Iako se na razini cijele Europske unije iskoristi tek 5,8 posto dostupnih slatkovodnih resursa, što na prvi pogled može djelovati umirujuće, taj prosjek skriva drastične i zabrinjavajuće razlike među pojedinim državama članicama. Dok Europa proživljava još jedno vruće ljeto, analiza podataka pokazuje da se neke zemlje suočavaju s kritičnom nestašicom vode, piše Euronews.

Zona upozorenja

Stvarnost, naime, otkriva da su razlike među zemljama zapanjujuće. Najbolji primjer je Cipar, koji se praktički nalazi u trajnom vanrednom stanju. Prema podacima Eurostata i Europske agencije za okoliš (EEA), ta otočna država koristi čak 72 posto svojih slatkovodnih resursa, a ljeti ta brojka raste na alarmantnih 92 posto.

Za usporedbu, smatra se da država ulazi u zonu upozorenja već kad potrošnja dosegne 20 posto dostupne vode. Vlasti su ranije ove godine pozvale stanovnike na smanjenje dnevne potrošnje vode za 10 posto, što je ekvivalent otprilike dvije minute korištenja vode.

Dodatni pritisak stvara i brzi rast populacije na otoku. Vlada ubrzano radi na postavljanju postrojenja za desalinizaciju kako bi osigurala pitku vodu, posebno uoči turističke sezone, a rješavanje ove krize bio je i jedan od prioriteta ciparskog predsjedanja Vijećem Europske unije.

Prekomjerna potrošnja

Nakon Cipra, na popisu ugroženih zemalja slijedi Malta s godišnjom stopom korištenja vode od 33 posto, koja ljeti raste na 67 posto. Sličan scenarij bilježe i druge mediteranske zemlje: Grčka (37%), Rumunija (34%), Portugal (31%), Italija (27%) i Španija (26,5%) tokom ljetnog razdoblja duboko su u zoni upozorenja zbog prekomjerne potrošnje vode.

Europska agencija za okoliš predviđa da će klimatske promjene i suše vjerovatno pojačati "učestalost, intenzitet i utjecaj" nestašica vode najmanje do 2030. godine.

U drugom izvještaju gencije, pod nazivom "Pregrijani i nepripremljeni", utvrđeno je da se otprilike svaki deseti građanin EU-a suočava s problemima u pristupu dovoljnim količinama sigurne i čiste vode.

Zastarjela infrastruktura

Taj je problem najoštrije izražen na Cipru (36,5%) i u Grčkoj (31,5%). Zanimljivo je da neke zemlje u kojima je zabilježen otežan pristup vodi - uključujući Bugarsku, Mađarsku, Hrvatsku i Irsku - nemaju osobito visoke stope iskorištavanja slatkovodnih resursa.

To upućuje na zaključak da problem pristupa vodi u tim slučajevima nije toliko povezan s nestašicom, koliko sa zastarjelom infrastrukturom i nedostacima u sustavima opskrbe.

S druge strane, unatoč problemima s potrošnjom slatkovodnih resursa, čini se da Francuska, Portugal i Španija bolje upravljaju distribucijom čiste i sigurne vode. U tim je zemljama udio stanovništva koje se suočava s problemima u opskrbi znatno ispod prosjeka EU-a od 9 posto.