Sljedeće sedmice se navršavaju pune četiri godine od podizanja optužnice u aferi “korona ugovori” protiv bivšeg direktora Instituta za javno zdravstvo Branislava Zeljkovića i ostalih, a kraj procesa nije ni blizu, piše Capital.

Podsjetimo, optužnica Zeljkovića tereti za krivična djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja, primanje mita i nesavjestan rad u službi.

On se tereti da je nabavkama tokom pandemije oštetio budžet Republike Srpske za 1,3 miliona maraka.

Uz Zeljkovića, optužnicom su obuhvaćeni i direktor firme “Procontrol“ Banjaluka Slavko Bojić, direktor firme “Promeding“ Laktaši Dragan Dubravac, direktor turističke agencije “Travel for fun“ Saša Marković, te bivši direktor “Sineks laboratorije“ Sani Crljić.

U međuvremenu se Marković nagodio sa Tužilaštvom te priznao da je počinio krivično djelo davanja mita, a prema sporazumu o priznanju krivice koji je potpisao predviđena je kazna od 10 mjeseci zatvora uz vraćanje novčane koristi u iznosu od 578.000 maraka.

U protekle četiri godine izmijenile su se brojne stvari – prošla su dva izborna procesa, mijenjali su se predsjednici Republike Srpske, ministri, premijeri, direktori javnih preduzeća, ali suđenje Zeljkoviću i ostalima i dalje traje.

Naši sagovornici smatraju da, kako stvari trenutno stoje, presudu u slučaju Zeljković nećemo imati priliku da čujemo u ovoj godini.

Situacija je trenutno takva da je Tužilaštvo još u maju prošle godine završilo sa svojim svjedocima, ali svjedoci odbrane nisu došli na red ni godinu i četiri mjeseca nakon toga.

Postavlja se pitanje zbog čega se ovaj sudski proces koji je počeo prije 3,5 godine, tačnije u februaru 2023. godine rastegao, te da li je sve već odavno moglo biti gotovo.

Matavulj: Mislim da presudu Zeljkoviću nećemo čuti u ovoj godini

Dugogodišnji novinar Ognjen Matavulj koji je ispratio brojna suđenja, presude i optužnice ističe da je suđenje Branislavu Zeljkoviću i ostalim optuženima u aferi “Korona ugovori” specifično po mnogo čemu, ali prije svega po količini dokaza koje je tužilaštvo predložilo uz optužnicu.

Navodi da je, na samom početku, tužilaštvo najavilo izvođenje više od 2.400 materijalni dokaza, saslušanja 70 svjedoka i pet vještaka.

“Koliko mi je poznato u posljednjih deset godina nijedan predmet u Okružnom sudu u Banjaluci nije imao obimniji dokazni materijal, a upitno je da li je bilo potrebe za tolikom dokaznom građom. Čak je i sudsko vijeće nedavno izvršilo reviziju već prihvaćenih dokaza, te je odbilo pojedine dokaze jer su bili duplirani ili se radilo o kopijama dokumenata i slično”, istakao je Matavulj.

Dodao je da je sama količina dokaza dovela do razvodnjavanja procesa pred očima javnosti.

Podsjeća da se tokom suđenja dogodila i jedna specifična situacija, odnosno da je zbog zdravstvenog stanja jednog od optuženih izvođenje dokaza vremenski limitirano na tri sata po ročištu.

“To je dodatno usporilo čitav postupak. S obzirom na dosadašnju dinamiku ne vjerujem da ćemo prvostepenu presudu imati priliku da čujemo u ovoj godini”, smatra Matavulj.

Novinarka Sanja Dragić koja je takođe pratila ovo suđenje navodi da jeb teško ne zapitati se da li se ovaj proces uopšte kreće brzinom kojom bi trebalo kada znamo da su prošle četiri godine od podizanja optužnice i kada vidimo gdje se danas nalazimo.

Naglašava da je Tužilaštvo još u maju prošle godine završilo sa svojim svjedocima, a do svjedoka odbrane još nismo ni došli.

U međuvremenu su se, kako kaže,  nizale pauze, odlaganja, pa godišnji odmori, pa problemi sa prevodima određenih dokaza.

Navodi da trenutno sud čita i razmatra neke materijalne dokaze, za koje je jasno da će biti potrebno još nekoliko ročišta.

“Meni je u ovom trenutku najvažnije pitanje, da li je ovakva dinamika suđenja zaista normalna za predmet visoke korupcije koji je od velikog javnog interesa? Ne mogu tvrditi da se suđenje namjerno odugovlači, ali nakon četiri godine i činjenice da svjedoci odbrane još nisu ni počeli da se saslušavaju, sasvim je legitimno postaviti pitanje da li se ovaj postupak vodi dovoljno efikasno. Rekla bih da ne”, zaključila je Dragićeva.

Naglasimo da u pomenutoj optužnici stoji da je nabavkom medicinske opreme po višestruko većim cijenama od nabavnih, koje je u ime Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske provodio po prethodnom dogovoru s drugim osumnjičenim licima, Branislav Zeljković pribavio sebi protivpravnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 335.000 KM, Saši Markoviću i “Travel for fun“ Banja Luka u iznosu od 578.780 KM, Slavku Bojiću i “Procontrol“ Banja Luka u iznosu od 241.562 KM i Saniju Crljiću i “Sineks laboratorija“ Banja Luka u iznosu od 28.700 KM.