dobivalo daleko manje pažnje od kretanja trupa, zračnih udara ili invazijskih planova: Šta se dešava nakon početne pobjede? Vojni planeri fokusirali su se na poraz režima Saddama Husseina. Ja sam ostao zabrinut zbog onoga što bi uslijedilo. Čak i s pristupom planerskim raspravama na visokom nivou i povjerljivim procjenama, vjerovao sam da se donosi previše pretpostavki o miru koji je trebao nastupiti nakon prestanka borbi, piše penzionisani pukovnik Vojske SAD-a Robert Maginnis za Fox News.

To isto pitanje vratilo mi se u nedjelju kada je američki predsjednik Donald Trump na Truth Socialu objavio da su Sjedinjene Američke Države i Iran postigli memorandum o razumijevanju kojim se okončava gotovo četveromjesečni rat i da on odobrava trenutno ponovno otvaranje Hormuškog moreuza i ukidanje američke pomorske blokade. Svečano potpisivanje zakazano je za petak, 19. juna, u Ženevi, uz domaćinstvo pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa. Oružje utihuje. Diplomati se vraćaju za stol. Cijene nafte pale su za 4%, a tržišta kapitala zabilježila su rast nakon vijesti. Ti se događaji ne smiju zanemariti.

No, historija nas uči da okončanje rata i osiguravanje trajnog mira nisu ista stvar.

Vjetar u leđa, zasad

Trump zaslužuje priznanje za dovođenje ovog sukoba do ove tačke. Danas, 15. juna, trebao je stići u Evian-les-Bains na samit G7 koji traje od 15. do 17. juna s istinskim zamahom. Prošle godine napustio je samit G7 u Kanadi ranije zbog rastućeg sukoba. Ove godine stiže nakon što je najavio njegovo privremeno okončanje.

Ekonomski ulozi bili su ozbiljni. Hormuški moreuz bio je praktično zatvoren od kraja februara, gušeći oko 20% globalnih zaliha nafte, nekih 20 miliona barela dnevno. Američka inflacija u maju je dostigla 4,2%, najviši nivo u tri godine, potaknuta gotovo u potpunosti energetskim šokom koji je proizvelo iransko zatvaranje. Međunarodna pomorska organizacija potvrdila je najmanje 46 napada na međunarodni brodski saobraćaj u Hormuzu i oko njega od početka sukoba. Ponovno otvaranje moreuza predstavlja najneposrednije ekonomsko olakšanje koje je dostupno.

Njemački kancelar Friedrich Merz izjavio je da pozdravlja postignuti dogovor i da se on mora provesti "odlučno". Naglasio je: "Hormuški moreuz mora biti trajno otvoren za slobodnu plovidbu bez ikakvih ograničenja" i dodao da Iran mora "provjerljivo" prekinuti svoje vojne nuklearne planove. Čak i saveznici koji su dovodili u pitanje vojnu kampanju ne mogu vjerodostojno odbaciti ono što je postignuto. Trump je zakazao bilateralne sastanke na G7 s Macronom i liderima iz Egipta, Katara, UAE i Indije, regionalnim partnerima čija je tiha saradnja učinila ovaj dogovor mogućim. Katar i Pakistan služili su kao glavni posrednici; Saudijska Arabija pružila je ključnu podršku. Ta koalicija je istinsko diplomatsko postignuće.

Pauza nije mir

Ipak, Amerikanci bi ovaj dogovor trebali posmatrati upravo onakvim kakav jeste: strateška pauza. To nije kritika. Strateška pauza može biti upravo ono što je potrebno u ovom trenutku. Ali pauza nije rješenje. Memorandum o razumijevanju produžava primirje na 60 dana, uključujući Liban, tokom kojih se trebaju voditi nuklearni pregovori. Visoki zvaničnik administracije potvrdio je da se Iran obavezao "neograničeno nikada ne nabaviti ili razviti nuklearno oružje", obećanje koje bi, ako se provjeri i provede, nadmašilo sve što je ikada postigao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja iz Obamine ere. Ublažavanje sankcija vezano je uz poštivanje uslova. Ti su uslovi, na papiru, snažni.

Tinta se jedva osušila prije nego što su isplivale proturječnosti. Iranski državni mediji proturječili su američkim zvaničnicima o uslovima za Hormuz, tvrdeći da Iran zadržava pravo naplate tranzitnih taksi. Međunarodna pomorska industrija upozorila je da "i dalje smatra vrlo rizičnim za brodove da započnu tranzit" kroz moreuz uprkos najavljenom dogovoru. Stvarni tekst memoranduma pomno se čuva; evropski saveznici rekli su za CNN da rade na osnovu diplomatskih razgovora, a ne na osnovu samog dokumenta.

Dimenzija Libana najneposrednija je komplikacija. Izrael nije bio strana u pregovorima. Ministar odbrane Israel Katz najavio je u ponedjeljak da se Izraelske odbrambene snage (IDF) neće povući iz Libana, Sirije ili Gaze ni pod kakvim uslovima dogovora, a premijer Benjamin Netanyahu navodno je direktno rekao Trumpu da se Izrael ne smatra obavezanim odredbama za Liban. Hezbollah je u nedjelju ispalio dronove na sjeverni Izrael čak i dok je dogovor najavljivan. Dogovor ne rješava krizu. On pauzira krizu i stvara priliku da se ona riješi.