Jedan posto najsiromašnijih građana Srbije imalo je u 2025. godini godišnji dohodak od svega 1.136 eura, odnosno oko 95 eura mjesečno, dok je granica dohotka na nivou 99. percentila, koji označava vrh raspodjele, iznosila 30.263 eura godišnje. Podaci o raspodjeli dohotka, koje objavljuje Eurostat u bazi podataka po kvantilima (ilc_di01), ukazuju na izrazitu koncentraciju prihoda na vrhu društvene ljestvice.

Istovremeno, podaci Republičkog zavoda za statistiku (RZS) pokazuju da je prosječno domaćinstvo u Srbiji tokom prošle godine mjesečno prihodovalo 109.136 dinara, ali i da su izdaci za ličnu potrošnju bili nešto veći – 109.787 dinara.

Prema rezultatima Ankete o potrošnji domaćinstava, prosječno domaćinstvo u Srbiji imalo je 2,57 članova. Mjesečni prihodi domaćinstava rasli su u prethodne tri godine – sa 87.973 dinara u 2023. na 97.705 dinara u 2024, odnosno 109.136 dinara u 2025. godini.

Najveći dio prihoda potječe od zarada i penzija. Prihodi od redovnog rada čine 54,8 posto ukupnih prihoda domaćinstava, dok udio penzija iznosi 29,8 posto.

Međutim, prosječni iznosi ne pokazuju koliko su velike razlike između domaćinstava s najnižom i najvišom potrošnjom.

Razlika između najnižeg i najvišeg decila 3,3 puta

Kada se domaćinstva podijele u deset grupa prema visini mjesečne potrošnje, odnosno decila, vidi se da je gotovo 255.000 domaćinstava iz najnižeg decila tokom 2025. godine mjesečno trošilo u prosjeku 53.069 dinara.

To je iznos približan minimalnoj zaradi u Srbiji tokom prošle godine.

Sljedeća grupa od oko 255.000 domaćinstava trošila je prosječno 75.306 dinara mjesečno, što predstavlja najveći skok između dva susjedna decila – čak 42 posto.

Na drugom kraju raspodjele, deset posto domaćinstava s najvećom potrošnjom mjesečno je trošilo u prosjeku 177.184 dinara. To je 3,3 puta više nego što su trošila domaćinstva iz najnižeg decila.

Poređenje sa zaradama pokazuje koliko je teško posmatrati životni standard samo kroz prosječnu platu. Prosječna neto zarada u Srbiji tokom 2025. iznosila je 109.462 dinara. Domaćinstvo s jednom takvom platom, prema potrošnji, nalazilo bi se u šestom decilu, dok bi domaćinstvo s dvije prosječne zarade pripadalo grupi od deset posto domaćinstava s najvećom potrošnjom.

Hrana i stanovanje odnose najveći dio budžeta siromašnijih

Razlike između najbogatijih i najsiromašnijih domaćinstava posebno su vidljive u strukturi potrošnje.

Najsiromašnijih deset posto domaćinstava mjesečno je za hranu i bezalkoholna pića izdvajalo 26.298 dinara, dok su najimućnija domaćinstva za iste namjene trošila 53.570 dinara.

Iako je nominalna potrošnja najbogatijih za hranu bila približno dvostruko veća, ona je činila oko 30 posto njihovog mjesečnog budžeta. Kod najsiromašnijih domaćinstava gotovo polovina ukupne potrošnje odlazila je na hranu.

Kada se tome dodaju troškovi stanovanja i komunalija, čak 64 posto potrošnje domaćinstava iz najnižeg decila odlazilo je na osnovne životne potrebe.

Nasuprot tome, domaćinstva iz najvišeg decila izdvajala su veći dio budžeta za rekreaciju i kulturu, restorane i hotele, transport, odjeću i obuću.

Na rekreaciju i kulturu trošila su 8,7 posto budžeta, na restorane i hotele 4,5 posto, a na transport 10,9 posto.

Razlike i u uslovima stanovanja

Podaci pokazuju da razlike između najsiromašnijih i najbogatijih nisu nužno izražene u samoj površini stanova, već i u njihovom kvalitetu i načinu zagrijavanja, piše Kossev.

Čak 82,9 posto domaćinstava iz najnižeg decila živi u vlastitom stanu. U najvišem decilu taj udio iznosi 71 posto, dok 16,2 posto domaćinstava iz ove grupe iznajmljuje stan.

Oko 40 posto domaćinstava iz oba kraja raspodjele živi u dvosobnim stanovima.

Ipak, razlike u kvalitetu stanovanja su značajne. Među najsiromašnijim domaćinstvima čak 70 posto se grije na čvrsta goriva, a samo sedam posto ima centralno grijanje. U najvišem decilu gotovo polovina domaćinstava ima centralno grijanje, dok se 22 posto grije na čvrsta goriva.

Prosječna površina stana u Srbiji iznosi 76,7 kvadratnih metara. Domaćinstva iz najnižeg decila žive u prosjeku na 66 kvadrata, a ona iz najvišeg na 73,8 kvadratnih metara.

Zanimljiv je i podatak o veličini domaćinstava. Najimućniji deseti decil u prosjeku ima 1,57 potrošačkih jedinica. Prema metodologiji RZS-a i Eurostata, nosilac domaćinstva računa se kao jedna potrošačka jedinica, svaki član stariji od 14 godina kao 0,7, a dijete mlađe od 14 godina kao 0,5 jedinica.

To znači da se u prosjeku radi o domaćinstvima koja čine jedna odrasla osoba i jedno dijete.

Podaci tako pokazuju da se ekonomske razlike u Srbiji ne ogledaju samo u visini prihoda i potrošnje, već i u tome koliko novca domaćinstvima ostaje nakon podmirivanja osnovnih životnih troškova.